Prekinuta saradnja sa U.G. “Eko-Sport” Šićki Brod-Tuzla?!

Ne malo sam iznenađena aljkavošću i nezainteresovanošću idejnog tvorca ovog udruženja Senada Isakovića-Roka i njegovih istomišljenika u koje i ja spadam!

Da li je idejni tvorac odustao od svoje prvobitne nakane, ne znam. Čak mi ni na Facebook account-u ništa ne govori o tome!

Tresla se gora, rodio se miš! Tako ispada poslije mass-invite-a na mnoge linkove društvenih zajednica kao što su već pomenuti Facebook, Linkedin, mnogi BiH ekološki i ribolovni forumi.

Ja sad ispala budala i umjesto da se ja ljutim, dočekuje me ljuti ignore od gore pomenutog! Meni neshvatljivo.

Neshvatljivo mi je da sam sate i sate uložila u traženje rascjepkanih informacija vezanih uz kop ŠIĆKI a da mi se ni znameniti ROKO nije lično javio niti iko od simpatizera sa tog područja a svoj mail sam javno objavila u svim mogućim internetskim glasilima!

Nikad nisam svoj blog predpostavljala  blogu udruženja ali je evidentno da se posjeta ekološkom blogu drastično smanjila baš objavljivanjem akcije i plakata “Psi imaju srce da spašavaju ljude. Da li mi imamo srce d spašavamo pse”!
Nadam se da su  Roko i dužina shvatili moju poruku…

Nije do mene…

Svjedočim!

Senad Isaković-ROKO (druženje 07.11.2010. god)

Citat iz jednog od prethodnih postova:

Iako sam ga poznavala od prije, sad sam uhvatila trenutak da nas slikaju zajedno. Samnom je jedan od velikih ekologa i boraca za spas jezera na Šićkom kopu! Glavom i bradom, Senad Isaković-ROKO! Pokretač peticije za spas ovog jezera! O njemu i njegovim istomišljenicima (kojima i ja pripadam) ima da napišem poseban post kao moj skroman doprinos ovim ljudima koji sve od sebe daju, da ovo jezero kao i okolina Tuzle bude na ekološki prihvatljivom nivou! O tom-potom!

Slike  sa prošlogodišnjeg posta!

I šta bih sad poslije godinu dana od našeg prvog susreta dodala iako sam i od prije znala o njemu po “čuvenju”! Bar se to tako kod nas kaže!

Po prirodi sam ljubopitljiva pa je Roko sve prekratio jednom rečenicom. Kratak poziv mobaćem i poziv za  TABKA*  i mene da ga posjetimo u njegovoj rezidenciji.

Senad Isaković-ROKO

 

Imali smo šta i da vidimo.  Oči su lutale po raznoraznim kolekcijama mehanike i starih LP-ploča obješenih na zidu, po mnogim fotografijama meni znanih i neznanih ljudi, tabelama, prikazima, ugodno namještenom kafić-enterijeru gdje se ”goste” i insani i hajvani!

Pošto i sama volim životinje, najviše me dojmila Rokova briga o nezbrinutim psima ili onim datim mu na čuvanje i/ili dresuru!

 

 

…

Ne bih znala citirati Roka ali onaj sat ugodnog ćaskanja najbolje oslikava njegove riječi o povratku našim korijenima, dodiru s prirodom i životinjama koje su često najbolji drug i pomoć ljudima i u danima kad ste neraspoloženi tj. opsjednuti svakodnevnim životnim brigama!

Riješili ste negdje izaći na kaficu, krenuli ste na godišnji odmor ili put u daleke zemlje te je za vašeg ljubimca zbog papirologije najbolje da ostane u BiH!

 Nemate gdje ili ne želite ostaviti svog kućnog ljubimca samog u stanu (kući).

Roko je i za to našao rješenje.

Ovdje se životinje ne gledaju mrko a naravno ni njihovi vlasnici!

Jasan, agilan, argumentovan, dobro upoznat’ s tematikom kojom se bavi, uvjeren u svoje ciljeve, neizmjerno dobar  s ljudima kojima uvijek prvi pruža ruku prijateljstva a još veću ljubav gaji  prema životinjama, pošten, uspješan organizator! Čovjek koga slijede. Uvijek prvi ili među prvima! Lider!

A kako drugačije da opišem Roka nego ovako!

Ah, da! Umalo ne zaboravih!

