Ribolovna priča

28. Februar 2011

Prekinuta saradnja sa U.G. “Eko-Sport” Šićki Brod-Tuzla?!

Ne malo sam iznenađena aljkavošću i nezainteresovanošću idejnog tvorca ovog udruženja Senada Isakovića-Roka i njegovih istomišljenika u koje i ja spadam!

Da li je idejni tvorac odustao od svoje prvobitne nakane, ne znam. Čak mi ni na Facebook account-u ništa ne govori o tome!

Tresla se gora, rodio se miš! Tako ispada poslije mass-invite-a na mnoge linkove društvenih zajednica kao što su već pomenuti Facebook, Linkedin, mnogi BiH ekološki i ribolovni forumi.

Ja sad ispala budala i umjesto da se ja ljutim, dočekuje me ljuti ignore od gore pomenutog! Meni neshvatljivo.

Neshvatljivo mi je da sam sate i sate uložila u traženje rascjepkanih informacija vezanih uz kop ŠIĆKI a da mi se ni znameniti ROKO nije lično javio niti iko od simpatizera sa tog područja a svoj mail sam javno objavila u svim mogućim internetskim glasilima!

Nikad nisam svoj blog predpostavljala  blogu udruženja ali je evidentno da se posjeta ekološkom blogu drastično smanjila baš objavljivanjem akcije i plakata “Psi imaju srce da spašavaju ljude. Da li mi imamo srce d spašavamo pse”!
Nadam se da su  Roko i dužina shvatili moju poruku…

Nije do mene…

Svjedočim!

18. Maj 2010

Patuljci se ne daju lako!

Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!

Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.

Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili  hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…

Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!

U čemu je razlika? U čemu je poenta?

More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.

Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj  veoma važnoj činjenici.

Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!

Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH)  i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!

Kako do njega doći?

Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!

Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!

Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?

Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?

Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!

Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!

Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.

Dokažimo da se patuljci ne daju lako!

Sad je do vas!

p.s.

Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:

*Peticije za očuvanje jezera “Kop” Šićki Brod*

na linku:

http://www.facebook.com/group.php?gid=110010499036728

Nadam se da mi Roko i Rusmir neće zamjeriti na ovoj mojoj maloj krađi!

Unaprijed zahvalna!

Vaša EDINA*

*BISTRO NARODE*

 

3. Mart 2010

Pravilo je da pravila nema!

Pročitala sam masu poučnih brošura i knjiga o ribolovu, surfam internetom i posjećujem poznate domaće i strane web-portale (naravno i njihove forume), sabirem svoja višegodišnja iskustva ali jedna misao (rečenica) mi se duboko urezala u pamćenje i nikako da je se otarasim!

PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA U RIBOLOVU!

I sami ste vidjeli da za sad nemam posebnu rubriku “tehnike ribolova” jer gdje ću ja, pobogu, učiti iskusnije od mene kako se koja riba primamljuje i lovi! Ne mislim ni otvarati posebnu rubriku o “tehnikama”.

 Nema smisla jer imaju specijalizovani portali i forumi za to.

Ne vjerujem u nekakva stroga ribolovna pravila!

Zašto?

Da krenem redom…

1.) Nesporna činjenica je da se tehnike razlikuju od podneblja do podneblja. Npr.  pastrmku ne lovimo isto na Uni ili recimo na Neretvi iako se okvirne tehnike u biti ne razlikuju. Stvar je u nekim finesama kojih se lokalni majstori drže kao pijani plota i pune nam mozak činjenicama da se to radi baš tako kako oni kažu!

2.) Ne vjerujem u faktore sreće i u postotke istog, također. Npr. faktor sreće u ribolovu je 15%. Ma čista budalaština! Uvjerila sam se nebrojeno puta da su totalne neznalice sa minimalnom opremom i primamom znali uloviti kapitalne primjerke riba.

3.) Ne vjerujem u stroge načine primame (krmljenja) koji se razlikuju se od regije do regije, od podneblja do podneblja, majstora do majstora! I svi su “načini” uspješni, zar ne?  Tako bar kažu lokalni ribolovci! Znala sam ne krmeći uloviti dobar komad a isto tako potrošiti brdo novaca i vremena na krmu koja se nije pokazala “ubojitom”!

4.) Ne vjerujem u mjesečeve mijene, barometarske pritiske, plimu i oseku i tome sl. Još nema čvrstih naučnih dokaza za to. Sve je to nekako u povojima. Niko ne voli “teoretisanje” pa ni ja. Držim se praktičnih primjera i savjeta sa nekih naših voda!

