Blog udruženja građana “EKO-SPORT” Šićki Brod za manje od 24 sata na trećem mjestu!

Najpopularniji WordPress.com blogovi danas

1. javniservis.me
2. BOSNA MUSLIM – MEDIA
3. U.G. “EKO-SPORT” Šićki Brod
4. ZINK

 

                                                                                   Klik na donju sliku!

Moje iskrene čestitke. Oko stotinjak posjeta za manje od jedan dan je za svaku pohvalu s obzirom da je ovo svjetska zajednica blogera!

Vaša EDINA*

Vidara-Gradačac

Poslije obavezujućih čestitki uz ovogodišnji Bajram, često suhoparnih i tek reda radi (blentave SMS porukice i sl.) odlučih da izađem negdje vani u prirodu. Na čist i svjež zrak. Ionako bi me djeca uznemiravala na vratima i tražila bajramluka. Nije da ne dam ali dosadna su preko svake mjere. Hajde de da imam svoju privatnu kuću pa da znam svu djecu iz komšiluka ali živjeti u zgradi sa pedesetak i više stanova druga je priča! Nije baš ugodno kad ti svaki minut kucaju na vrata i remete tvoj bajramski rahatluk!

Auto me već čekao ispred zgrade

Jedan poziv mobaćem i ribolovna destinacija je dogovorena.

Žabu ne treba puno moliti da skoči u vodu. Zar ne?

Tako i krenuh negdje iza 11 h. Na Vidari (Gradačac za one koji ne znaju) sam bila već u 12 h.

Pogled lijevo, pogled desno. Prelijepo. Obećavajući dan.

I bio je…

Prilaz ribočuvarskoj kućici dobrim makadamskim putićem

Određivanje mjesta za bivakovanje! Tu sam ekspert...

Prelijep pogled iz borovine na Vidaru

Pravo sam se bila razbacala sa štapovima i priborom ali se vrijeme naglo pogoršalo. Prijetila je kiša ali ispalo je mnogo gore. Pravo nevrijeme (oluja) se stuštila nad Vidarom. Dva sata sam sjedila u automobilu koji se strašno ljuljao od vjetra a toliko je grmilo i sijevalo da se čak nisam usudila ni da slikam.

U stvari, ne bojim se ja baš grmljavine ali za svaki slučaj bolje je ne koristiti se mobaćem, foto-aparatom i sl. za olujnog nevremena!

Pred oluju

Poslije skoro dva sata tutnjave, kiše, vjetra, leda, isto kao miš iz rupe izašla sam ponovo na sunce.

Oluje kao da i nije bilo ali ja zato riba počela opasno da radi!

Deverike je bilo na pretek

Deverika sa Vidare

Krenula je deverika ali je previše bio dosadan američki patuljasti somić od kojeg ni ciljanim ribolovom nisam uspjela da pobjegnem. Šta god bih bacila na udicu on je nasrtao (mjesto nisam krmila jer nisam imala vremena za bacanje adekvatne primame – ipak je ovo jednodnevni izlet).

Najmanje tridesetak komada sam upecala. Prosjek  je bio od prilike ovakav…desetak somića pa dvije-tri deverike. Uzdajući se da neće biti sljedećih ulova, prve deverike sam vraćala u vodu. Nikad nisam vidjela u životu da riba ovoliko “radi” poslije nevremena tako da sam se ipak odlučila (što inače rijetko činim) da nekoliko primjeraka ponesem kući tek toliko da se ne kaže da sam došla praznih ruku iz ribolova!

Poklonik sam pokreta UHVATI I PUSTI pa sam nekako sa stidom ponijela kući onih desetak zadnje ulovljenih deverika a i njih sam popola podijelila s komšilukom.

Šarana nije bilo ili se meni nije javljao. A gdje će mi se i javiti kad sam došla na jedan dan bez adekvatne pripreme.

Ribočuvar, zaboravih mu ime, mi reče da su se javljali ovih dana krupni komadi šarana i amura. Čak  je vidio napuhanog, crknutog amura od oko 25 kg. Ribolovci bacaju svašta. Čak i nekuhani kukuruz samo da se što prije domognu nekakvog kapitalnog primjerka! Eto ti naše ribolovne etike! Užas jedan…

Dosadni američki patuljasti somić

Od njih tridesetak jedino me ovaj “mali” pravo bocnuo iako znam pravilno prihvatati ribu ovakvog profila. Naravno, bilo je i krupnijih primjeraka.

Za naše vode, ovaj somić dođe kao kapitalni primjerak! Hahahahaha...

Najljepše je bilo u predvečerje. Šteta što sam se morala vratiti kući. Dani su sve kraći a valjalo se pripremiti i za posao narednog dana! Drugi dan Bajrama mi je ipak radni!

Riba je i dalje išla kao luda ali ostale primjerke sam vraćala u vodu. Odabrane prumjerke deverike sam već očistila na vodi i ni na pamet mi nije padalo da po mraku čistim ostale ulove. A bilo ih je…

Zalazak sunca na Vidari

Ostala bih još ali daleko je Tuzla. Ostala sam radi ribe koja je još trzala ali i radi predivnog zalaska sunca...

Još jedan predivan dan u prirodi. Bar za mene.

Odlučite i vi sami. Buljenje uz kompjuter ili priroda!

Do vas je.

Vaša EDINA.

(post dovršen 11. semptenbra 2010. god.)   

I nebo je plakalo…

Obično nosim fotoaparat sa sobom. Juče nisam mogla. Snimila bih uz put bezbrojna klizišta na putu do Kosaca (Tuzla) ka mjestu sahrane našeg voljenog kolege Marka Breškića!