Roko je ekolog u punom smislu te riječi*

I ja se godinama (pa i TABKO*) deklarišemo kao ekolozi ali ovakvu upornost , entuzijazam i dosta odricanja u privatnom životu radi dobrobiti svih nas  još nisam vidjela među ljudima (prijateljima) u svom okruženju. Ostadoh skoro postiđena prezentiranim dokazima njegove aktivnosti i mještana okupljenim oko udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod! Gomila papirologije, dopisa, prepiski, odgovora, zahtjeva, molbi, zapisnika sa sastanaka – glava da zaboli!

Do slijedećeg pisanja, vaša Edina*

Najzad se neko sjetio Modraca!

Javna deponija na obali Modraca u MZ Kiseljak

Svaka čast mladima. Sjetili su se makar preko Facebook-a da animiraju ljude na ovoj hvale vrijednoj ekološkoj prozivci jer ipak je ovo daleko od akcije. Nekad je Facebook bio jak kad su u pitanju bile velike ekološke i političke aktivnosti. Sad su i domaći moćnici (čitajte političari ako vam više odgovara) oguglali na to.

Nas ekologe ili bar koji se se smatramo ljubiteljima prirode i zagovornicima njene čistoće, “lokalci” ne hebu ni za suhu šljivu!

I ova deponija je locirana u MZ Kiseljak

Nek’ mi ne zamjere na oštrim riječima ali dok se u glavama mnogih ne promjeni “ono nešto” ili još popularnije “dok ne dođu tobe”, ništa se u vezi Modraca neće promjeniti. Ja ga već godinama ne pohodim pogotovo od kako sam napustila takmičarski ribolov!

Zašto ne pohodim?

Dojadilo mi da prvo moram očistiti tuđe smeće na obali pa tek onda namjestiti kamp na nekoj povoljnoj ribolovnoj destinaciji!

A šta tek vadim iz vode to je posebna priča. O tome sam pisala u svojim prethodnim postovima!

Nema se šta za reći! Turisti se "pale" na ovo!

Kopiram tekst u potpunosti bez ikakvih ispravki! Momcima koji su ovo postavili na Fejs bih samo preporučila da manje kopiraju i da daju više “osobnosti! svojim člancima! Pogotovo ako se radi o autohtonim napisima sa nekadašnjih blogova i web-portala te fotografija skinutih sa istih!

Ne zaboravite! Ja još surfam internetom i ne pecam samo virtualno kako to misli jedan LJUTI banovićanin sa Ramićkog jezera! Pogodio ga moj ekološki osvrt i na to “obešćašćeno” jezero!

A da bih se i ja, makar virtualno priključila vašoj akciji, koristim se prilikom da i ja postavim nekoliko slika sa vaše Fejs-grupe! Ne zamjerite!

Ja ovakvu brodicu ne bih ostavila na nemilost zubu vremena! Bar toliko cijenim svoj novac. Hmm...

 

Kad ne znaš šta ćeš sa krntijom, "krhni" je u Modrac!

Zar je potreban komentar?

Ako ti zatreba građe za novu kuću slobodno uzmi sa starog hotela na Kiseljaku! Džabalama je…

 

Zar nije tuzno gledati ovakvu ljepotu,ovakvo bogatstvo koju mnogi nemaju,a za koje mnogi nemaju razumjevanja i pameti.Zastitimo ovo makar od vece stete kada je jedna vec ucinjena!!!Kakvi su to ljudi pa unistavaju ovakvu ljepotu?