5.) Ne vjerujem u vremenska ograničenja kao što su godišnja doba, dan i noć kao i vikend ribolovne sesije iako spadam u tu kategoriju ribolovaca zbog posla kojim se bavim! Ribu sam hvatala u neuobičajeno vrijeme suprotno svim pisanim i nepisanim “pravilima”!

6.) Buka ili ne na ribolovnom hot-spot mjestu. Opet sam lovila.

7.) Čista (bistra)  ili prljava (zagađena) voda, opet!

Prema tome, nema zlatnih ribolovnih pravila.

Idite u prirodu s namjerom da se opustite, neopterećeni obaveznim ulovom, kilogramima i centimetrima.

Tek tako ćete potpunije uživati u njoj!

Garantujem vam. Provjereno!

19. Februar 2010

Bistrobih.ba u novome ruhu

Moje iskrene čestitke!

Poslije četiri i kusur godine, Kapo & company osvježili su ovaj divni ribolovni portal koji odiše i mnogobrojnim ekološkim temama a to je upravo ono što je i mene nakon tolikih godina u aktivnom ribolovu, ponukalo da počnem sa svojim blogom.

Posebno zahvaljujem Senadu što je i mene, makar kroz poluaktivno učešće u radu portala i foruma, ubrojio u one “zaslužne” za njegov opstanak. Velika mu hvala!

Tokom svih ovih godina, ovaj portal je okupljao najbolje među nama. Probrane na neki način. Poklonike nedirnute prirode i atraktivnih voda. Turističkih i ribolovnih destinacija.

Bilo je i onih koji su, iz meni neobjašnjivih razloga, mrzili ovaj portal te mu nastojali da naude tzv. hakerskim napadima, prijetnjama obaranjem istog, provokacijama na forumu i tome sl.

Bistrobih.ba je opstao. To me posebno veseli.

Osjećam se dužnom da makar postavim link ka ovom predivnom portalu, prepunom entuzijasta. Ribolovnih i ekoloških!

Uživajte!

http://www.bistrobih.ba/nova/

*BISTRO*

7. Februar 2010

“Krvavi” komentari sa ribolovnih foruma

U prirodi svakog bosanca (naravno i bošnjakinje) je da vas nasmije kad mu je najteže često sa dvosmislenim riječima, frazama ili cijelim rečenicama! Naravno, uz dopadljivu šalu, nastoje vam i “uvaliti” pokoju na onaj tipični bosanski način!

Ribolov je uvijek bio omiljena tema dežurnih kritičara i pametnjakovića.

Donosim vam nekoliko komentara sa ribolovnih foruma s ciljem da vas neki informišu, neki zabave i nasmiju  a neki, vala, i zabrinu! Sve zavisi od toga kako ćete protumačiti pojedine komentare. Do vas je sad!

KOMENTARI SU POREDANI NASUMIČNO I NEMAJU NIKAKVE UZAJAMNE VEZE U REPLIKAMA!

Nekako mi fali ova tema. Ribolov je stvar evolucije u sportu! Nakon svih sportova kojima se čovjek bavio, evoluira na kraju u ribolovca … atletika, pa planinarenje, pa sexanje, ispijanje piva … sve je to bilo dobro u svoje vrijeme, ali vremenom sve sam to napustio i predao se čarima ribolova … Ispijanje pive ide uz ovaj sport pa tu nisam zakinut.
Temu otvaram za sve zaljubljenike ove plemenite i drevne vještine zbavljanja dobre meze iz prirodnih resursa.
Poželjno je pisati o svim tehnikama, riječni, morski i drugi načini lova, dobra ribolovna mjesta, vrste riba, načini i tehnike lova, kao i spremanje ribe.
Oni što pucaju zeki u leđa nek’ otvore svoju temu.

Kod nas se donosi novi zakon o ribolovu … zakon će biti usaglašen sa EU, što znači da će se pooštriti kriteriji za dobivanje dozvola … Za dobivanje ribolovne dozvole biće potrebno polagati ribolovni ispit koji neće biti nimalo lagan. Ispit će sadržavati pitanja iz ekologije, brige o prirodi, propise o gazdovanju vodama, tehnike ribolova, poznavanje riječne i morske flore i faune, poznavanje riba, njihovih navika, obitavališta, načina lova, vrijeme mrijesta i lovostaja, poznavanje slivnih područja i revira … a nakon položenog testa, ribolovac pripravnik će morati pecati narednih 6 mjeseci isključivo sa mentorom do dobivanja zvanja ribolovca. Oko ovih ispita već su se zabrinuli i stari dugogodišnji ribari, jer su pitanja takva da će i njima biti problem položiti ih. Organizovanje ispita bit će organizovano po ribolovačkim udruženjima.

