Koristim se prilikom da  makar na ovaj način simbolično čestitam pripadnicima obje konfesije ovaj veliki kršćanski/hrišćanski praznik!

Vaša Edina*

Još jedna predivna ribolovna destinacija…

…

…

Više slika na: http://www.facebook.com/home.php#!/album.php?fbid=199136216791389&id=100000850356054&aid=45988

(post u doradi)

Ljubazni domaćin, privatnik i vlasnik ovog  jezera, Almir Lelić, ne krije da je komercijalizovao ovu vodu tako da se izlovljena riba može ponijeti po cijeni od 5 KM/kg!

Zato se potrudio da jezero vrvi šaranom, amurom, tolstolobikom, crvenperom, bjelicom tako da se može “kederisati” i za predatore (štuka i som jer ima i njih).

I vuk sit i ovce na broju. Kako drugačije opisati radost nadolazećih izletnika pogotovo ribolovaca koji po štapu plaćaju 2.50 KM. Meni dva štapa bila dovoljna da uhvatim 22 šarana uz bezbroj spadanja. Prosto za nepovjerovati. I to sve u vremenu od 10:30h  do 15:30 h kad sam morala kući zbog porodičnih obaveza.

Kako sam saznala za ovo jezero?

Preporukom!

Vlasnik Lelić kaže da i nema potrebe da ga reklamira jer bi ribolovci još više navalili. Naime, do 11 h sve pozicije sa hladarama (čak i van njih) su bile zauzete.   :)

Više slika na: http://www.facebook.com/taboovoice#!/album.php?aid=44395&id=100000850356054

Bistro rajo!

Nadam se da ćemo se uskoro sresti na ovoj vodi koju vam toplo preporučujem.

Ove godine prisutnim takmičarima se obratila i ministrica za sport Nađa Avdibašić Vukadinović.

…

(post u doradi)

Da li je idejni tvorac odustao od svoje prvobitne nakane, ne znam. Čak mi ni na Facebook account-u ništa ne govori o tome!

Tresla se gora, rodio se miš! Tako ispada poslije mass-invite-a na mnoge linkove društvenih zajednica kao što su već pomenuti Facebook, Linkedin, mnogi BiH ekološki i ribolovni forumi.

Ja sad ispala budala i umjesto da se ja ljutim, dočekuje me ljuti ignore od gore pomenutog! Meni neshvatljivo.

Neshvatljivo mi je da sam sate i sate uložila u traženje rascjepkanih informacija vezanih uz kop ŠIĆKI a da mi se ni znameniti ROKO nije lično javio niti iko od simpatizera sa tog područja a svoj mail sam javno objavila u svim mogućim internetskim glasilima!

Nikad nisam svoj blog predpostavljala  blogu udruženja ali je evidentno da se posjeta ekološkom blogu drastično smanjila baš objavljivanjem akcije i plakata “Psi imaju srce da spašavaju ljude. Da li mi imamo srce d spašavamo pse”!
Nadam se da su  Roko i dužina shvatili moju poruku…

Nije do mene…

Svjedočim!

p.s.

Zbog prezauzetosti (lične i poslovne obaveze) manje sam pisala prethodnih sedmica (mjeseci) ali vidim da to nije uticalo na posjećenost bloga!

Moja iskrena zahvalnost na vjernosti…

Vaša EDINA*

1. javniservis.me
2. BOSNA MUSLIM – MEDIA
3. U.G. “EKO-SPORT” Šićki Brod
4. ZINK

                                                                                   Klik na donju sliku!

Moje iskrene čestitke. Oko stotinjak posjeta za manje od jedan dan je za svaku pohvalu s obzirom da je ovo svjetska zajednica blogera!

Vaša EDINA*

Koliko sam samo muke imala sa uzurpiranjem nečijeg kompjutera tj. account-a na internetu radi promovisanja svoje priče, pa sa odabirom tema kako bih mogla napisati post, konvertujući slike da bi bile pogodne za objavu na blogu, koliko pažnje na pravopis i na stručnost u izrazima, koliko email-ova podrške ali i fizičkih (doslovno) prijetnji zbog realnih napisa o devastiranju naših voda ili recimo o ugostiteljskim objektima ili turističkim sadržajima sumnjivog kvaliteta.

Koliko sam se puta zapitala: “Da li ja pišem ribolovnu ili ekološku (za neke naše licemjere  i “utopijsku”) priču?!

Moj angažman je i dalje neupitan. Kad sam već izašla iz tzv. takmičarskog ribolova, našla sam više vremena da se posvetim i nekim ekološkim temama koje se dotiču grada i regije u kojoj živim. Naravno i cijele Bosne i Hercegovine!

Ako bog da, biti će vremena (nadam se i novaca) za još divnih reportaža iz svih krajeva naše divne zemlje kao i zemalja iz susjedstva jer i od tamo imam zanimljivih poziva na ukrštanje ribolovnih štapova, kušanje čorbi te razmjenu linkova sa drugim blogovima i ribolovnim portalima kao i ekološkim društvima!

Mogu samo obećati da ću malo redovnije pisati. Ništa više od toga i naravno, držeći se maksime da je bolje jedan kvalitetan post mjesečno nego desetak na brzinu sklepanih da bih povećala posjetu ovom blogu!

Brojka od skoro 100.000 mi dovoljno govori. Da želim u komercijalne vode radila bih ovaj blog sasvim drugačije!

