Ako ne brojim još nekih stotinjak i kusur napisanih pa obrisanih i ponovno dizanje ovog bloga poslije početnog razočarenja, sad s razlogom slavim svoj stoti post ovdje na WordPress-zajednici! Tačnije, ovaj sad koji pišem je stotinu i prvi (101)!
Izgleda da sam odabrala sretan naziv za blog jer iza mene stoji kako već rekoh preko sto realiziranih postova (preko 150 obrisanih zbog meni samo poznatih razloga oko autorizacije istih + brisanja prvobitnog bloga)!
Odabrala sam jednostavnu i preglednu temu (Rubric). Lakše se i meni i čitaocima snaći na jednostavnoj podlozi (predlošku) za blog. Nisam baš ljubitelj darkerskih (mračnjačkih) tema!
Sve sam to strpala na 34 stranice (osim naslovnice), svrstala u 29 kategorija (nadam se da će ih biti još) te sam sve to tagirala sa preko 1300 pojmova! E, sad, koji su mi najbolji tagovi osim riječi riba, ribolov, priča … Na vama je da otkrijete!
Ne vjerujete?!
Provjerite… 
POSLJEDNJIH MJESEC DANA
Šta je od toga doprinijelo dobroj posjeti ovog bloga za relativno kratko vrijeme (za manje od petnaestak mjeseci skoro 36.000 unikatnih posjeta) to je do čitalaca i komentatora bloga kojima sam neizmjerno zahvalna!
ZADNJIH SEDMICA…
Zašto?
VIŠEMJESEČNI STALNI PORAST
Dnevna posjeta nije padala ispod broja 50 a uzlazni trend se nastavio i u Novoj 2010. godini sa ne manje od 150-ak posjeta. Ja sam zadovoljna. Pogotovo što sam to postigla sa samo stotinjak postova. Za naše BiH razmjere, vjerujte, sasvim dovoljan razlog za osmijeh na mom licu! ((( 
)))
UZLAZNI TREND SE NASTAVLJA I U JANUARU 2010. GODINE!
Da rezimiram.
Pisala sam iskreno dodavajući ekološku notu svakom mom postu.
Svi napisi i fotografije su uglavnom moji (99 %) osim službenih dokumenata (pravilnici i satnice takmičenja) Ribolovnog saveza Federacije BiH i dokumenata i linkova koji su ukazivali na narušavanje osnovnih sportskih i ekoloških normi. Od kako pišem na taj način, nemam više protestnih nota u e-mail sandučiću!
Od oktobra 2008. god. (od ponovnog dizanja bloga) uvela sam ono što sam trebala i na prvobitnom blogu a to je opcija komentarisanja mojih postova samo od strane registrovanih korisnika WordPress zajednice.
Rezultat?
Nula spam poruka a nije bilo ni nedoličnih komentara na moju osobnost, nacionalnih i sl. ispada! Što bi se reklo, bila sam rahat!
Za ovu godinu i kusur dana, pisala sam narodskim, uobičajenim jezikom iako sam mogla mnogo više da koristim stručnu terminologiju iz ove oblasti. Nadam se da sam tim zaslužila mnogo više pažnje (posjeta) na ovoj blogerskoj zajednici a ne da ljudi bježe od nerazumljivih im pojmova i fraza kao što je to slučaj na nekim drugim blogovima ili web-portalima sa tačno određenom tematikom!
Odabrala sam WordPress za razliku od domaćih blog davača usluga (provajdera)!
Ovdje nemam bezvezne cenzure samo zato što se nekome ćejfne pa obriše moj blog ili mi pošalje preteću notu! Ne želim da “živim u strahu” da će mi neki nadobudni (sarajlija) drkator obrisati blog jer mu nisam poslala gole cice i guzu ili nisam pristala na njegove neutažive pozive (pozivi putem e-mail-a) na promiskuitetno ponašanje!
Sad je do vas. Razmislite da li da pišete redimo na blogger ba (ne volim da ih reklamiram!) i imate preko 300.000 posjeta ili ovdje 10.000 pošteno zarađenih ali bez ružnih komentara.
Naši ljudi (bosanci i hercegovci, uopšte balkanci) su ti takvi. Ako ništa drugo onda iz obijesti šaraju (surfaju) Internetom i gledaju kako će kome pošteno uvaliti. Nauditi s pokušajem rušenja nečijeg kredibiliteta!
Naravno, moji takmičarski uspjesi nisu baš svjetski iako sam iako sam se izborila za učešće i učestvovala na nekoliko svjetskih prvenstava. Bosna je mala zemlja pa joj je i “sportski budžet” mnogo manji a i malo je sluha od “glavonja odozgo” za ovaj plemeniti sport. Kad su tu još u pitanju i naše žene, moje kolegice, diskriminacija je tim gora! Malo mi je teško priznati ali skoro zavidno sam gledala na lijepo i prikladno obučene i dobro opremljene takmičarke iz Italije, Njemačke, Francuske, Španije, Portugala, Belgije, Engleske… 
Nadam se da vam baš i ne moram sve pojašnjavati. Nešto skontajte i između redova!
Zbog svega gore navedenog, ove godine se vjerovatno, povlačim iz takmičarskog ribolova. Nisam baš definitivno odlučila. Možda ostanem u sudijskoj organizaciji. O tom, potom!
Zašto?
Pa, previše sam svoga novca utrošila na ovaj sport. Ne, ne žalim. Ne znam gdje se odlivaju pare za vrhunske takmičare niti hoću da znam. Nije sad moje da polemišem ovdje na blogu. Imaju specijalizovani forumi za to!
Sama sebe da hranim, brinem se za prenoćišta (često sam se osim na takmičarskoj stazi smrzavala i u kolektivnim smještajima), sama da se snalazim za mamce, krmu, osnovni i dodatni ribolovni pribor te ogromni izdaci za gorivo.
Neću više. Nema šanse!
Sva sreća, matičnom klubu ništa ne dugujem. Imam stalni posao pa u skladu s tim sam sve što mi je bilo potrebno svih ovih godina, sama sam sebi kupila i dovijala se na razne načine kako da odem na pojedina ribolovna takmičenja! Na sramotu mom matičnom ribolovnom klubu i SRSBIH tačnije Federacije BIH!
Ne.
Dosta je toga više!
Ako bude zdravlja i dovoljno novaca u ovo nadolazeće recesijsko vrijeme (glavni val recesije nije još dobrano udario po BiH!) biti će još divnih reportaža sa rijeka, jezera te turističko-ekoloških destinacija u BiH.
To je i svrha ovog bloga. Zar ne?
BISTRO*
Vaša Edina.
0.000000
0.000000
