Od kad znam za sebe, uvijek sam voljela životinje! Čak i ribe koje uhvatim van redovnih takmičarskih aktivnosti, redovno puštam natrag u vodu, držeći se one akcije “UHVATI I PUSTI”!
Nikad mi životinje nisu bile kompenzacija za nešto. Jednostavno, voljela sam ih a i one mene. Nekako je to uvijek bilo obostrano.
U životu sam imala uvijek svega dovoljno. Ne previše. Iz radničke sam porodice. Nisam bila gladna ni žedna. Nisu me promašile ni sve dječije bolesti (koje se obavezno moraju preležati), ni jedna godišnjica, proslava, rođendan, školske zgode, prve ljubavi ali nikad mi nije manjkalo očeve, majčine, bratove ljubavi i pažnje! Dovoljno ljubavi da od mene ne naprave “monstruma” koji ne zna primiti i dati ljubavi! Ljubavi čovjeku ili životinji i obratno.
U mojoj porodici uvijek se njegovala ljubav. Etičnost i pravičnost. I dan danas vjerujem da upravo iz porodice (roditelji konkretno) potiče osnovna kultura ponašanja sutra kad stupimo na ulicu, posao, kad osnujemo vlastitu porodicu!
Jednostavna sam i iskrena osoba, vedre naravi, nikad sumornog raspoloženja! Lako ostvarujem kontakte s ljudima i gradim nova prijateljstva. Prijatelja imam na cijelom “dunjaluku”! Prijatelja iz školskih dana, sa radnog mjesta, sportskih radnika (i sama sam jedna od njih)!
Zato se zgrozim kad vidim scene kao na dole navedenom trećem video-klipu koji je objavljen na naslovnici SUN-magazina! Zato sam i stavila ove snimke mog malog kućnog ljubimca!
NE ZABORAVITE!
Malo pažnje vašem kućnom ljubimcu i on će vam uzvratiti stostruko! U to sam se nebrojeno puta uvjerila… 
Moj kućni ljubimac-Cicko. Raspjevao se, samo tako…
Cicko pleše! Vidi se da je vidno razočaran kad je muzika prestala! 
Ne dao Bog kad bi vidjela da bi mi ovako neko maltretirao mog psa! Ubila bih ga na mjestu! Et'…