POSTANAK

Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964.godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbjevala vodom. Na njega se može doći sa svih strana. Iz pravca Doboja I Gračanice magistralnim putem Doboj –Tuzla.U Lukavcu se skrene desno na regionalni put prema Banovićima, uzvodno uz rijeku Spreču, prolaskom kroz mjesta Modrac i Prokosoviće, stižete do jezera. Nastavljajući tim putem prolazite kroz mjesta Lukavačke opštine: Bikodze, Turija, Babice, Poljice. Pristup jezeru moguć je duž cijele obale. Ako se krećete iz pravca Hrvatske i preko graničnog prelaza Orašje te iz pravca Gradačca i Srebrenika, do jezera ce te doći putem Orašje – Tuzla.U mjestu Šićki Brod (raskrsnica – petlja pred Tuzlu) možete skrenuti desno prema Lukavcu i izaći na jezero več navedenim putem Doboj – Tuzla, ili produžiti, pa preko Kiseljaka i eto vas na jezeru.Ako dolazite iz pravca Sarajeva magistralnim putem prema Tuzli, do jezera možete stići prolazeći kroz Živinicku opstinu, Šerici priluk, ili produžiti do Husina ili Šićkog Broda. I da hoćete, jezero ne možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, u koju se ulijevaju rijeke Spreča i Turija. Prostire se na oko 17 kvadratnih kilometara, maksimalna dubina je oko 20 m., najveća širina oko 1600 m., a dužina 11 km..
Jezero Modrac je izuzetno veliki potencijal, ne samo za snadbjevanje idustrijskih postrojenja vodom, već i za navodnjavanje, zatim kao moguća fabrika pitke vode, idealno mjesto za razvoj turizma, i za najvazniju stvar na svjetu – ribolov. Cijelom dužinom obala je pristupačna i za vrijeme niskog vodostaja, automobilom se može stići skoro do svakog dobrog mjesta za pecanje na jezeru. Za vrjeme visokog vodostaja, potrebno je kratku dionicu preći pjesice.
Najveće dubine prostiru se sredinom jezera, gdje su i stara korita rijeke Spreče i Turije, te u neposrednoj blizini brane. Dno se sastoji od zemlje i kamena, na jednom djelu Tuzlanske obale ispod Kiseljaka i dobar dio obale ispod sela Bokavici u Lukavačkom dijelu, kao i prema brani. Dno jezera prepuno je panjeva, krupnog kamenja i ostataka drveća, kuća i drugih potopljeni objekata.

ŽIVOT U JEZERU

Jezero je bilo najbogatije u periodu njegovog nastanka pa negdje do 1985. godine. Tada je tek počinjao razvoj industrije, ribolovaca je bilo znatno manje nego danas, a nihov pribor, znanje i vještina skromni.Što je najvažnije, krivolovaca je bilo sasvim malo.U tom periodu, rijetki ribari jednostavno se nisu mogli iz ribolova vratiti kući praznih čuvarica. Deverike i ostale bijele ribe moglo se naloviti vrećama, šaran se vrlo lako havtao i na obićan ukuvani hljeb, bez dugotrajnog prihranjivanja. Za štuku je bilo dovoljno samo zabaciti kedera ili varalicu – leptira. Smuđ je jednako dobro uzimao živog i mrtvog kedera ili parće ribice. Som, ulovljen na dubinku, bio je nešto najnormalnije, a bucova (bolena) bilo gotovo kao i vode.
Od 1980. do 1995. godine svi smo se udružili da jezero desetkujemo. Industrijske otpadne vode, separacije rudnika i prekomjerni izlov ribe, bilo od strane ribolovaca sa neskromnim prohtjevima, bilo od strane krivolovaca koji su u tome vidjeli dobar biznis i ribilji fond je skoro uništen. Klijen, škobalj, šljivar i linjak su jednostavno nestali iz jezera, a deverika “lopatarka” (lokalni naziv za krupne deverike) bucov –bolen, šaran, som i smuđ ostali su u jezeru samo u tragovima.
Za vrijeme ovog posljednjeg domovinskog rata, jezero su bukvalno ubili! Jedni su se pravdali da to čine kako bi prehranili porodice, a na drugoj strani su bili oni koji su se tako bogatili! Konačno, završetkom rata i obnovljenim radom organa i instiucija države, nastupila je treća faza života jezera Modrac. Modrac počinje da se rađa po treći put!

