Istini za volju, od kako je krenula ribolovna sezona na ovim našim BiH prostorima, nisam naišla na površinom manju vodu a bogatiju ribom.
- Sređene pozicije sa hladarama
- WC nije daleko!
Ljubazni domaćin, privatnik i vlasnik ovog jezera, Almir Lelić, ne krije da je komercijalizovao ovu vodu tako da se izlovljena riba može ponijeti po cijeni od 5 KM/kg!
- U ugodnom ćaskanju sa vlasnikom Almirom Lelićem
- Ovdje se možete osvježiti kafom, pivom i bezalkoholnim pićima na dohvat ruke!
Zato se potrudio da jezero vrvi šaranom, amurom, tolstolobikom, crvenperom, bjelicom tako da se može “kederisati” i za predatore (štuka i som jer ima i njih).
- Kad upekne sunce najugodnije je pod hladarom
I vuk sit i ovce na broju. Kako drugačije opisati radost nadolazećih izletnika pogotovo ribolovaca koji po štapu plaćaju 2.50 KM. Meni dva štapa bila dovoljna da uhvatim 22 šarana uz bezbroj spadanja. Prosto za nepovjerovati. I to sve u vremenu od 10:30h do 15:30 h kad sam morala kući zbog porodičnih obaveza.
- Moja tajna “krma”
- Dio ribolovnog pribora
Kako sam saznala za ovo jezero?
Preporukom!
Vlasnik Lelić kaže da i nema potrebe da ga reklamira jer bi ribolovci još više navalili. Naime, do 11 h sve pozicije sa hladarama (čak i van njih) su bile zauzete. :)
- Moj najveći ulov danas – šaran od 2.780 gr
Više slika na: http://www.facebook.com/taboovoice#!/album.php?aid=44395&id=100000850356054
Bistro rajo!
Nadam se da ćemo se uskoro sresti na ovoj vodi koju vam toplo preporučujem.
- Moja Ribolovna Prica –
-
Slucajno sam pronasao slike s pratecom “ribolovnom pricom” od ove prekrasne destinacije jezera “Cerik” u Spionici kod Srebrenika, pa s toga evo i mog komentara tj. “Moje Ribolovne Price” s tog prekrasnog i ujedno fascinantnog jezera.
Mislim da ne postoje rijeci s kojim bi se docarala neizreciva ljepota ovog prelijepog jezera. Ali evo pokusat cu u “Mojoj Ribolovnoj Prici” napisati nesto lijepo za ovu destinaciju iako mislim da se u stvari moze napisati jedna citava knjiga o istom.
A sada malo o sebi samome: porijeklom sam iz Domaljevca, ozenjen iz sela Osoja kod Previla a nedaleko od Tuzle, zivim i radim u Njemackoj. A sto se samoga Hobia tice mozete predpostaviti vec s cim se bavim. Sve svoje slobodno vrijeme provedem na vodi ili u sumi posto sam Lovac i Ribolovac. Mogu Vam reci da je to strasna kombinacija. U Junu mjesecu ove godine nalazio sam se na odmoru kod, kako bi neki rekli “Slatke Mame” tj. Punice u Osoju kod Previla. Poslije prvog “izlaska na vodu” tj. po povratku s jezera Snjeznica u Teocaku gdje sam nekoliko dana proveo loveci rijecnog Soma svratio sam kod starog meni dobrog poznanika Baje. Tokom razgovora s Bajom a koji je ujedno i vlasnik jedne od boljih trgovina na Tuzlanskom Kantonu s ribolovnim priborom u Cehajama kod Srebrenika (sve pohvale Baji na dobroj saradnji i brzom nabavljanju zivih mamaca za ulov Soma) svracena mi je pozornost na jezero “Cerik” u Spionici u vlasnistvu gospodina Almira Lelica. Razgovor je bio usmjeren na ulov “Silurus Glanis-a” ili po nasem “Rijecnog Soma”, te da je jedan kapitalni “Brko” tj. Som kao i nekoliko manjih primjeraka prije nekoliko godina ubaceno u isto jezero. Istog dana sam sreo i kolegu ribara (Sajo) koji je uhvatio tog kapitalnog Soma (na rijeci Bosni)i uz odobrenje vlasnika gos. Lelica ubacili istoga u jezero “Cerik”. Iz znatizelje nisam mogao a da istoga dana ne obidjem jezero “Cerik” i ne provjerim tada jos uvjek po meni tu “ribarsku pricu” o Somu koji bi danas trebao biti tezine od nekih 70-tak kilograma i duzine preko 2 metra. Kroz godine koje sam proveo u ribolovu i iskustvo koje me prati znam da su takva jezera u