Bistro svim mojim vjernim čitaocima!

Vaša Edina*

Iako sam ga poznavala od prije, sad sam uhvatila trenutak da nas slikaju zajedno. Samnom je jedan od velikih ekologa i boraca za spas jezera na Šićkom kopu! Glavom i bradom, Senad Isaković-ROKO! Pokretač peticije za spas ovog jezera! O njemu i njegovim istomišljenicima (kojima i ja pripadam) ima da napišem poseban post kao moj skroman doprinos ovim ljudima koji sve od sebe daju, da ovo jezero kao i okolina Tuzle bude na ekološki prihvatljivom nivou! O tom-potom!

Slike  sa prošlogodišnjeg posta!

I šta bih sad poslije godinu dana od našeg prvog susreta dodala iako sam i od prije znala o njemu po “čuvenju”! Bar se to tako kod nas kaže!

Po prirodi sam ljubopitljiva pa je Roko sve prekratio jednom rečenicom. Kratak poziv mobaćem i poziv za  TABKA*  i mene da ga posjetimo u njegovoj rezidenciji.

Senad Isaković-ROKO

Imali smo šta i da vidimo.  Oči su lutale po raznoraznim kolekcijama mehanike i starih LP-ploča obješenih na zidu, po mnogim fotografijama meni znanih i neznanih ljudi, tabelama, prikazima, ugodno namještenom kafić-enterijeru gdje se ”goste” i insani i hajvani!

Javna deponija na obali Modraca u MZ Kiseljak

Svaka čast mladima. Sjetili su se makar preko Facebook-a da animiraju ljude na ovoj hvale vrijednoj ekološkoj prozivci jer ipak je ovo daleko od akcije. Nekad je Facebook bio jak kad su u pitanju bile velike ekološke i političke aktivnosti. Sad su i domaći moćnici (čitajte političari ako vam više odgovara) oguglali na to.

Nas ekologe ili bar koji se se smatramo ljubiteljima prirode i zagovornicima njene čistoće, “lokalci” ne hebu ni za suhu šljivu!

I ova deponija je locirana u MZ Kiseljak

Nek’ mi ne zamjere na oštrim riječima ali dok se u glavama mnogih ne promjeni “ono nešto” ili još popularnije “dok ne dođu tobe”, ništa se u vezi Modraca neće promjeniti. Ja ga već godinama ne pohodim pogotovo od kako sam napustila takmičarski ribolov!

Zašto ne pohodim?

Dojadilo mi da prvo moram očistiti tuđe smeće na obali pa tek onda namjestiti kamp na nekoj povoljnoj ribolovnoj destinaciji!

A šta tek vadim iz vode to je posebna priča. O tome sam pisala u svojim prethodnim postovima!

Nema se šta za reći! Turisti se "pale" na ovo!

Kopiram tekst u potpunosti bez ikakvih ispravki! Momcima koji su ovo postavili na Fejs bih samo preporučila da manje kopiraju i da daju više “osobnosti! svojim člancima! Pogotovo ako se radi o autohtonim napisima sa nekadašnjih blogova i web-portala te fotografija skinutih sa istih!

Ne zaboravite! Ja još surfam internetom i ne pecam samo virtualno kako to misli jedan LJUTI banovićanin sa Ramićkog jezera! Pogodio ga moj ekološki osvrt i na to “obešćašćeno” jezero!

A da bih se i ja, makar virtualno priključila vašoj akciji, koristim se prilikom da i ja postavim nekoliko slika sa vaše Fejs-grupe! Ne zamjerite!

Ja ovakvu brodicu ne bih ostavila na nemilost zubu vremena! Bar toliko cijenim svoj novac. Hmm...

Kad ne znaš šta ćeš sa krntijom, "krhni" je u Modrac!

Zar je potreban komentar?

Zar nije tuzno gledati ovakvu ljepotu,ovakvo bogatstvo koju mnogi nemaju,a za koje mnogi nemaju razumjevanja i pameti.Zastitimo ovo makar od vece stete kada je jedna vec ucinjena!!!Kakvi su to ljudi pa unistavaju ovakvu ljepotu?

POSTANAK

Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964.godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbjevala vodom. Na njega se može doći sa svih strana. Iz pravca Doboja I Gračanice magistralnim putem Doboj –Tuzla.U Lukavcu se skrene desno na regionalni put prema Banovićima, uzvodno uz rijeku Spreču, prolaskom kroz mjesta Modrac i Prokosoviće, stižete do jezera. Nastavljajući tim putem prolazite kroz mjesta Lukavačke opštine: Bikodze, Turija, Babice, Poljice. Pristup jezeru moguć je duž cijele obale. Ako se krećete iz pravca Hrvatske i preko graničnog prelaza Orašje te iz pravca Gradačca i Srebrenika, do jezera ce te doći putem Orašje – Tuzla.U mjestu Šićki Brod (raskrsnica – petlja pred Tuzlu) možete skrenuti desno prema Lukavcu i izaći na jezero več navedenim putem Doboj – Tuzla, ili produžiti, pa preko Kiseljaka i eto vas na jezeru.Ako dolazite iz pravca Sarajeva magistralnim putem prema Tuzli, do jezera možete stići prolazeći kroz Živinicku opstinu, Šerici priluk, ili produžiti do Husina ili Šićkog Broda. I da hoćete, jezero ne možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, u koju se ulijevaju rijeke Spreča i Turija. Prostire se na oko 17 kvadratnih kilometara, maksimalna dubina je oko 20 m., najveća širina oko 1600 m., a dužina 11 km..
Jezero Modrac je izuzetno veliki potencijal, ne samo za snadbjevanje idustrijskih postrojenja vodom, već i za navodnjavanje, zatim kao moguća fabrika pitke vode, idealno mjesto za razvoj turizma, i za najvazniju stvar na svjetu – ribolov. Cijelom dužinom obala je pristupačna i za vrijeme niskog vodostaja, automobilom se može stići skoro do svakog dobrog mjesta za pecanje na jezeru. Za vrjeme visokog vodostaja, potrebno je kratku dionicu preći pjesice.
Najveće dubine prostiru se sredinom jezera, gdje su i stara korita rijeke Spreče i Turije, te u neposrednoj blizini brane. Dno se sastoji od zemlje i kamena, na jednom djelu Tuzlanske obale ispod Kiseljaka i dobar dio obale ispod sela Bokavici u Lukavačkom dijelu, kao i prema brani. Dno jezera prepuno je panjeva, krupnog kamenja i ostataka drveća, kuća i drugih potopljeni objekata.

