Često odem na rijeku Gostelju. Za mene uvijek gostoprimljivu rijeku. Uvijek ima ribe, doduše ne kapitalne ali uvijek grize. I nerijetko me iznenadi uvijek nečim novim.
Da mi ne bi propao i ovaj vikend jer heftama već pada kiša nad Bosnom, odlučila sam se na ovu kraću ali uvijek nepredvidljivu destinaciju.
I, gle čuda!

Čitav dan nije ni jednom pala kiša. Već sam pomislila da živim negdje u tropima gdje se u jednom danu smjenjuju paklene vrućine, svakodnevne osvježavajuće kišice i olujni vjetrovi. Skoro sam bila odustala od pomisli da i ovaj vikend izađem negdje u prirodu, pogotovu poslije najezde zmija otrovnica. Doduše bilo ih je i na Gostelji danas ali pošto se svako držao svojih teritorija nije bilo konfliktnih situacija (zmijskih ugriza ili mojih ganjanja istih podobrom močugom).
Turistička zajednica grada Živinica potrudila se da nam upadljivo poželi dobrodošlicu! Svaka čast.

Ovakva tabla ne postoji (ili sam ja previdjela) ni na jednom od prilaza Tuzli. Čudnovato , zar ne?
Čak se i lokalno sportsko-ribolovno društvo potrudilo da nas pozdravi ali neko od obijesnih je tu tablu slomio. Tužna i žalosna slika!

Da sad ne bih nadugačko i naširoko o izvorištu i uljevu rijeke Gostelje jer o tome imate na drugim ribolovnim portalima, pojasnit’ ću vam moju omiljenu lokaciju. Idući magistralnim putem od Tuzle ka Sarajevu, prođete Živinice, Đurđevik i onda dolazite na ovaj meni omiljeni potez na otprilike 3-4 km od MZ Podgajevi.
Na samom izlasku iz Đurđevika pa sve do Kladnja a i dalje prema Sarajevu slijedi niz reklamnih panoa i tabli sa pozivom da se ugodno provedete u nekim od čuvenih restorana, kafana, lovišta. Table prosto mame da svratite u neki od objekata duž ceste prema Kladnju, Olovu i Sarajevu. Htjeli ne htjeli, miris jagnjetine s ražnja uvlači se duboko u nosnice koliko god zatvorili prozore na automobilima! Hahahahahaha
Ko ne bi svratio na srnetinu negdje tamo prema Kladnju?

Krenula sam gore prema Kladnju ali pošto je već bilo prošlo pola dana (13 h), odlučila sam da porcija janjetine može sačekati neku drugu priliku i vratila se na moje omiljeno mjesto kod mosta!

Hvala lovačkom društvu SOKOLINA-KLADANJ! Biti će prilike da odem gore i u šume kad se zasitim ribolova!

Mali video-klip sa moje omiljene lokacije. Ja sam uživala a nadam se da ćete i vi ako pogledate više slika na podstranici desno pod nazivom “GOSTELJA I JA” ili na direkt link: http://edinameskovic.wordpress.com/gostelja-i-ja-foto-sesija-na-dan-05-07-2009-god/
Ugodno razgledanje i BISTRO!

Ponoć je. Nisam mogao spavati i ajd da malkice pregledam forume i blogove kad vidjeh ovaj tvoj post. Nadam se da ćeš brzo postaviti i ostale, konkretne slike sa ove rijeke. Mislim slike baš rijeke a ne i njene okoline
LOL…
Sjećam se da smo na ovoj destinaciji, nekad davno, ja i brat proslavljali prvomajske praznike s roditeljima te brojnom rodbinom. Eh, ta divna vremena!
Divna priroda, nadam se i rijeka!
Svaka čast za ovaj post!
Comment od taboovoice — 5. juli 2009 @ 11:13
Naravno, slike dolaze uskoro! Samo ću postaviti link ka ostalim stranicama RIBOLOVNE PRIČE jer sam preumorna a danas je već ponedjeljak, novi radni dan! Slike slijede, nekad popodne, danas kad se vratim s posla! Ako ne budem preumorna.
Hvala na komentaru!
BISTRO tabkooo!
Comment od edinameskovic — 5. juli 2009 @ 11:36
Vidio sam slike! Super su! Divljina a nadomak civilizacije Okolni restorani, kafane i magistralni put! Spoj ugodnog s korisnim!
BISTRO*
Comment od taboovoice — 6. juli 2009 @ 8:55
Hvala na komentarima!
Nešto su mi se ostali posjetioci ućutali!
Nema veze, ja pičim po svome!
BISTRO
Comment od edinameskovic — 7. juli 2009 @ 4:16
uvijek me iznenadis sa divnim slikama:-) svako dobro!
Comment od mayabosanska — 8. juli 2009 @ 5:58