Svim mojim vjernim čitateljima, komentatorima, raji sa Fejs-a, članovima i simpatizerima udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod – Tuzla, moje iskrene čestitke povodom Nove, 2011. godine!
p.s.
Zbog prezauzetosti (lične i poslovne obaveze) manje sam pisala prethodnih sedmica (mjeseci) ali vidim da to nije uticalo na posjećenost bloga!
Moja iskrena zahvalnost na vjernosti…
Vaša EDINA*
Klik na donju sliku!
Moje iskrene čestitke. Oko stotinjak posjeta za manje od jedan dan je za svaku pohvalu s obzirom da je ovo svjetska zajednica blogera!
Vaša EDINA*
Evo, već treću kalendarsku godinu sam s vama a nisam imala vlastitu konekciju na internet. BIHNET se konačno smilovao i nakon mjesec i po od dana prijave na šalteru konačno su me “prikačili” na ovo moderno zjalavo čudovište od interneta!
Koliko sam samo muke imala sa uzurpiranjem nečijeg kompjutera tj. account-a na internetu radi promovisanja svoje priče, pa sa odabirom tema kako bih mogla napisati post, konvertujući slike da bi bile pogodne za objavu na blogu, koliko pažnje na pravopis i na stručnost u izrazima, koliko email-ova podrške ali i fizičkih (doslovno) prijetnji zbog realnih napisa o devastiranju naših voda ili recimo o ugostiteljskim objektima ili turističkim sadržajima sumnjivog kvaliteta.
Koliko sam se puta zapitala: “Da li ja pišem ribolovnu ili ekološku (za neke naše licemjere i “utopijsku”) priču?!
Moj angažman je i dalje neupitan. Kad sam već izašla iz tzv. takmičarskog ribolova, našla sam više vremena da se posvetim i nekim ekološkim temama koje se dotiču grada i regije u kojoj živim. Naravno i cijele Bosne i Hercegovine!
Ako bog da, biti će vremena (nadam se i novaca) za još divnih reportaža iz svih krajeva naše divne zemlje kao i zemalja iz susjedstva jer i od tamo imam zanimljivih poziva na ukrštanje ribolovnih štapova, kušanje čorbi te razmjenu linkova sa drugim blogovima i ribolovnim portalima kao i ekološkim društvima!
Mogu samo obećati da ću malo redovnije pisati. Ništa više od toga i naravno, držeći se maksime da je bolje jedan kvalitetan post mjesečno nego desetak na brzinu sklepanih da bih povećala posjetu ovom blogu!
Brojka od skoro 100.000 mi dovoljno govori. Da želim u komercijalne vode radila bih ovaj blog sasvim drugačije!
Bistro svim mojim vjernim čitaocima!
Vaša Edina*
Svaka čast mladima. Sjetili su se makar preko Facebook-a da animiraju ljude na ovoj hvale vrijednoj ekološkoj prozivci jer ipak je ovo daleko od akcije. Nekad je Facebook bio jak kad su u pitanju bile velike ekološke i političke aktivnosti. Sad su i domaći moćnici (čitajte političari ako vam više odgovara) oguglali na to.
Nas ekologe ili bar koji se se smatramo ljubiteljima prirode i zagovornicima njene čistoće, “lokalci” ne hebu ni za suhu šljivu!
I ova deponija je locirana u MZ Kiseljak
Nek’ mi ne zamjere na oštrim riječima ali dok se u glavama mnogih ne promjeni “ono nešto” ili još popularnije “dok ne dođu tobe”, ništa se u vezi Modraca neće promjeniti. Ja ga već godinama ne pohodim pogotovo od kako sam napustila takmičarski ribolov!
Zašto ne pohodim?
Dojadilo mi da prvo moram očistiti tuđe smeće na obali pa tek onda namjestiti kamp na nekoj povoljnoj ribolovnoj destinaciji!
A šta tek vadim iz vode to je posebna priča. O tome sam pisala u svojim prethodnim postovima!
Nema se šta za reći! Turisti se "pale" na ovo!
Kopiram tekst u potpunosti bez ikakvih ispravki! Momcima koji su ovo postavili na Fejs bih samo preporučila da manje kopiraju i da daju više “osobnosti! svojim člancima! Pogotovo ako se radi o autohtonim napisima sa nekadašnjih blogova i web-portala te fotografija skinutih sa istih!