IZ POČETKA

Nakon 1995. godine, većina predratnih udruženja ribolovaca obnavlja svoj rad, među njima i Sporsko ribolovno društvo “Smuđ” iz Lukavca. Ovo Udruženje gazduje sa 2/3 površine jezera i riječ je o najaktivnijem i najbolje organizovanom Udruženju na području Tuzlanskog Kantona. 350 članova (aktivnih) “Smuđa” imaju i dobro organizovanu komisiju za zaštitu ribijeg fonda i jednog profesionalnog čuvara – Husniju Mrdžića. Ovo Udruženje ima i jedan dio jezera obilježen kao riblje plodište – mrjestilište, gdje je zabrana ribolova tokom cijele godine .
U 1999. godini, jezero je poribljeno sa po jednom tonom amura, šarana i soma,te nešto tostolobika iz ribnjaka “Prnjavor”. Članovi “Smuđa” vode pravi rat sa krivolovcima pošto su druge “ubice” života u jezeru odstupile.Taj rat bi bio već davno završen u korist Društva da jezero i Drustvo imaju Zakon i Vladu na svojoj strain, kao što je to slučaj u svim civilizovanim zemljama. Industrija mahom ne radi, rudnici su instalisali filtere, a prošle godine, najniži vodostaj od kada jezero postoji, iskorišten je za čišćenje priobalnog područja od nagomilanog otpada. Koliko su krivolovci i dalje aktivni, najbolje ilustruje podatak, da je samo u toku prethodne dvije godine zaplijenjeno i unisteno 1360 mreža. Ovo je rezultat akcija članova “Smuđa” uz saradnju policijske uprave Lukavac. Kada se tome dodaju i aktivnosti druga dva Udruženja koja gazduju jezerom, “Rudar” iz Tuzle i “Mrena” iz Živinica, a nadamo se i budući rad novoosnovanog Udruženja “Sloboda” iz Tuzle, današnju situaciju smatramo ipak podnošljivom. Ipak će trebati još mnogo mukotrpnog rada da bi se stekao zadovoljavajući nivo. Jezero je veliko i u njemu ribe imaju skoro idealne uslove za mrijest, tako da bi bilo dovoljno nekoliko godina odgovornog ponašanja prema životu u vodi da se ono oporavi.

Nema više redova na Kiseljaku! A i ko bi pio sa ovako zapuštenog izvorišta?!



Mini-istraživanje na jezerima nastalim na banovićkim kopovima

Moram reći da sam pravo zaribala smišljajući naziv za ovaj post. Obuzeta ljutnjom zbog nemara za ljudsku sredinu i tzv. ekološke norme, zbog pejzaža (panorama) koje podjećaju na mjesečevu površinu ili na stanje poslije kakve atomske kataklizme.

Vođena idejom da provedem još jedan dan u suncem okupanoj prirodi, vratila sam se u Tuzlu podijeljenih utisaka! Zato i moje muke sa postavljanjem naslova za ovaj post. Posebno u koju kategoriju svrstati ovaj post pa sam se nekako sa stidom odlučila na apele, ekologiju, ribolovne destinacije i naravno reportaže zbog čega i pišem o svemu ovome.

O Breštici sam već pisala na jednom od prethodnih postova. Danas sam mislila da napišem koju riječ i o Ramićkom jezeru kojeg, nazovi, najbolje čuvaju na ovom regionu! Hmm…

Osim ovih dole par navedenih redaka i komentarima u slikama ne bih više imala šta dodati za Ramićko jezero.

Po danu gladac, po noći jadac. Načuh, doduše neslužbeno, da su i ovdje mrežaroši našli svoju “meku”! Ako su općinski dušebrižnici mislili nešto postići sa uređenjem prilaza jezeru ja bih to predstavila i označila  ”jedinom brigom o jezeru.” Ni grama više.

Gore gdje vidite kamion je asfaltiran put (nadam se sve do sela Seona) a dole je užas živi ako padne kiša (teren je samo zaravnat sa premalo tucanika, šljunka i pijeska za kupače i kampere ako ih već žele privući općinski moćnici)! Nisam ovdje bila godinama a vala neću ni još u neko izgledno vrijeme dok sve ovo ne srede! Hmm...

Imam pravo na subjektivno mišljenje. Zar ne?

Po meni, najbolja briga za jezero je da se ništa ne dira na njemu. Sve što je bogom dato (priroda radi svoje) ne treba dirati a svoje smeće dok smo na kampovanju ili u ribolovu svakako smo dužni pokupiti i ponijeti kući kad ga već ionako nemamo gdje odložiti jer nema kanti ni kontejnera za smeće na jezeru.

Mogu zamisliti kako izgleda ovaj prilaz (tačnije dva) kad ‘ljuljne’ kiša ovdje!

Čova sa čamcem sa elektromotorom (haman ribočuvar) nije dao da se fotografiše. Svejedno mi. Ionako on, ma koliki bio zaljubljenik u ovo jezero, ne može 24 h dežurati na njemu.

A tad ribokradice nastupaju!

Došla, vidjela i otišla. Na jezeru se održavalo, neko, meni nepoznato ribolovno takmičenje. Samo pioniri i omladinci. Seniora nigdje.

