U kratkoj posjeti ovoj rijeci! Preumorna s posla odlučila sam da ništa ne spremam kod kuće! Ručak u prirodi, ne odričući se blagodeti civilizacije! Ugodna muzika u restoranu, dagarica (tagarica) na domaći način i hljeb iz krušne peći! Moj prvi post koji priređujem sa laptopa zahvaljujući mobile-konekciji i BH-telecomu! Hvala im!
Prilaz i vodostaj djeluju obećavajuće! Nema smeća. Za čudo božije!
Ovdje sam ručala! Kod GERE!
Malo jasnija slika. Sjedila sam gore na terasi u hladovini!
U Lovcu sam popila kafu (i jedan kolač od višnje – beš kalorije) tek toliko da bezzeee ne sjedim u kafani! Heh…
Divan mostić prema LOVCU ali nekako me ipak bilo strah…
Zadržala sam se nekoliko trenutaka iznad slapova! Šum vode nekoga zamara…mene odmara! Volim vodu… ne mogu protiv sebe!
Huh…
Ušće Turije prema Moslovačkim barama (zaštićeno mrijestilište jezera Modrac)…
Ovdje je moja turneja završila. Vratila sam se dobrim asfaltnim putem preko Prokosovića u Tuzlu!
Za one manje upućene, put iz Puraćića je užasno loš. A njime sam bila došla na Turiju! Čak ima i makadamskih dionica.
Preporučujem dionicu Lukavac-Prokosovići-Turija (selo i rijeka)!
Toliko od mene za danas!
Odoh kući. Obaveze čekaju!
BISTRO rajo!
[...] Više slika sa Turije na drugim stranicama Ribolovne priče desno ili direktno na linku: http://edinameskovic.wordpress.com/turija/ [...]
Povratni ping od Turija « Ribolovna priča — 9. Juni 2009 @ 3:21
Već me locirali pingom?! Kad prije?
Heheheheheheheheh…
komentar od edinameskovic — 9. Juni 2009 @ 4:44