Ne zaboravite! Ja još surfam internetom i ne pecam samo virtualno kako to misli jedan LJUTI banovićanin sa Ramićkog jezera! Pogodio ga moj ekološki osvrt i na to “obešćašćeno” jezero!
A da bih se i ja, makar virtualno priključila vašoj akciji, koristim se prilikom da i ja postavim nekoliko slika sa vaše Fejs-grupe! Ne zamjerite!
Ja ovakvu brodicu ne bih ostavila na nemilost zubu vremena! Bar toliko cijenim svoj novac. Hmm...
Kad ne znaš šta ćeš sa krntijom, "krhni" je u Modrac!
Zar je potreban komentar?
Zar nije tuzno gledati ovakvu ljepotu,ovakvo bogatstvo koju mnogi nemaju,a za koje mnogi nemaju razumjevanja i pameti.Zastitimo ovo makar od vece stete kada je jedna vec ucinjena!!!Kakvi su to ljudi pa unistavaju ovakvu ljepotu?
POSTANAK
Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964.godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbjevala vodom. Na njega se može doći sa svih strana. Iz pravca Doboja I Gračanice magistralnim putem Doboj –Tuzla.U Lukavcu se skrene desno na regionalni put prema Banovićima, uzvodno uz rijeku Spreču, prolaskom kroz mjesta Modrac i Prokosoviće, stižete do jezera. Nastavljajući tim putem prolazite kroz mjesta Lukavačke opštine: Bikodze, Turija, Babice, Poljice. Pristup jezeru moguć je duž cijele obale. Ako se krećete iz pravca Hrvatske i preko graničnog prelaza Orašje te iz pravca Gradačca i Srebrenika, do jezera ce te doći putem Orašje – Tuzla.U mjestu Šićki Brod (raskrsnica – petlja pred Tuzlu) možete skrenuti desno prema Lukavcu i izaći na jezero več navedenim putem Doboj – Tuzla, ili produžiti, pa preko Kiseljaka i eto vas na jezeru.Ako dolazite iz pravca Sarajeva magistralnim putem prema Tuzli, do jezera možete stići prolazeći kroz Živinicku opstinu, Šerici priluk, ili produžiti do Husina ili Šićkog Broda. I da hoćete, jezero ne možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, u koju se ulijevaju rijeke Spreča i Turija. Prostire se na oko 17 kvadratnih kilometara, maksimalna dubina je oko 20 m., najveća širina oko 1600 m., a dužina 11 km..
Jezero Modrac je izuzetno veliki potencijal, ne samo za snadbjevanje idustrijskih postrojenja vodom, već i za navodnjavanje, zatim kao moguća fabrika pitke vode, idealno mjesto za razvoj turizma, i za najvazniju stvar na svjetu – ribolov. Cijelom dužinom obala je pristupačna i za vrijeme niskog vodostaja, automobilom se može stići skoro do svakog dobrog mjesta za pecanje na jezeru. Za vrjeme visokog vodostaja, potrebno je kratku dionicu preći pjesice.
Najveće dubine prostiru se sredinom jezera, gdje su i stara korita rijeke Spreče i Turije, te u neposrednoj blizini brane. Dno se sastoji od zemlje i kamena, na jednom djelu Tuzlanske obale ispod Kiseljaka i dobar dio obale ispod sela Bokavici u Lukavačkom dijelu, kao i prema brani. Dno jezera prepuno je panjeva, krupnog kamenja i ostataka drveća, kuća i drugih potopljeni objekata.
ŽIVOT U JEZERU
Jezero je bilo najbogatije u periodu njegovog nastanka pa negdje do 1985. godine. Tada je tek počinjao razvoj industrije, ribolovaca je bilo znatno manje nego danas, a nihov pribor, znanje i vještina skromni.Što je najvažnije, krivolovaca je bilo sasvim malo.U tom periodu, rijetki ribari jednostavno se nisu mogli iz ribolova vratiti kući praznih čuvarica. Deverike i ostale bijele ribe moglo se naloviti vrećama, šaran se vrlo lako havtao i na obićan ukuvani hljeb, bez dugotrajnog prihranjivanja. Za štuku je bilo dovoljno samo zabaciti kedera ili varalicu – leptira. Smuđ je jednako dobro uzimao živog i mrtvog kedera ili parće ribice. Som, ulovljen na dubinku, bio je nešto najnormalnije, a bucova (bolena) bilo gotovo kao i vode.