biti “kade”, kako ih neki znaju nazivati, male, skucene i neuredne “bare” a koja sluze u biti samo brzom uzimanju novaca s izlovom konzumnog Sarana i ostale bijele ribe. U glavnom na takvim mjestima vlada “kaos” gdje velikom vecinom ne poznaju ili ne zele prakticirati izraze kao sto su “lovostaj”, “zasticena tezina ili duzina ribe”, “catch & release ili po nasemu ulovi pa pusti” ili “zastita zivotinja i prirode” a da ne pricamo o nacinu na koji se na takvim “rupama” izlovljava riba bez adekvatnog pribora kao sto su npr. “Unhooking mat ili nasemu jastuk podmetac”, “keser ili sak” itd. Dolaskom na jezero razuvjerio sam se ugledavsi isto. Jezero je fenomenalno. Evo, nemam podobne rijeci s kojim bih opisao tu ljepotu istoga kao i uredjenost bez prijekornog okolisa s pratecim nadstresnicama (Hladare bi neki rekli), ribarske kucice kao i wc-a. Jezero je povrsine, ako se ne varam, jednog hektra a velicine nekih 200 puta 50 metara. Nemogu a da ne pohvalim i samu cistocu cijelog Areala i svega sto lezi u vidokrugu. Voda je nacisto “kuhala” od kolicine ribe koja se nalazi u istoj, od koje mogu nabrojati: Smudj, Saran, Amur, Tostolobik, Som, Mrena i bijela riba. Toliko ribe na jednom mjestu mislim da nije svakodnevna slika na vodama koje se nalaze u nasoj regiji a idalje. Upoznavsi ljubaznoga Ribocuvara (ime zaboravio) koji je, neposredno nakon mojeg obilaska i setnje oko jezera, nazvao vlasnika gos.Lelica i rekao mi da sacekam te da ce isti odmah doci na jezero. Uz hladno pivo koje sam popio ispod ogromnog suncobrana na sredjenoj terasi ispred uredne ribarske kucice u kojoj se prodaju pored mrzle pive i sve ostale bez alkoholne napitke kao i samu kavu, docekao sam gos. Lelica. Nakon kraceg upoznavanja ljubazni Domacin mi je pozelio dobrodoslicu te uz prijatan razgovor nastavili druzenje kao i razgovor o samo jezeru. Gorio sam od znatizelje tako da sam ga napokon i pitao o “ribarskoj prici” vezanu za kapitalnog Soma koji je “navodno” pusten u jezero. Odgovor je bio, na moje veliko iznenadjenje, pozitivan. Zacudjeno sam slusao njegovu vise vec nevjerojatnu pricu od samog spektakularnoga ulova istoga soma, sa vec pomenutim kolegom ribarom Sajom, u rijeci Bosni a kojem je i gos. Lelic sam prisustvovao, pa do nevjerojatnog pustanja 2005 godine u njegovo prelijepo jezero. Nakon toga je on sam izrazio jedno duboko kajanje za ucinjenim iz razloga sto se taj kapitalni “Brko” hrani ostalom ribom u jezeru i misli da nanosi ogromne stete ribljem fondu u jezeru. Nakon toga sam gos. Lelica pokusao razuvjeriti u to da je Som “Stetocina” vec samo Predator koji pokusava prezivjeti za njega u ne malo lakim okolnostima. U daljem obrazlozenju sam citirao jednog jako dobro poznatog Filozofa Viktora Iga. Citat: “Bilo je nuzno civilizovati covjekov odnos prema covjeku. Sada je nuzno civilizovati covjekov odnos prema prirodi i zivotinjama.” Nakon toga sam ga upoznao s cinjenicom da godinama lovim iskljucivo Soma i to na nacin “catch & release” te da gotovo vec vise nema destinacije u Evropi a na kojoj ja nisam bio. Svoju pricu sam podkrijepio i dokazima kao sto su slike o i sa ulovljenim kapitalnim Somovima (najveci 202 cm i 66 kg tezine) koje sam ulovio u zadnjih par godina diljem Evrope a koje imam na Iphon-u. Na moje veliko zadovoljstvo slozili smo se oko toga da bi Njegovog Soma trebalo maknuti iz jezera i to sto prije. Kroz razgovor sam izrazio spremnost da pokusam uloviti tog “monstruma” uz prethodno snimanje jezera sa “sonarom” a koji sam imao kod sebe uz sav ostali pribor koji sam koristio u ribolovu na Snjeznici u Teocaku. Ubrzo nakon toga uz pomoc velikog ribara Zikreta a koji je