ŽIVOT U JEZERU

Jezero je bilo najbogatije u periodu njegovog nastanka pa negdje do 1985. godine. Tada je tek počinjao razvoj industrije, ribolovaca je bilo znatno manje nego danas, a nihov pribor, znanje i vještina skromni.Što je najvažnije, krivolovaca je bilo sasvim malo.U tom periodu, rijetki ribari jednostavno se nisu mogli iz ribolova vratiti kući praznih čuvarica. Deverike i ostale bijele ribe moglo se naloviti vrećama, šaran se vrlo lako havtao i na obićan ukuvani hljeb, bez dugotrajnog prihranjivanja. Za štuku je bilo dovoljno samo zabaciti kedera ili varalicu – leptira. Smuđ je jednako dobro uzimao živog i mrtvog kedera ili parće ribice. Som, ulovljen na dubinku, bio je nešto najnormalnije, a bucova (bolena) bilo gotovo kao i vode.
Od 1980. do 1995. godine svi smo se udružili da jezero desetkujemo. Industrijske otpadne vode, separacije rudnika i prekomjerni izlov ribe, bilo od strane ribolovaca sa neskromnim prohtjevima, bilo od strane krivolovaca koji su u tome vidjeli dobar biznis i ribilji fond je skoro uništen. Klijen, škobalj, šljivar i linjak su jednostavno nestali iz jezera, a deverika “lopatarka” (lokalni naziv za krupne deverike) bucov –bolen, šaran, som i smuđ ostali su u jezeru samo u tragovima.
Za vrijeme ovog posljednjeg domovinskog rata, jezero su bukvalno ubili! Jedni su se pravdali da to čine kako bi prehranili porodice, a na drugoj strani su bili oni koji su se tako bogatili! Konačno, završetkom rata i obnovljenim radom organa i instiucija države, nastupila je treća faza života jezera Modrac. Modrac počinje da se rađa po treći put!

IZ POČETKA

Nakon 1995. godine, većina predratnih udruženja ribolovaca obnavlja svoj rad, među njima i Sporsko ribolovno društvo “Smuđ” iz Lukavca. Ovo Udruženje gazduje sa 2/3 površine jezera i riječ je o najaktivnijem i najbolje organizovanom Udruženju na području Tuzlanskog Kantona. 350 članova (aktivnih) “Smuđa” imaju i dobro organizovanu komisiju za zaštitu ribijeg fonda i jednog profesionalnog čuvara – Husniju Mrdžića. Ovo Udruženje ima i jedan dio jezera obilježen kao riblje plodište – mrjestilište, gdje je zabrana ribolova tokom cijele godine .
U 1999. godini, jezero je poribljeno sa po jednom tonom amura, šarana i soma,te nešto tostolobika iz ribnjaka “Prnjavor”. Članovi “Smuđa” vode pravi rat sa krivolovcima pošto su druge “ubice” života u jezeru odstupile.Taj rat bi bio već davno završen u korist Društva da jezero i Drustvo imaju Zakon i Vladu na svojoj strain, kao što je to slučaj u svim civilizovanim zemljama. Industrija mahom ne radi, rudnici su instalisali filtere, a prošle godine, najniži vodostaj od kada jezero postoji, iskorišten je za čišćenje priobalnog područja od nagomilanog otpada. Koliko su krivolovci i dalje aktivni, najbolje ilustruje podatak, da je samo u toku prethodne dvije godine zaplijenjeno i unisteno 1360 mreža. Ovo je rezultat akcija članova “Smuđa” uz saradnju policijske uprave Lukavac. Kada se tome dodaju i aktivnosti druga dva Udruženja koja gazduju jezerom, “Rudar” iz Tuzle i “Mrena” iz Živinica, a nadamo se i budući rad novoosnovanog Udruženja “Sloboda” iz Tuzle, današnju situaciju smatramo ipak podnošljivom. Ipak će trebati još mnogo mukotrpnog rada da bi se stekao zadovoljavajući nivo. Jezero je veliko i u njemu ribe imaju skoro idealne uslove za mrijest, tako da bi bilo dovoljno nekoliko godina odgovornog ponašanja prema životu u vodi da se ono oporavi.



Auto me već čekao ispred zgrade

Jedan poziv mobaćem i ribolovna destinacija je dogovorena.