Od 1980. do 1995. godine svi smo se udružili da jezero desetkujemo. Industrijske otpadne vode, separacije rudnika i prekomjerni izlov ribe, bilo od strane ribolovaca sa neskromnim prohtjevima, bilo od strane krivolovaca koji su u tome vidjeli dobar biznis i ribilji fond je skoro uništen. Klijen, škobalj, šljivar i linjak su jednostavno nestali iz jezera, a deverika “lopatarka” (lokalni naziv za krupne deverike) bucov –bolen, šaran, som i smuđ ostali su u jezeru samo u tragovima.
Za vrijeme ovog posljednjeg domovinskog rata, jezero su bukvalno ubili! Jedni su se pravdali da to čine kako bi prehranili porodice, a na drugoj strani su bili oni koji su se tako bogatili! Konačno, završetkom rata i obnovljenim radom organa i instiucija države, nastupila je treća faza života jezera Modrac. Modrac počinje da se rađa po treći put!
IZ POČETKA
Nakon 1995. godine, većina predratnih udruženja ribolovaca obnavlja svoj rad, među njima i Sporsko ribolovno društvo “Smuđ” iz Lukavca. Ovo Udruženje gazduje sa 2/3 površine jezera i riječ je o najaktivnijem i najbolje organizovanom Udruženju na području Tuzlanskog Kantona. 350 članova (aktivnih) “Smuđa” imaju i dobro organizovanu komisiju za zaštitu ribijeg fonda i jednog profesionalnog čuvara – Husniju Mrdžića. Ovo Udruženje ima i jedan dio jezera obilježen kao riblje plodište – mrjestilište, gdje je zabrana ribolova tokom cijele godine .
U 1999. godini, jezero je poribljeno sa po jednom tonom amura, šarana i soma,te nešto tostolobika iz ribnjaka “Prnjavor”. Članovi “Smuđa” vode pravi rat sa krivolovcima pošto su druge “ubice” života u jezeru odstupile.Taj rat bi bio već davno završen u korist Društva da jezero i Drustvo imaju Zakon i Vladu na svojoj strain, kao što je to slučaj u svim civilizovanim zemljama. Industrija mahom ne radi, rudnici su instalisali filtere, a prošle godine, najniži vodostaj od kada jezero postoji, iskorišten je za čišćenje priobalnog područja od nagomilanog otpada. Koliko su krivolovci i dalje aktivni, najbolje ilustruje podatak, da je samo u toku prethodne dvije godine zaplijenjeno i unisteno 1360 mreža. Ovo je rezultat akcija članova “Smuđa” uz saradnju policijske uprave Lukavac. Kada se tome dodaju i aktivnosti druga dva Udruženja koja gazduju jezerom, “Rudar” iz Tuzle i “Mrena” iz Živinica, a nadamo se i budući rad novoosnovanog Udruženja “Sloboda” iz Tuzle, današnju situaciju smatramo ipak podnošljivom. Ipak će trebati još mnogo mukotrpnog rada da bi se stekao zadovoljavajući nivo. Jezero je veliko i u njemu ribe imaju skoro idealne uslove za mrijest, tako da bi bilo dovoljno nekoliko godina odgovornog ponašanja prema životu u vodi da se ono oporavi.
Mlađa bila, u usponu snage i sportskog dokazivanja i karijere.
Šteta! Tad nisam imala blog. I da jesam neki mediji su u BiH tek bili u povoju tj. tek su počinjali biti aktuelni. Konkretno mislim na Internet i elektronsku poštu kao savremeni način komunikacije.
Ovaj članak sam izrezala nekad davno, odmah iza rata, iz naših lokalnih novina Front slobode – Tuzla, koji se “voljom” lokalnih moćnika ugasio iz njima samo znanih razloga!
Tačnog datuma ovog članka se ne sjećam ali zar je to sad važno?! Važno je da je ovjekovječeno, zabilježeno, zapisano. Lijepo je zaviriti u stvari koje ostavljam kao uspomene sa mojih putovanja po BiH i svijetu kao što su novinski članci, požutjele fotografije, brošure, CD i DVD + papirnati turistički vodiči iz zemlje i van nje, suveniri u vidu školjki, privjesaka, nacionalnih maskota pojedinih zemalja u kojma sam bila i tako to…
Nema više Fronta slobode ali ima nas koji čuvamo divne uspomene na jedne lokalne novine i na vrijedne novinare koji su s nama, običnim smrtnicima izdržali sve ratne strahote a kasnije zaboravljeni. Na sramotu nekih!