Doduše seniori ni seniorke ovdje i ne bi došli jer lov ribe udicom na plovak ovdje ne pije vode. Ova voda (jezero) je stanište veoma krupnih šarana te se na ovo jezero dolazi iz sasvim drugačijih pobuda.

Hajde de. Makar sam srela staru raju čiji puleni (dječurlija) sad pokušavaju nešto (u ribolovu) što sam već odavno postavila u  albume zaborava. Albume koje prelistamo kad smo nemoćni i kad ostarimo! Sva sreća da sam još u dobroj “formi!”

Još kad sam vidjela da se roditelji sikiraju radi bezveznih prekršaja pravila mal’ nisam pukla od smijeha. Ionako se ovo ni u šta ne boduje. Mislim na federalna takmičenja!

Takmičarska staza je svakako bila mala, nekako skraćena, sužena na najmanju moguću mjeru samo da bi učešće bilo što masovnije. Organizatorima je kvalitet bio manje bitan.

Bitno je da su se sponzori oglasili!

Dopisano danas u nedjelju 05. 09. 2010. god. oko 15 h! Pronašla informaciju na bistrobih.ba ribolovnom portalu koju prenosim u cjelosti!

S.R.D. “Klen” Banovići: Pionirsko ljeto 2010.

Tradicionalno takmičenje malih ribolovaca
Takmičenje se održava dana 04.09.2010. godine u okviru manifestacije obilježavanja dana općine Banovići na takmičarskoj stazi jezera „Ramići“ u Ramićima kod Banovića.
PROPOZICIJE:
STARIJA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1995, 1996, 1997 i 1998 godine, pripremu vrše samostalno bez pomoći drugih lica, trener može samo pružiti verbalnu pomoć.
MLAĐA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1999, 2000, 2001, 2002, 2003. Godine. Ova skupina obavezno mora imati trenera pored sebe tokom cijelog takmičenja. Treneru je dozvoljeno stavljanje mamaca na udicu, skidanje ribe i bacanje primame. Treneru nije dozvoljeno držanje štapa dok je udica i plovak zabačeni u vodu, kao i zabacivanje i vađenje ulova.
Bodovanje se vrši zasebno kod obje skupine takmičara, odnosno boduje se samo
pojedinačni plasman:
1 . STARIJA SKUPINA
- Dječaci prva tri mjesta
- Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
2 . MLAĐA SKUPINA
- Dječaci prva tri mjesta
- Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
3 . MAJSTOR STAZE
- Takmičar bez obzira kojoj skupini pripada, sa najvećim ulovom na takmičenju dodjeliti će se prigodan poklon i diploma.

U cilju kvalitetnije organizacije takmičenja, pripreme startnih mjesta, obezbjeđenja sudija, doručka i ručka mole se učesnici takmičenja da svoj dolazak najave:
- Pismeno na adresu: Admir Kapić, 119. MBbr. Br 52 75290 Banovići
- Mailom: admirkapic01@gmail.com
- Telefonom: Admir Kapić 061/411-621 ; Ibrahim Rizvić 061/739-083 ; Zlatko Hirkić 061/193-216
Kod prijavljivanja potrebno je navesti:
- Ime i Prezime takmičara
- Godina rođenja
- Članstvo SRD-a
Nadamo se da će te izdvojiti vaše slobodno vrijeme i omogućiti djeci da uživaju u ljepotama i ambijentu jednog od najljepših jezera u BiH.
Ribe ima za sve.
PROGRAM TAKMIČENJA
Do 09,00 sati prijave takmičara
09,15 sati žrijebanje, izvlačenje startnih mjesta
09,30 svečano otvaranje
Od 10,00 d 10,55 izlazak na stazu i priprema za takmičenje
Od 10,55 do 11,00 bacanje primame
11,00 početak lova
13,00 završetak lova – vaganje ulova (poslije vaganja riba se vrača u vodu)
14,00 proglašenje rezultata, dodjela nagrada i svečano zatvaranje
14,30 zajednički ručak i druženje

BISTRO !

Evo i direktnog linka: http://www.bistrobih.ba/nova/?p=18669#more-18669

Dio takmičarske staze

Stari prijatelji Dragan i Jasmina Koler

Maja Koler u elementu

Pogled na takmičarsku stazu

Ovdje su sjedile budže, u hladu

Moja malenkost uz kotlić kao moralna podrška vrlom kuharu!