Žabu ne treba puno moliti da skoči u vodu. Zar ne?

Tako i krenuh negdje iza 11 h. Na Vidari (Gradačac za one koji ne znaju) sam bila već u 12 h.

Pogled lijevo, pogled desno. Prelijepo. Obećavajući dan.

I bio je…

Prilaz ribočuvarskoj kućici dobrim makadamskim putićem

Određivanje mjesta za bivakovanje! Tu sam ekspert...

Prelijep pogled iz borovine na Vidaru

Pravo sam se bila razbacala sa štapovima i priborom ali se vrijeme naglo pogoršalo. Prijetila je kiša ali ispalo je mnogo gore. Pravo nevrijeme (oluja) se stuštila nad Vidarom. Dva sata sam sjedila u automobilu koji se strašno ljuljao od vjetra a toliko je grmilo i sijevalo da se čak nisam usudila ni da slikam.

U stvari, ne bojim se ja baš grmljavine ali za svaki slučaj bolje je ne koristiti se mobaćem, foto-aparatom i sl. za olujnog nevremena!

Pred oluju

Poslije skoro dva sata tutnjave, kiše, vjetra, leda, isto kao miš iz rupe izašla sam ponovo na sunce.

Oluje kao da i nije bilo ali ja zato riba počela opasno da radi!

Deverike je bilo na pretek

Deverika sa Vidare

Krenula je deverika ali je previše bio dosadan američki patuljasti somić od kojeg ni ciljanim ribolovom nisam uspjela da pobjegnem. Šta god bih bacila na udicu on je nasrtao (mjesto nisam krmila jer nisam imala vremena za bacanje adekvatne primame – ipak je ovo jednodnevni izlet).

Najmanje tridesetak komada sam upecala. Prosjek  je bio od prilike ovakav…desetak somića pa dvije-tri deverike. Uzdajući se da neće biti sljedećih ulova, prve deverike sam vraćala u vodu. Nikad nisam vidjela u životu da riba ovoliko “radi” poslije nevremena tako da sam se ipak odlučila (što inače rijetko činim) da nekoliko primjeraka ponesem kući tek toliko da se ne kaže da sam došla praznih ruku iz ribolova!

Poklonik sam pokreta UHVATI I PUSTI pa sam nekako sa stidom ponijela kući onih desetak zadnje ulovljenih deverika a i njih sam popola podijelila s komšilukom.

Šarana nije bilo ili se meni nije javljao. A gdje će mi se i javiti kad sam došla na jedan dan bez adekvatne pripreme.

Ribočuvar, zaboravih mu ime, mi reče da su se javljali ovih dana krupni komadi šarana i amura. Čak  je vidio napuhanog, crknutog amura od oko 25 kg. Ribolovci bacaju svašta. Čak i nekuhani kukuruz samo da se što prije domognu nekakvog kapitalnog primjerka! Eto ti naše ribolovne etike! Užas jedan…

Dosadni američki patuljasti somić

Od njih tridesetak jedino me ovaj “mali” pravo bocnuo iako znam pravilno prihvatati ribu ovakvog profila. Naravno, bilo je i krupnijih primjeraka.

Za naše vode, ovaj somić dođe kao kapitalni primjerak! Hahahahaha...

Najljepše je bilo u predvečerje. Šteta što sam se morala vratiti kući. Dani su sve kraći a valjalo se pripremiti i za posao narednog dana! Drugi dan Bajrama mi je ipak radni!

Riba je i dalje išla kao luda ali ostale primjerke sam vraćala u vodu. Odabrane prumjerke deverike sam već očistila na vodi i ni na pamet mi nije padalo da po mraku čistim ostale ulove. A bilo ih je…

Zalazak sunca na Vidari

Ostala bih još ali daleko je Tuzla. Ostala sam radi ribe koja je još trzala ali i radi predivnog zalaska sunca...

Još jedan predivan dan u prirodi. Bar za mene.

Odlučite i vi sami. Buljenje uz kompjuter ili priroda!

Do vas je.

Vaša EDINA.

(post dovršen 11. semptenbra 2010. god.)   

Vaša EDINA!

Vođena idejom da provedem još jedan dan u suncem okupanoj prirodi, vratila sam se u Tuzlu podijeljenih utisaka! Zato i moje muke sa postavljanjem naslova za ovaj post. Posebno u koju kategoriju svrstati ovaj post pa sam se nekako sa stidom odlučila na apele, ekologiju, ribolovne destinacije i naravno reportaže zbog čega i pišem o svemu ovome.

O Breštici sam već pisala na jednom od prethodnih postova. Danas sam mislila da napišem koju riječ i o Ramićkom jezeru kojeg, nazovi, najbolje čuvaju na ovom regionu! Hmm…

Osim ovih dole par navedenih redaka i komentarima u slikama ne bih više imala šta dodati za Ramićko jezero.

Po danu gladac, po noći jadac. Načuh, doduše neslužbeno, da su i ovdje mrežaroši našli svoju “meku”! Ako su općinski dušebrižnici mislili nešto postići sa uređenjem prilaza jezeru ja bih to predstavila i označila  ”jedinom brigom o jezeru.” Ni grama više.

Gore gdje vidite kamion je asfaltiran put (nadam se sve do sela Seona) a dole je užas živi ako padne kiša (teren je samo zaravnat sa premalo tucanika, šljunka i pijeska za kupače i kampere ako ih već žele privući općinski moćnici)! Nisam ovdje bila godinama a vala neću ni još u neko izgledno vrijeme dok sve ovo ne srede! Hmm...