MOJA VELIKA HVALA SVIM TADAŠNJIM NOVINARIMA FRONTA SLOBODE OD KOJIH SU SE NEKI POPRILIČNO DOBRO SNAŠLI NA DRUGIM ELEKTRONSKIM MEDIJIMA A ONIMA KOJI VIŠE NISU MEĐU NAMA NEKA JE RAHMET I VJEČNA SLAVA!
S poštovanjem… Vaša Edina*
Moje iskrene čestitke!
Poslije četiri i kusur godine, Kapo & company osvježili su ovaj divni ribolovni portal koji odiše i mnogobrojnim ekološkim temama a to je upravo ono što je i mene nakon tolikih godina u aktivnom ribolovu, ponukalo da počnem sa svojim blogom.
Posebno zahvaljujem Senadu što je i mene, makar kroz poluaktivno učešće u radu portala i foruma, ubrojio u one “zaslužne” za njegov opstanak. Velika mu hvala!
Tokom svih ovih godina, ovaj portal je okupljao najbolje među nama. Probrane na neki način. Poklonike nedirnute prirode i atraktivnih voda. Turističkih i ribolovnih destinacija.
Bilo je i onih koji su, iz meni neobjašnjivih razloga, mrzili ovaj portal te mu nastojali da naude tzv. hakerskim napadima, prijetnjama obaranjem istog, provokacijama na forumu i tome sl.
Bistrobih.ba je opstao. To me posebno veseli.
Osjećam se dužnom da makar postavim link ka ovom predivnom portalu, prepunom entuzijasta. Ribolovnih i ekoloških!
Uživajte!
*BISTRO*
Sve češće sam na relaciji posao-kuća bez skretanja u lijevo ili u desno. Pod skretanjem podrazumijevam sve rijeđe posjete modernim buticima sa brand-name garderobom, šminkom, shoping-ture jer ima se šta kupiti i to od igle do lokomotive. Samo da je para i vremena dovoljno. A toga nikad dosta!
Sve rijeđe odem na piće ili večeru nakon posla sa prijateljicama (naravno i sa prijateljima 
) pravdajući se da žurim i da imam neodložnih obaveza! Sve češće sam preumorna, razdražljiva, okupirana svojim planovima, malim i velikim brigama i problemima i sve manje imam vremena da slušam tuđe žalopojke!
Motivi ”trulog zapada” bar po riječima naših gastarbajtera i dijasporaca, vjerno se preslikavaju i na domaćem terenu. Ona “famoznu” o dvije vrste odjeće, radnom odijelu i pidžami tek sad ozbiljnije shvatam.
Slušam i čitam o različitim interpretacijama hobija, značenju, smislu te riječi, njegovom nastanku i vezivanju sa savremenim životnim tokovima. Čitam i surfam Internetom i čudom se čudim pojašnjavanju pojma rekreacija i razbibriga te dokolica i tome sl. Najviše mi digne živac kad se raspravlja o pasivnim i aktivnim posmatračima. Pogotovo u sportu pa i u ovome kojim se ja bavim!
Rekreacija, opuštanje, dokolica, hobi su postojali i u praistorijsko vrijeme. Možda se tad nisu tako zvali ali sve se svodi na isto!
To nije sporno ali ribolov je vezan uz iskonsku potrebu ljudi da love i da jedu. Glad i nagon za opstankom tjerao ih je na razvijanje (ribo) lovačkih vještina. To vam ne moram pojašnjavati. Svi ste to učili do četvrtog razreda osnovne škole! Zar ne?
Ima i “pasivnih” posmatrača svega. Uz TV, Internet, radio, sve je danas moguće!
Zar i toga ima? Ima. Jašta!
Nije fora sjesti kraj TV-a i gledati fudbalsku ili košarkašku utakmicu! Fora je otići i uživo je odgledati naročito ako se odigrava u vašem mjestu stanovanja.
Nije fora gledati Travel-channel i maštati o dalekim azijskim ili američkim prostranstvima i njihovim ljepotama. Fora je otići tamo. Naravno, u granicama svojih platežnih mogućnosti!
U tome je i fora pisanja ovog mog bloga! Aktivno prisustvo i ućešće na mjestima dostupnim mojim mogućnostima. Materijalnim, poslovnim, sportskim i vremenskim ograničenjima itd.
Iako sam pisala o mnogim temama iznosim argumente u svoju i korist sportskih ribolovaca kao i aktivnih ekologa!