Ni nevrijeme nije uspjelo spriječiti nekoliko hiljada ljudi da isprate dostojanstveno našeg Marka!

Snimila bih masu automobila,  ljudi, rodbine, kolega sa radnog mjesta, poznanika, prijatelja.

Nebo se otvorilo. Danima. Kao da i ono plače za našim Markom. Pustila sam i ja pokoju suzu.

Nisam se mogla suzdržati!

Pokoj mu duši.

Nespokoj onima radi kojih se bezrazložno ugasio još jedan mladi, hvale vrijedan život!

Moje iskreno saučešće porodici Breškić, mnogobrojnoj rodbini, mještanima Kosaca kao  i svim radnim kolegama UKC-a Tuzla!

Moje iskrene čestitke povodom Uskrsa/Vaskrsa svim čitaocima Ribolovne priče kao i članovima WordPress-zajednice

I katolici i pravoslavci ove godine slave u isto vrijeme Uskrs i Vaskrs a on pada na današnji dan 4. aprila 2010. godine!

Koristim se prilikom da  makar na ovaj način simbolično čestitam pripadnicima obje konfesije ovaj veliki kršćanski/hrišćanski praznik!

Vaša Edina*

Od manekenskih dana do danas…

KAD SAM MISLILA DA JE MANEKENSTVO FURKA!

Nekad, dok su muškarcima znala zaigrati srca i dok su im oči upadljivo kolutale po mojem tijelu dok sam koračala po modnim pistama…

(slika iz jednog renomiranog bosanskohercegovačkog dnevnog lista)

Paparazzi su bili vrijedni! Hajde de! Hvala im!

Ovdje su me uhvatili na jezeru Sniježnica! Ovu sliku sam sasvim slučajno pronašla na Internetu. I ja sam se prijatno iznenadila prezentacijom iste!

 TABKO i njegova gostoprimljivost…

Ne zovu ga džabe nadimcima kao što su GROF ili CAR! 

Čestitam 8. mart – Dan žena, svim damama na WordPress zajednici

U naslovu posta sam se već izjasnila. Imam ograničen pristup internetu zbog poslovnih i kućnih obaveza ali eto, koristim se prilikom da i na ovaj način poželim  svim damama sve najbolje na njihov dan. Zato ovaj post i pišem relativno kasno i to tek kad sam došla s posla! Ne zamjerite!

Znam da se svugdje ne slavi 8. mart i da ga negdje čak i zabranjuju, znam da još ima mnogo nepravde prema ženama na svijetu, negdje ga ne dočekuju s radošću i pompezno, negdje čak i ne znaju da postoji ovaj praznik!!!

Žalosno, zar ne?

Pravilo je da pravila nema!

Pročitala sam masu poučnih brošura i knjiga o ribolovu, surfam internetom i posjećujem poznate domaće i strane web-portale (naravno i njihove forume), sabirem svoja višegodišnja iskustva ali jedna misao (rečenica) mi se duboko urezala u pamćenje i nikako da je se otarasim!

PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA U RIBOLOVU!

I sami ste vidjeli da za sad nemam posebnu rubriku “tehnike ribolova” jer gdje ću ja, pobogu, učiti iskusnije od mene kako se koja riba primamljuje i lovi! Ne mislim ni otvarati posebnu rubriku o “tehnikama”.

 Nema smisla jer imaju specijalizovani portali i forumi za to.

Ne vjerujem u nekakva stroga ribolovna pravila!

Zašto?

Da krenem redom…

1.) Nesporna činjenica je da se tehnike razlikuju od podneblja do podneblja. Npr.  pastrmku ne lovimo isto na Uni ili recimo na Neretvi iako se okvirne tehnike u biti ne razlikuju. Stvar je u nekim finesama kojih se lokalni majstori drže kao pijani plota i pune nam mozak činjenicama da se to radi baš tako kako oni kažu!

2.) Ne vjerujem u faktore sreće i u postotke istog, također. Npr. faktor sreće u ribolovu je 15%. Ma čista budalaština! Uvjerila sam se nebrojeno puta da su totalne neznalice sa minimalnom opremom i primamom znali uloviti kapitalne primjerke riba.

3.) Ne vjerujem u stroge načine primame (krmljenja) koji se razlikuju se od regije do regije, od podneblja do podneblja, majstora do majstora! I svi su “načini” uspješni, zar ne?  Tako bar kažu lokalni ribolovci! Znala sam ne krmeći uloviti dobar komad a isto tako potrošiti brdo novaca i vremena na krmu koja se nije pokazala “ubojitom”!

4.) Ne vjerujem u mjesečeve mijene, barometarske pritiske, plimu i oseku i tome sl. Još nema čvrstih naučnih dokaza za to. Sve je to nekako u povojima. Niko ne voli “teoretisanje” pa ni ja. Držim se praktičnih primjera i savjeta sa nekih naših voda!

5.) Ne vjerujem u vremenska ograničenja kao što su godišnja doba, dan i noć kao i vikend ribolovne sesije iako spadam u tu kategoriju ribolovaca zbog posla kojim se bavim! Ribu sam hvatala u neuobičajeno vrijeme suprotno svim pisanim i nepisanim “pravilima”!

6.) Buka ili ne na ribolovnom hot-spot mjestu. Opet sam lovila.

7.) Čista (bistra)  ili prljava (zagađena) voda, opet!

Prema tome, nema zlatnih ribolovnih pravila.

Idite u prirodu s namjerom da se opustite, neopterećeni obaveznim ulovom, kilogramima i centimetrima.

Tek tako ćete potpunije uživati u njoj!

Garantujem vam. Provjereno!