Imam pravo na subjektivno mišljenje. Zar ne?

Po meni, najbolja briga za jezero je da se ništa ne dira na njemu. Sve što je bogom dato (priroda radi svoje) ne treba dirati a svoje smeće dok smo na kampovanju ili u ribolovu svakako smo dužni pokupiti i ponijeti kući kad ga već ionako nemamo gdje odložiti jer nema kanti ni kontejnera za smeće na jezeru.

Mogu zamisliti kako izgleda ovaj prilaz (tačnije dva) kad ‘ljuljne’ kiša ovdje!

Čova sa čamcem sa elektromotorom (haman ribočuvar) nije dao da se fotografiše. Svejedno mi. Ionako on, ma koliki bio zaljubljenik u ovo jezero, ne može 24 h dežurati na njemu.

A tad ribokradice nastupaju!

Došla, vidjela i otišla. Na jezeru se održavalo, neko, meni nepoznato ribolovno takmičenje. Samo pioniri i omladinci. Seniora nigdje.

Doduše seniori ni seniorke ovdje i ne bi došli jer lov ribe udicom na plovak ovdje ne pije vode. Ova voda (jezero) je stanište veoma krupnih šarana te se na ovo jezero dolazi iz sasvim drugačijih pobuda.

Hajde de. Makar sam srela staru raju čiji puleni (dječurlija) sad pokušavaju nešto (u ribolovu) što sam već odavno postavila u  albume zaborava. Albume koje prelistamo kad smo nemoćni i kad ostarimo! Sva sreća da sam još u dobroj “formi!”

Još kad sam vidjela da se roditelji sikiraju radi bezveznih prekršaja pravila mal’ nisam pukla od smijeha. Ionako se ovo ni u šta ne boduje. Mislim na federalna takmičenja!

Takmičarska staza je svakako bila mala, nekako skraćena, sužena na najmanju moguću mjeru samo da bi učešće bilo što masovnije. Organizatorima je kvalitet bio manje bitan.

Bitno je da su se sponzori oglasili!

Dopisano danas u nedjelju 05. 09. 2010. god. oko 15 h! Pronašla informaciju na bistrobih.ba ribolovnom portalu koju prenosim u cjelosti!

S.R.D. “Klen” Banovići: Pionirsko ljeto 2010.

Tradicionalno takmičenje malih ribolovaca
Takmičenje se održava dana 04.09.2010. godine u okviru manifestacije obilježavanja dana općine Banovići na takmičarskoj stazi jezera „Ramići“ u Ramićima kod Banovića.
PROPOZICIJE:
STARIJA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1995, 1996, 1997 i 1998 godine, pripremu vrše samostalno bez pomoći drugih lica, trener može samo pružiti verbalnu pomoć.
MLAĐA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1999, 2000, 2001, 2002, 2003. Godine. Ova skupina obavezno mora imati trenera pored sebe tokom cijelog takmičenja. Treneru je dozvoljeno stavljanje mamaca na udicu, skidanje ribe i bacanje primame. Treneru nije dozvoljeno držanje štapa dok je udica i plovak zabačeni u vodu, kao i zabacivanje i vađenje ulova.
Bodovanje se vrši zasebno kod obje skupine takmičara, odnosno boduje se samo
pojedinačni plasman:
1 . STARIJA SKUPINA
- Dječaci prva tri mjesta
- Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
2 . MLAĐA SKUPINA
- Dječaci prva tri mjesta
- Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
3 . MAJSTOR STAZE
- Takmičar bez obzira kojoj skupini pripada, sa najvećim ulovom na takmičenju dodjeliti će se prigodan poklon i diploma.

U cilju kvalitetnije organizacije takmičenja, pripreme startnih mjesta, obezbjeđenja sudija, doručka i ručka mole se učesnici takmičenja da svoj dolazak najave:
- Pismeno na adresu: Admir Kapić, 119. MBbr. Br 52 75290 Banovići
- Mailom: admirkapic01@gmail.com
- Telefonom: Admir Kapić 061/411-621 ; Ibrahim Rizvić 061/739-083 ; Zlatko Hirkić 061/193-216
Kod prijavljivanja potrebno je navesti:
- Ime i Prezime takmičara
- Godina rođenja
- Članstvo SRD-a
Nadamo se da će te izdvojiti vaše slobodno vrijeme i omogućiti djeci da uživaju u ljepotama i ambijentu jednog od najljepših jezera u BiH.
Ribe ima za sve.
PROGRAM TAKMIČENJA
Do 09,00 sati prijave takmičara
09,15 sati žrijebanje, izvlačenje startnih mjesta
09,30 svečano otvaranje
Od 10,00 d 10,55 izlazak na stazu i priprema za takmičenje
Od 10,55 do 11,00 bacanje primame
11,00 početak lova
13,00 završetak lova – vaganje ulova (poslije vaganja riba se vrača u vodu)
14,00 proglašenje rezultata, dodjela nagrada i svečano zatvaranje
14,30 zajednički ručak i druženje

BISTRO !

Evo i direktnog linka: http://www.bistrobih.ba/nova/?p=18669#more-18669

Dio takmičarske staze

Stari prijatelji Dragan i Jasmina Koler

Maja Koler u elementu

Pogled na takmičarsku stazu

Ovdje su sjedile budže, u hladu

Moja malenkost uz kotlić kao moralna podrška vrlom kuharu!