Generalno da zaključim:

-Dobar prilaz ali ništavan kad padne kiša (ide jesen) jer je još previše pila (stvrdnutog blata) ispod ovo malo tucanika!

-Možda je ovo dobro za kupače (mada sumnjam zbog gomile granja u vodi nastalog potapanjem njiva okolnih domaćina) ali ne vjerujem  da ogromna većina njih  želi da uđe odmah u duboku i hladnu vodu (nismo svi iskusni kupači)  kao ja, recimo!

-Sumnjam da se ovo šaranima i ostaloj krupnoj ribi u ovome jezeru sviđa! Dobar dio priobalnog pojasa je uništen te je po mom mišljenju ugroženo stanište, razmnožavanje i uopšte obitavanje ogromnoj ribljoj i ptičijoj populaciji!

-Kao da su vizionari promašili svoj cilj. Spojiti ugodno s korisnim! Šta su željeli postići sa ovim intervencijama, nije mi baš jasno?! Možda ih hebe nedostatak para u budžetskom proračunu!

-Jezero je bilo više na cijeni dok se nije “sređivalo”  ljudskom rukom! Tada su ga pohodili istinski i vrhunski ribolovci u koje i sebe ubrajam. Ja, vala, više ne dolazila ovdje!

-Pat je pozicija. Ne valja kamperima, nije dobro ni  kupačima  a ne valja vala ni opastanku flore i faune!

 

Do insana je, nije do hajvana.

Ah, da. Još da dodam da se signal naših GSM operatera nešto popravio. Prošlih godina je bio toliko slab pa se moralo popeti na najveće brdo u okolini da bi se uhvatila pokoja crtica sigmala na vašem mobaću! Ne daj bože kvara automobila a ne možete nikome da se javite. Na to ne smijem ni da pomislim!

 

 

Dole imate sliku položaja Ramićkog jezera. Moje istraživanje se fokusiralo na tzv. donja jezera (krug ucrtan desno na karti) prema selu Tulovići gdje još rade rudnički kapaciteti!

Lijevo pristup Ramićkom jezeru a gore (više u sredini) je destinacija koja me interesovala sa stanovista stanja flore i faune!

I nisam se pokajala odlaskom sa Ramićkog jezera i pored ljubaznog poziva domaćina (organizatora, tačnije) da ostanemo na svečanom ručku i proglašenju pobjednika!

Ko to da ostane?

Govorim u množini?!

Pa, tabko* i ja!

Ako ste me već pozivali, poštovana gospodo, pozovite i mog pratioca s kojim zajedno i radim ovu mini-reportažu! Naravno da sam vas glatko odbila. Za prenemaganje pri proglašenju pobjednika i za porciju “vojničkog graha” ne bih se baš lako prodala! Hvala vam.

 

Ribolovci vole (a zašto bih ja bila izuuzetak) mirna mjesta na osami, bez buke, galame, vriske, skakanja u vodu i tome sl.

Evo slika sa mog odredišta. Mir, tišina!
Kratko i jasno.

Skoro pa raj na zemlji!

Predivna destinacija.

Bio je i pokoji ulov. Javljale su se premale štukice te nisu baš bile za nošenje kući i snimanje kamerom ali me zadivila pojava linjaka kojeg nisam vidjela godinama u našim jezerima i barama staračama!

Linjak ulovljen bolonjezom

Nije kapitalan ali je meni pouzdan znak da ne treba dirati u prirodu! Vratila sam ga u vodu sa željom da iduće godine još više poraste!

Naš kamp

Tabkov dio ribolovnog pribora kojim sam se i ja poslužila! Heheheheheh... Taj ništa ne prepušta slučaju!

Malena avlijanerka koja je pratila svaki moj pokret u ribolovu!

Iduće sezone ima da više pišem o ovome bezimenom  jezeru, ne manjem od Ramićkog ali nepravedno zapostavljenog!

Rudari ga zovu jednim imenom (Izvor), lokalno stanovništvo drugim (Bišur, Bišun, Bešin, tako nekako) što je inače znak naše slabe zainteresovanosti i ribolovne tradicije!

Narodu ovoga kraja pojam jezero, ribolov ili konzumiranje ribe  nikada nije bio dio tradicije. Možda pokoji potok ili rječica ali dalje od toga ne.