Idemo redom…
MOJI ARGUMENTI!
-Nisam otišla u ribarnicu i kupila te pojela kilogram ili dva ribe (pogotovo morske) a da nemam pojma šta jedem. Uvijek sam znala što jedem i na koji je način to ulovljeno. Smrznuto, tačnije! 
(O iskustvima sa mora ću nekad posebno da pišem… sad nemam vremena!)
-Znate za plodove mora. Gastronomske specijalitete! O.K. To je super. Znate li za autohtone vrste riba u BiH? Makar neke? Čisto sumnjam. Sumnjam i da znate kako se spremaju za jelo ako vam ih neko slučajno donese na poklon kad se vrati iz ribolova!
Nisu me jednom kolegice s posla pitale: “Dino, imam njakvu ribu, vabi se sa smuđ, kako se ona sprema? Kako da se riješim kostiju? Ima ih mnogo?!”
Ovo samo navodim kao primjer! Kad ste zadnji put jeli pastrmke makar one iz ribogojilišta. Da ne spominjem potočarku!
-Bolje ovo nego skupljanje servijeta ili poštanskih markica (filatelija) 
-Broj pasivaca uz TV se povećava ali je u značajnom porastu i broj onih koji žele aktivno da upoznaju prirodne ljepote, npr. u akcijama “pješačenjem do zdravlja” te foto-safarijem a velik broj je i penjača-alpinista!
-Ribolov zahtjeva posjetu raznim vodama po različitim vremenskim ne-prilikama. To ne možete osjetiti dok ne isprobate na vlastitoj koži!
-Sticanje kondicije je neupitno a toliko poželjno kako bi izdržali napore tokom radne sedmice.
-Mišljenja oko toga da li je ribolov antistresna terapija su podijeljena. Ja se u svakom slučaju lakše nosim sa životnim problemima od kako sam više u prirodi pa i u ribolovu!
-Iako se neki čude “žensku” u ribolovu, ovaj sport ne pita za spol, rasu, starosnu dob. Na pecanje idete sve dok ste motorički spremni. Ja pamtim ribolovce sa reumatskim problemima koji i dan danas pohode vode TK, povedene svojom strasnom željom!
-Ribolov vas uvijek tjera na bolje, jače, kapitalnije! Rijetko kad sam naletjela na ljude koji su se odrekli ribolova radi nekih viših ciljeva!
-O “čitanju vode” sam pisala u nekim prethodnim postovima. Da ne bih samo čitala, posmatrala vodu, nosim i savremene štapove i ribolovni pribor sa sobom! Naravno i moje foto aparate i mobitele! Cilj je da ovjekovječim mjesta na kojima sam bila a ne da laprdam o nečemu o čemu pojma nemam!
(Opaska blogerašima koji kopiraju tuđe sadržaje iz raznih životnih tema. Nikad ne kopirajte, dodajte uvijek nešto svoje, osobeno, lično na blog!)
Raja ubrzo skonta da kopirate i posjeta blogu rapidno opada. Zar ne?
-Ribolov je zdrav sport! Rijetko je ko obolio baveći se ribolovom!
-Ribolov je aktivan sport! Nema kalkulisanja u ovome sportu! Nije ovo fudbalska utakmica pa da idete na neriješen rezultat. Ovdje nema toga! Ili si ulovio ili nisi! Tačka!!!
Da zaključim!
Bolje jedan pa i najgori dan u prirodi nego dan proveden pored televizora!
Do vas je sad! Vi odlučite!
p.s.
Zovite me kako hoćete. Svim mogućim pogrdnim imenima ali riječi kao fanatik, zanesenjak ili čudak, mene ne vrijeđaju. Ako sam vam malo luckasta zato što svojim ekološkim i sportskim istupom zadirem u zonu gdje muškarci dominiraju, ne sikirajte se. Bosna i Hercegovina je takva zemlja. Puna predrasuda. Kao takva će i ostati!
Osim toga, ribolov je tradicija u mojoj porodici. Kad sam, nekad davno, išla s ocem i bratom na vodu, niko me nije smio ismijavati. Nebrojeno puta sam poštenski “nabila” ulovima i muške kolege. Očeve i bratovljeve!
|
NAPOMENA!
Brojač je postavljen od januara 2011. godine i kao takav ne predstavlja realan prikaz broja posjetilaca! Molim da ovo uvažite!
Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.