Generalno da zaključim:

-Dobar prilaz ali ništavan kad padne kiša (ide jesen) jer je još previše pila (stvrdnutog blata) ispod ovo malo tucanika!

-Možda je ovo dobro za kupače (mada sumnjam zbog gomile granja u vodi nastalog potapanjem njiva okolnih domaćina) ali ne vjerujem  da ogromna većina njih  želi da uđe odmah u duboku i hladnu vodu (nismo svi iskusni kupači)  kao ja, recimo!

-Sumnjam da se ovo šaranima i ostaloj krupnoj ribi u ovome jezeru sviđa! Dobar dio priobalnog pojasa je uništen te je po mom mišljenju ugroženo stanište, razmnožavanje i uopšte obitavanje ogromnoj ribljoj i ptičijoj populaciji!

-Kao da su vizionari promašili svoj cilj. Spojiti ugodno s korisnim! Šta su željeli postići sa ovim intervencijama, nije mi baš jasno?! Možda ih hebe nedostatak para u budžetskom proračunu!

-Jezero je bilo više na cijeni dok se nije “sređivalo”  ljudskom rukom! Tada su ga pohodili istinski i vrhunski ribolovci u koje i sebe ubrajam. Ja, vala, više ne dolazila ovdje!

-Pat je pozicija. Ne valja kamperima, nije dobro ni  kupačima  a ne valja vala ni opastanku flore i faune!

Do insana je, nije do hajvana.

Ah, da. Još da dodam da se signal naših GSM operatera nešto popravio. Prošlih godina je bio toliko slab pa se moralo popeti na najveće brdo u okolini da bi se uhvatila pokoja crtica sigmala na vašem mobaću! Ne daj bože kvara automobila a ne možete nikome da se javite. Na to ne smijem ni da pomislim!

Dole imate sliku položaja Ramićkog jezera. Moje istraživanje se fokusiralo na tzv. donja jezera (krug ucrtan desno na karti) prema selu Tulovići gdje još rade rudnički kapaciteti!

Lijevo pristup Ramićkom jezeru a gore (više u sredini) je destinacija koja me interesovala sa stanovista stanja flore i faune!

I nisam se pokajala odlaskom sa Ramićkog jezera i pored ljubaznog poziva domaćina (organizatora, tačnije) da ostanemo na svečanom ručku i proglašenju pobjednika!

Ko to da ostane?

Govorim u množini?!

Pa, tabko* i ja!

Ako ste me već pozivali, poštovana gospodo, pozovite i mog pratioca s kojim zajedno i radim ovu mini-reportažu! Naravno da sam vas glatko odbila. Za prenemaganje pri proglašenju pobjednika i za porciju “vojničkog graha” ne bih se baš lako prodala! Hvala vam.

Ribolovci vole (a zašto bih ja bila izuuzetak) mirna mjesta na osami, bez buke, galame, vriske, skakanja u vodu i tome sl.

Evo slika sa mog odredišta. Mir, tišina!
Kratko i jasno.

Skoro pa raj na zemlji!

Predivna destinacija.

Bio je i pokoji ulov. Javljale su se premale štukice te nisu baš bile za nošenje kući i snimanje kamerom ali me zadivila pojava linjaka kojeg nisam vidjela godinama u našim jezerima i barama staračama!

Linjak ulovljen bolonjezom

Nije kapitalan ali je meni pouzdan znak da ne treba dirati u prirodu! Vratila sam ga u vodu sa željom da iduće godine još više poraste!

Naš kamp

Tabkov dio ribolovnog pribora kojim sam se i ja poslužila! Heheheheheh... Taj ništa ne prepušta slučaju!

Malena avlijanerka koja je pratila svaki moj pokret u ribolovu!

Iduće sezone ima da više pišem o ovome bezimenom  jezeru, ne manjem od Ramićkog ali nepravedno zapostavljenog!

Rudari ga zovu jednim imenom (Izvor), lokalno stanovništvo drugim (Bišur, Bišun, Bešin, tako nekako) što je inače znak naše slabe zainteresovanosti i ribolovne tradicije!

Narodu ovoga kraja pojam jezero, ribolov ili konzumiranje ribe  nikada nije bio dio tradicije. Možda pokoji potok ili rječica ali dalje od toga ne.

Otvaranjem rudnika u socrealističko doba, promjenila se i sudbina lokalnog stanovništva. Prvo nabolje (svi su imali posla ovdje) pa do poslije rata kad je svima ovaj teren postao teret  a podsjeća na postkataklizmično doba!

Uništen krajolik, eksproprisane njive, livade, putevi, cijela imanja, nečija djedovina!

Da bi nešto postalo tradicija treba da prođe, bar je kod nas tako, i po više stotina godina!

Ne zamjerim im. Mislim, lokalnom stanovništvu! Čak se i mi ribolovci često sporječkamo oko naziva vrsta riba. Ovdje lokalni mještani svojataju jezera. Neki kažu da pripadaju Banovići selu, neki Tulovićima. Ne priznaju putne table na kojma se jasno vidi npr. da smo iz Banovići sela odavno izašli pa iz Podgorja i skrenuli prije same table sa natpisom Tulovići na  ovo jezero! 

Naslušala sam se žalopojki da je ovdje nekad bila nečija njiva, cijela imanja, da se nekad bolje živjelo. Moguće je ali tad nije bilo automobila, mobitela, televizora i sl. stvarčica koje danas  ”život znače”!