Dinamit u vodu i čudi se kako ribice isplivaju na površinu :smile:

Hej,  ja sam sportski ribolovac! (Čuvam riblji fond ako taj dan nisam ništa upecao). :D

Palim roštilj i uživam. Ribolov je jedna kompleksna razbibriga, kombinacija alpinizma (ne možeš zamisliti po kakvim stijenama se moraš penjati da dođeš do dobre vode …), atletike – odnosi se na bježaniju od lovočuvara, borilačkih vještina – ako te stigne, te joge, ninjitcua, kulinarstva, a posebno filozofije – treba od toga napraviti veeliku stvar. Uz to razvija maštu – niko nema razvijeniju maštu od ribara – osim možda oni lažljivi lovci. :mrgreen:

Išla sam u ribičiju prije nekoliko godina, uglavnom mrene u kolovozu na Kupi jer mi je to bilo “najzabavnije”, ukradem putem kukuruza, nabodem 2-3 zrna na udicu i udri! Onda nekad babuške na Savi (zatvoreni dio) sa pšenicom, a najviše me nerviralo blinkanje, matere ti kad štuka ide i ide i ide za leptirićem i u zadnji tren odustane… Žutooke sam isto pecala ali rijetko, a bijelke sam mačkama nosila doma, njih sam na crviće. Na somove nisam nikad išla ali se znao pokoji cverdl zalomiti, kao i karas :smile:

Eh,moj muž je strastveni ribič, kako slatkovodne tako i morske ribe…
dugi niz godina je lovio kapitalce na Vranskom jezeru pa smo tamo čak i ljetovali u kampu,a onda sam ga prisilila da kupimo kuću na moru (dopizdilo mi više jezero) i od tada uživa u morskom ribolovu…

Evo, ja ih lovim …
Tačnije, lovio sam ih pa u neko doba shvatih da na vodi nikada nisam sreo zgodnu žensku … 
Sada sam ribolov sveo na pecanje van sezone vozanja bajka. Dok se može navrtati po gasu, motor na prvom mjestu.

 

TEHNIKE RIBOLOVA 1:
Sportski ribolov Plavih kitova.

 

Prije nego krenete na lov ove atraktivne mrcine, potrebno je da znate na šta će beštija zagristi. Većina kitova se hrani planktonom, pa je i za ovoga potrebno nabaviti veću količinu planktona (mogu se kupiti u većini ribomaterijala uz morsku obalu, sušeni, ili živi, koji se transportuju u buradima). Nakon što smo iz brodice bacili primamu od planktona u more, potrebno je sačekati da se kitovi okupe. Za mamčenje planktona na udicu, potrebne su sitne udice veličine 20 i manje, tip Mustard, i veoma fini konac kako kit ne bi pobjegao zbog debelog najlona. Obično se peca na plovak manje gramaže i sa dužim štapovima. Nakon što je zagrizao, potrebno ga je zamarati dok ga ne privučemo do broda. Kako kit ne može stati u meredov mrežu, niti se može podići golim rukama, preporučujemo da ga vežete oko broda do dolaska u luku.
Striktno je zabranjeno pecati primjerke ispod 10 tona kako se ne bi uništavao riblji fond.
Za one koji se prvi put sreću sa ovim ribolovom, prilažemo sliku kita:

Kao što se vidi, on ima glavu, rep i peraje. Ono između je tijelo koje je mesnato i može se filetirati. Glavu preporučujemo za riblju čorbu, za više osoba.
Upecani kit je veoma lijep trofej koji možete preparirati i okačiti u svojoj dnevnoj sobi sa vašim ostalim trofejima:

Vaši prijatelji će sigurno biti impresionirani ovim trofejom, što je dovoljan razlog da se počnete pripremati za ovo uzbudljivo pecanje.
Bistro!
  :lol:

Vrhunac vrhunaca je ova mlada dama! Plentaff komentar, nema šta!

“Ja sam napustila momka radi tih jadnih ribica! Plakala sam kad je vadio one male. Njih mi najviše žao bilo!

Ko ga šiša … Nije znao samnom! Eble ga ribe… Čuj… on mene zvao svojom jibicom! Ishhh b0oo…”

 

27. Januar 2010

Zašto nisam na Facebook-u?

Evo da nekima na brzinu odgovorim.

Kao prvo, hvala na primjedbama i sugestijama u vašim komentarima na blogu  i u e-mail porukama koje sam dobila u prethodnih godinu i kusur dana od kako je formiran ovaj blog!