ujedno i sin mojeg sogora nasli smo se na gumenom camcu sa Sonarom u potrazi za “famoznim” Somom. Nakon visesatnog selektivnog pretrazivanja jezera uspjeli smo pronaci dosta zanimljivih pozicija a koje sam protumacio kao “staniste” Soma. Pronasli smo jednu posebnu lokaciju za koju sam na Sonaru bio sasvim siguran da je to “Furia” Som o kojom smo toliko pricali. Nakon toga smo dogovorili sa gos. Lelicem taktiku kako, kada i na koji nacin bi lovili Soma a da ne smetamo ostalim ribarima. Zamolili smo ga da nam Ribocuvar ostavi u Cuvarici nekoliko manjih Sarana kao zive Kedere za lov Soma a koje Ribari ne tako rijetko love na jezeru a potom vracaju nazad u njihov element tj. vodu. Dogovorili smo sutrasnji dan kao “dan x” iz razloga sto je vec bilo kasno poslije podne, noc se je blizila tako da za nase pripreme vise nije bilo vremena. Pozdravivsi se s gos. Lelicem, otisli smo s jezera. Puni utisaka I dozivljaja tog dana na jezeru “kovali” smo strategiju kako cemo sutra vec juriti tog “orijasa”. Krenuli smo u prema punicinoj kuci u pravcu Srebrenika, zaustavio sam se kratko kod mog poznanika Baje u “radnji” kako bi narucio jos koji zivi mamac za lov Soma. Nastavili smo potom put u Osoje kod Previla s tim sto smo cijelo vrijeme prepricali o istome.
Nakon prespavane noci kod kuce kao i priprema cijelog prije podneva oko nastojeceg izlova Soma na jezero smo dosli oko podneva. Uz put su nam se pridruzile moje kolege ribari Elvis i Musa iz Podorasja kod Previla. Navrativsi u Cehajama u radnju kod Baje smo uzeli samo dan prije narucene zive mamce kao sto su: “Durbacheri” ili konjske pijavice te “Cikove”. Stigavsi na jezero “bacili” smo se odmah na rastovar auta i pripremanje stapova kao i opreme za ulov Soma. Kao taktiku za ulov soma odabrao sam vec osobno isprobanu vise vec dobru opciju “Bojenmontage”. Odlucio sam da nakon odlaska kolega Ribara a kojih tog Ponedjeljka nije bilo puno na jezeru da pocnemo sa “razvlacenjem montaza” s gumenim camcem. Pripremivsi cetiri stapa, sjeli smo u camac Zikret i ja te sa Sonarom zapoceli selektivnu pretragu jezera. Uz bucno odobravanje i saljivo dobacivanje s obale od strane jos dosta preostalih ribara koji su se tu nasli na jezeru nastavili smo s pretrazivanje. Vozeci se pored obale jedan od tih kolega ribara nam je doviknuo “ Eh, lako je Vama loviti ribu kada imate taj “Televizor” s kojim vidite gdje se riba nalazi”. Od smijeha sam skoro ispao iz camca. Uz dobru Atmosferu i dobro razpolozenje poceli smo postavljati “Boje” na mjesta za koja je Sonar potvrdio kao “Stanista” Soma. Nakon toga smo postavili “Rakete” ili “Crne Djavole” kako su neki kolege ribari nazvali moje vertikalno postavljene stapove, (Bionic Catfish) crne boje sa Rolama (Shimano Baitrunner 6500) isto u crnoj boji, te razvukli i montaze sa “Reißleine” do Boja. Kao mamac sam odabrao zive Sarane i Cikove a koje sam ponudio na duploj kombinaciji tj. S dvije udice (obicna & driling od firme Owner) na predvezu od upredenice 0,50 (Dyna Cast od firme A.H.F A. Leitner) na dva stapa od zivih Cikova te dva stapa sa zivim Saranom. Postavivsi montaze vrnuli smo se na obalu gdje je u medjuvremenu stigao i nas Domacin gos. Lelic. Pripremili smo se za nocno pecanje a koje u normalnim uvjetima jos uvjek nije otvoreno za ulov Sarana i ostale ribe na jezeru. Domacin je napravio iznimku tj. samo nama je dozvolio nocno pecanje iz razloga da ulovimo tog kapitalnog Soma. Uz dobro organizirano i pripremljeno jelo i pice te s veselim prijateljima ribarima smjestili smo se ispod jedne od “Nadstresica” gdje smo i docekali noc. Odlaskom ostalih kolega Ribara s jezera polako se spustala noc i