I tako to…

Do nekog sljedećeg pisanja.

Vaša EDINA*

BISTRO!

Po čemu se to nije proslavio nadugo i naširoko bi se moglo.

Cijene su užas. Plaža ogoljena, neuređena i bez ijednog drveta. Ako ga i gdje ima nije kraj samog mjesta kupanja.

Vjetar je šibao danima a ako i nije unosio je onu nepodnošljivo neprijatnu hladnoću u kosti.

Spakirala sam stvari i zaputila se za Neum.

Koje razlike?

Ama, ne da se opisat’!

Evo skoro prođe ta “veličanstvena” hefta na moru! Ako preostane para, ostajem par dana i duže!
Mir, rahat, nema mobbera s posla, nema…

Ama šta nema na Jadranu?!

Istu raju gledam u rodnom gradu i na moru!

Pih…

Od pojedinih ne možeš pobjeći ni na drugi kontinent. Tako su bar meni, rekli neki koji su ”hvalili”  Antaliju (Azija) ili recimo Tunis ili Maroko (Afrika).

Pošto nisam na moru da bih gledala svoje polunage sugrađane, pustila sam mozak na…

Haj šta vas briga!
Bitno je da je meni lijepo!

Razglednice nikome nisam slala.

A i što bih? Internet danas zakon ili SMS (+ pokoji MMS)!
Zar ne?

Za mene, mačiji kašalj…

Ribolovci svakako uvijek nađu neku prečicu, makadam, seoski put, put preko njiva i vododerina!

Toga nema ovdje na karti.

Do Vas je sad…

Još ako ćete na more kao ja … juhuuuu … vidimo se dole!

Uvećajte kartu u svom pregledniku slika! SRETAN VAM PUT!

Na karti se vide čak i neke stalne trajektne linije ka hrvatskim ostrvima!

Ako vam je potreban BiH daljinar poslužite se BIHAMK-ovim javnim linkom:

http://bihamk.ba/index.php/daljinar

Sretan Vam put rajo!

BISTRO ako uz put pecate!

Vaša EDINA*

Izvjesni Hamdo, uzeo je gazdovanje pod svoje i kvalitetno ga poribio.

Prebogato je kapitalnim šaranima u što sam se lično uvjerila.

…

post u doradi…

Na Jelah polju kod Tešnja gradi se rekreativni centar – Bosanski raj za turiste i ribolovce

Jelah polje kod Tešnja u proteklih godinu dana postalo je pravo gradilište. Naime, kompanije Ćeman Energoprom na prostoru od 20 hektara počela je izgradnju turističko-sportskog rekreativnog centra vrijednog nekoliko miliona.

Centar će imati različite sadržaje, hotel, trgovački centar, sportske terene (deset teniskih i dva nogometna), ljetni vodeni park, zoo vrt, bazene, restoran, ribarnicu…

Vizija budućeg hotela

Neki od sadržaja već su dostupni posjetiocima, a u narednom periodu u kompaniji Ćeman-Energoprom najavljuju i nove sadržaje za odmor i rekreaciju.

Fahir Ćeman, direktor ove prestižne kompanije kaže, da je dosad u realizaciju ovoga projekta uloženo oko 2,5 miliona eura, te je potrebno još oko tri milion eura, kako bi se projekt priveo kraju.

“Već je uređeno i poribljeno vještačkoj jezero na površini od sedam hektara, te je na ovom dijelu Jelah polja u fazi izgradnja restorana od 1000 m2, jedne ribarnice od 100m2, dva bazena i dva kupališta, jednog od deset i jednog od pet duluma”, kazao je Ćeman.

Na ogromnom prostoru koji obuhvata ovaj kompleks, posjetioci već mogu vidjeti razne vrste životinja, od ponija, jelena, nojeva, do raznih vrsta ptica.

“Na prostoru od tri hektara uredili smo zoo vrt, gdje već imamo 40 grla jelena lopatara i deset grla ponija”, pojašnjava Ćeman, dodajući kako vikendom Jelah polje i pored izvođenja velikog broja radova bude preplavljeno posjetiocima.

Prvu fazu projekta sa restoranom, ribarnicom i bungalovima za sportske ribolovce, direktor Ćeman kaže da će staviti u funkciju do kraja godine, dok će bazene i hotel biti sagrađeni narednih godina, jer zahtijevaju veća ulaganja.

Projekt je predstavljen i na Sarajevo Bussines Forumu u cilju privlačenja još jednog investitora koji će sa tri miliona eura pomoći da se projekt privreden kraju, t.j. da se izgradi hotel i šoping centar.

“O konkretnim ponudama za učešće u projektu ne možemo govoriti, iako je projekt privukao pažnju stranih ulagača na Sarajevo Bussiness Forumu”, kaže Ćeman, pojašnjavajući kako kompanija Ćeman Energoprom ima sve dozvole, te je sportsko-rekreativni centar predviđen regulacionim planom.

Ako se ne pronađe drugi investitor, Ćeman kaže da će se realizacija projekta svakako završiti narednih godina, s tim što će završetak zavisiti od realizacije sredstava.