Otvaranjem rudnika u socrealističko doba, promjenila se i sudbina lokalnog stanovništva. Prvo nabolje (svi su imali posla ovdje) pa do poslije rata kad je svima ovaj teren postao teret  a podsjeća na postkataklizmično doba!

Uništen krajolik, eksproprisane njive, livade, putevi, cijela imanja, nečija djedovina!

Da bi nešto postalo tradicija treba da prođe, bar je kod nas tako, i po više stotina godina!

Ne zamjerim im. Mislim, lokalnom stanovništvu! Čak se i mi ribolovci često sporječkamo oko naziva vrsta riba. Ovdje lokalni mještani svojataju jezera. Neki kažu da pripadaju Banovići selu, neki Tulovićima. Ne priznaju putne table na kojma se jasno vidi npr. da smo iz Banovići sela odavno izašli pa iz Podgorja i skrenuli prije same table sa natpisom Tulovići na  ovo jezero! 

Naslušala sam se žalopojki da je ovdje nekad bila nečija njiva, cijela imanja, da se nekad bolje živjelo. Moguće je ali tad nije bilo automobila, mobitela, televizora i sl. stvarčica koje danas  ”život znače”!

I tako to…

Do nekog sljedećeg pisanja.

Vaša EDINA*

BISTRO!

Osnovano Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod

Objavio Rusko na  bistrobih.ba   dana 23. juna 2010. god.

Objavljujem post s malim jezičkim preinakama (pravopis) jer je Rusko žurio sa objavljivanjem! 

Poštovani,

Želimo da Vas obavijestimo da je sa radom počelo Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod  sa lokacijom na Jezeru Kop te smo tako kao takvi,  prvo i jedino ekološko društvo na području mjesnih zajednica koje se nalaze u industrijskoj zoni grada Tuzle.

Osnovni principi Udruženja su:
1. Djelovanje i rad u pravcu sportske i ekološke revitalizacije Bosne i Hercegovine i izgradnje kapaciteta domaćih institucija, udruženja i privrednih subjekata u procesu europskih integracija i očuvanja prirode u skladu s međunarodnim ekološkim standardima.
2. Zalaganje za podizanje i razvijanje ekološke svijesti i zaštite životne okoline.
3. Razvijanje sportova koji su direktno vezani za prirodu, boravak u njoj i njeno očuvanje.
4. Djelovanje u mnogo sekcija  koje su direktno vezane za prirodu, njen razvitak, očuvanje i zaštitu.
5. Borba protiv svih vidova diskriminacije u kontekstu ostvarivanja sportskih i ekoloških prava.
6. Edukacija građana, prvenstveno djece.
7. Tolerancija, demokracija i društveni razvoj.

U okviru Udruženja na Jezeru Kop raditi će i eko-čuvarska služba koja će se pobrinuti da jezero uvijek bude čisto i uredno te da izgrednici koji budu uhvaćeni u bacanju smeća i uništavanju prirode budu javno opomenuti i prijavljeni nadležnim organima.

Eko-čuvari će biti opremljeni opremom za daljinsko fotografisanje te će fotografije blagovremeno predavati nadležnim institucijama.

Svim dobrim ljudima i ljubiteljima prirode biti ćemo drag domaćin u obilascima našeg naselja, jezera i ostalih mjesta u našoj okolini.

Bistro!

Patuljci se ne daju lako!

Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!

Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.

Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili  hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…

Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!

U čemu je razlika? U čemu je poenta?

More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.

Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj  veoma važnoj činjenici.

Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!

Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH)  i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!

Kako do njega doći?

Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!

Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!

Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?

Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?

Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!

Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!

Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.

Dokažimo da se patuljci ne daju lako!

Sad je do vas!

p.s.

Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:

*Peticije za očuvanje jezera “Kop” Šićki Brod*

na linku:

http://www.facebook.com/group.php?gid=110010499036728

Nadam se da mi Roko i Rusmir neće zamjeriti na ovoj mojoj maloj krađi!

Unaprijed zahvalna!

Vaša EDINA*

*BISTRO NARODE*

 

Krivaja – neistražena ljepotica (2. maja 2010. god.)

U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.

Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…

Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!

Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik,  gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!

Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog  gosp. Uzeira.

Kako sam kaže, ovdje mu redovno  na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće.  Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga  je teško danas naći friško samljeveno,  ispod kamenog žrvnja!

Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!

Na prste jedne ruke,  danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.

 Čak smo i  nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije  da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!