vratila se je ona predivna tisina i mir. Ubrzo nakon toga otisao je i Ribocuvar kao i sam Domacin gos. Lelic ostavivsi nam sve otvoreno na jezeru. Kljuceve od “ribarske kucice” smo isto dobili kako bi smo si mogli uzeti mrzlu pivu kao i ostalo pice te skuhati kavu. Jezero je doslovce za tu jednu noc pripadalo samo nama cetvorici. Zaboravio sam da pomenem i dvije Talijanske Doge, pse po imenu Mrva i Grom a koji inace cuvaju ovaj prekrasni Areal nocu kada je jezero zatvoreno. Uz ocekivanje “griza” te bogato jelo i hladnu pivu druzenje se je nastavilo sve do iza ponoci kada su Elvis i Musa morali ici kuci. S nevjericom sam gledao u pravcu stapova i postavljao sebi pitanje zasto se nista ne desava, zasto jos uvjek nema “griza”. Som je Grabezljivac koji se inace hrani pretezito ali ne i iskljucivo samo nocu te je njegovo vrijeme kad krece da “Rauba” u ljetnom periodu negdje od prvog dobrog mraka tj. 23 pa sve do svanutka dana tj. do ca. 04 sata. Tu nocnu tisinu i mir su “probijali” samo tu i tamo neki lavez pasa iz obliznjeg sela koje je u neposrednoj blizini jezera. Uz lagani ljetni povjetarac koji je povrsinu vode uztalasao te istu obogatio kisikom probudili su se i Sarani koji su se kupali te iskakali iz vode izgledali su na mjesecini kao delfini. Mislim da ne postoji bolja muzika za uho jednog ribara vec ta da slusa to isto kupanje Sarana i raubanje Soma. Uz mjesecinu je taj prizor u mojim ocima budio osjecanje kao da se jezero odjednom probudilo tj. ozivjelo u svoj svojoj ljepoti. U iscekivanju i nadi da se nesto desi noc je relativno brzo prosla a da se na nase veliko cudjenje ama bas nista nije desilo. Moj prijatelj ribar Zikret kao i ja sam nismo mogli da vjerujemo u to da niti jednog jedinog griza nismo citavu noc imali. Nakon popijene jutarnje kave i malo “more” komentara s nase strane u vezi neuspjeha negdje oko sest sati ujutro smo poceli s uvlacenjem montaza kao i samog dizanja boja pomocu gumenog camca te spremanja i pakovanja samoga pribora. Moram da dodam jos to tj. da prokomentarisem Zikretovu odredjenu dozu nezadovoljstva tj. razocaranaja koje sam mu citao u ocima i njegovom drzanju citavo to jutro. Pokusao sam ga utjesiti ali mislim da mi to nije poslo odmah za rukom. Uz obecanje da cemo ponovo doci na ovu prekrasnu destinaciju te pokusati popraviti nas neuspjeh malo se je popravilo razpolozenje. Nedugo nakon toga stigao je oko sedam sati i nas ljubazni Domacin gos. Lelic koji se i sam iznenadio kada je saznao da nismo ulovili ocekivano. Ubrzo potom smo bili gotovi s pakovanjem stvari i pribora u Auto te sjeli na terasi ispred ribarske kucice na poziv naseg Domacina da popijemo kavu u njegovu drustvu. Kroz razgovor smo pokusali odgonetnuti “misterij” nasega neuspjeha s jednom velikom dozom sale, humora i smijeha. Mislim da je nas neuspjeh lezao ipak u tome da nismo potrefili pravo vrijeme kada “mrcina” zdere tj. hrani se tako da je jedna noc za ulov istoga bila jednostavno premalo. S mojom teorijom su se slozili i Zikret kao i sam Domacin. Zakljucili smo ipak na kraju da smo se proveli izuzetno lijepo na ovom fascinantnom mjestu i jezeru, okruzeni ovim jednostavnim a ipak prekrasnim i gostoljubivim ljudima. Na rastanku smo se od sveg srca zahvalili nasem predivnom Domacinu gos. Lelicu na velikodusnom gostoprimstvu kao i na pruzenom jako velikom povjerenju uz obecanje da cemo se uskoro vidjeti te ponovo pokusati uloviti “Furiu” u jezeru “Cerik”. A do tada neka “Cudoviste” u jezeru “Cerik” raste a ostalim kolegama ribarima diljem Bosne ponosne zelim od sveg srca jedno veliko, veliko BISTRO !!
M. Iljazovic
komentar od matheo3004 — 15. Juli 2011 @ 11:33