Tragom ove i sl. informacija sa portala bistrobih.ba  krenusmo tabko i ja da malkice promuzevirimo…

Kapija koja ne obećava mnogo

Iskreno da vam kažem jedva smo našli put do ovdje. Ne, nismo “nepismeni” što kažu u našem domaćem (tz) žargonu ali da ne bi ljutitih policajaca koji su stajali na skroz pogrešnom mjestu “loveći u mutnom”,  komotno smo se mogli vratiti nazad, kući.

Da nam ne bi propao kompletan izlet koji nije obuhvatao samo ovu destinaciju zastali smo na par sati ovdje. Malo pecali, više slikali ono što bi se trebalo nazavati rajem za turiste i ribolovce.

Kako će se u ovo sve uklopiti hotel i shoping-centar, vjerujte pojma nemam.

Da je ovo sve samo jedno gradilište sa meni nejasnim ciljem uvjerila sam se odmah nakon prolaska kroz kapiju.

Džabe reklame na lokalnim medijima i na web-portalima. Raju ovdje treba pozvati teka kad bude završeno vie od polovine radova.

Koliko moje oči vidješe, radovi su ovdje tek u povojima. Raja dolazi. Ona kulturna. Dolaze porodični ljudi sa djecom koja prvi put u životu imaju priliku da vide neke od divljih životinja.

Nigdje hlada nema. Mlado drveće je tek posađeno.

Mnogi namjernici su na par stotina metara prije kapije ostavljali svoje automobile u dubokoj hladovini. Za divno čudo nema automobila na nepropisnim mjestima koje bih obilježila pridjevom “ekološki”.

Da mi ne bi prikačili epitet da nisam domoljub evo i nekoliko slika koje odražavaju ljepotu nauma ovog  domaćeg biznismena  sa širokim poslovnim vidicima.

Utisak razočarenja nije me napuštao nikako. To je onaj osjećaj koji se teško može riječima opisati iako su priroda, etno kućice, ambari, trava, zeleniš, drveće i na kraju i same životinje, predivno ispale na slikama!

Pogled sa drvenog "vidikovca"

Malobrojna antialkoholno orijentisana omladina koja je našla smisao u sjedenju pod hladarama, iskreno me obradovala. Hranili su patke koje su rado dolazile na primamljive komade hljeba koje su djeca nemilice bacala.

Nigdje smeća, dreke, galame (mislim na boom-boom muziku iz automobila). Možda i zbog Srebrenice. Poštujem. Ni ja ni tabko nismo ni jednom upalili radio na putu ovamo. Čak ni radi osnovnih informacija. Dan žalosti je.

Nismo išli u Srebrenicu iako smo kanili. Možda je red bio ali tabko je morao na mezar svog rahmetli oca baš na ovaj datum.

nastavlja se…

Odluka je pala na jezero Bistarac  koje se nalazi na par kilometara idete li iz pravca Lukavca ili iz Tuzle.

Svi potrebni sadržaji za djecu, omladinu i starije (roditelje) su tu ali se ni ovdje nisam mogla oteti utisku da kapaciteti nisu popunjeni u dovoljnoj mjeri.

Prelijep ambijent uz vodu i kraj nje prosto mami da opet dođete ovdje.

Dan se bližio kraju pa su malobrojni kupači hitali svojim kućama ali nigdje one večernje navale.

Znate ono, kafica, sokići, svečane i ljubavničke večere i tome sl. 

Lijepo uređene staze

Imalo se šta zabilježiti "okom" kamere!

Ribe doslovno štraftaju pod mojim nogama (ima je u izobilju)

Sve je podređeno uživanju (i novčaniku, naravno)

Malobrojni kupači u jeku sezone

Mogućnost iznajmljivanja pedalina, bungalova i sl.

Preduzimljivi gazda se dosjetio i "vodene" kosilice za travu!

Nema smeća... Super!

Čekanje dok nam pripreme smuđa na žaru se isplatilo. U međuvremenu sam napravila nekoliko fotki i najzad se skrasila u restoranu “Ontario”.

Restoran ONTARIO

ONTARIO logo na svim stolovima

Vrijeme je večernjim izlascima a restoran je bio doslovno pust!

Hmm…

Enterijer restorana ONTARIO

Gazda kaže da su neki dan prskali protiv komaraca pa se odlučismo sjesti u baštu restorana.

Ipak smo zaradili nekoliko paklenih ujeda ovih nametnika!

Bašta restorana ONTARIO

Oleanderi, čempresi i još kojekakvo raslinje daju vam osjećaj kao da ste na moru.

Predivno.

Moram pohvaliti uslužne konobare i i raspoloženog kuhara (roštiljdžiju) za ovo veče. Smuđ je bio njam-njam. Da prste poližeš.

Smuđ, ukusno pripremljen i sa svim mogućim mirođijama...

Post u doradi…

(Biće još slika!)

Redam usputne slike sa prelijepim krajolicima!

Uz kaficu i sokić, odmor u motelu VIDIKOVAC!

Ovaj put sam nešto bolje prošla što se tiče vremenskih uslova pa i ulova ali ni traga onim čuvenim trofejnim ribama.

Ispod automobila smo čuvali hladnim sokove i vodu

Ribolovci kao da su u štrajku.  Jedino što sam vidjela masu čamaca na sredini jezera. Mrežaroši garant!

Kontam, pogriješila sam vrijeme i mjesto ali me lokalni (Zelinja), ljubazni domaćin uvjerio da ne griješim.

Moje "radno mjesto"

Pogled iz blizine na ovog neumornog i lijepog grabljivca

Bila je i pokoja štukica…

…