Kao drugo,  ja sam se već javno  eksponirala na blogu. Slikama i prilozima! Svaki detalj sa slika ili iz teksta sa cijelog post-a ili istrgnutog iz konteksta, govori o meni i mojim pitešestvijima diljem Bosne i Hercegovine i susjednim nam zemljama pa čak i sa svjetskih prvenstava. Zadnji post odnosio se na  ”Italiji 2005”.

Zadržavam pravo na dio privatnosti koji bi mi Facebook svakako uzeo. Biti na FB-u a ne odati neke intimne podatke, bezveze je. No ja nisam spremna pod stare dane napominjati nekoga kad mi je rođendan, koliko i da li imam djece (njih ne mješam u ovaj moj blog što znači da držim lične podatke dovoljno nedostupnim za svakojaku internet-bagru!), s kim sam u vezi ili da li imam muža, ljubavnika, kavaljera i tome sl…

Meni je sve nekako bezze to!

Pošto sam se posavjetovala sa tabkom dozvolio mi je da u cijelosti prenesem njegov post napisan u oktobru prošle godine!

CITIRAM…

Ideja je jednostavna: registrirate se i zapisujete zanimljive trenutke iz svakodnevnog života, potkrijepljene fotkama i video isječcima  i povezujete se s prijateljima koji rade isto to. Zgodno, zar ne? U svakom trenutku možete vidjeti što vaši prijatelji i poznanici rade, čime se bave , kamo putuju i tome slično a možete s njima i zaigrati raznorazne igre. No Facebook sa sobom nosi i određene opasnosti koje vas mogu lišiti posla, zdravlja, slobodnog vremena i sličnih sitnica. Stoga, kad vas netko pozove na Facebook, prije no što se upustite u tu opasnu avanturu, pročitajte sljedeće retke. Možda ćete mi jednog dana biti zahvalni.

1. Pozdravite se sa slobodnim vremenom

Kao prvo, Facebook je nevjerojatan gutač vremena. Sve se na ovom servisu odvija u stvarnom vremenu, tako da informacije o vašim Facebook prijateljima ne prestaju dolaziti, a vi jednostavno ne možete prestati čitati što je Jakov danas pojeo za doručak. Nakon nekog vremena vaš će se život pretvoriti u bizarni voajerski ringišpil iz kojeg nema izlaza, u kojem prateći živote drugih u svom životu zapravo ne radite ništa pametno.

2. Pozdravite se s poslom

Naravno, sve se to mora odraziti i na posao. Osim što ćete naučiti brzo koristiti kombinaciju tipki Alt+Tab kojima možete sakriti prozor u kojem se nalazi Facebook, morat ćete šefovima objasniti manjak produktivnosti, tup pogled i opću bezvoljnost koja će vas snaći.

3. Vaši kolege vidjet će vaše pijane nepodopštine

Eh, da. Ovo je možda i najveći problem vezan uz Facebook i tu gotovo da se i ne šalimo: prije ili kasnije netko od vaših prijatelja će na Facebook postaviti fotke s jučerašnjeg tuluma, a ako vam je bilo tko s posla prijatelj, svi će sutradan vidjeti kako ste sinoć pokušali balansirati na krovu nečijeg Audija s bocom votke na glavi i flekom od crnog vina na košulji. Ako ne želite da vam se to dogodi, imate nekoliko opcija: kad vas netko tagira na inkriminirajućoj fotki, možete sami skinuti taj tag, također možete jednostavno odbijati prijateljstva s ekipom s posla. Na kraju, možete jednostavno ne izlaziti van i ne piti, ali gdje je tu zabava?

4. Dodavanje prijatelja vodi u neizlječivu ovisnost

Kad smo već kod Facebook prijatelja, ova društvena mreža napravljena je s namjerom da budete u kontaktu s ljudima koje stvarno poznajete. No nigdje ne piše da to mora biti tako, pa neki korisnici kao prijatelje počnu dodavati sve ljude koji im se svide, koji imaju dobru fotku, koji su suprotnog spola, sve dok to ne preraste u bezumnu utrku u nagomilavanju prijatelja čije aktivnosti jednostavno ne možete (a vjerojatno i ne želite) pratiti.

5. Pripremite se na čitanje gomile nebitnih gluposti o ljudima koje ne poznajete

Jednom kad se to dogodi, nema vam druge nego čitati o zahodskim avanturama malog Toma iz Albuquerquea ili o depresiji Marijine papige, jer svi znaju da je izrazito nepristojno maknuti nekoga s liste prijatelja. Ako ste pretrpali listu prijatelja, a ne želite nikoga izbaciti, otkrit ćemo vam mali trik koji možda niste znali: u News Feedu možete za svaku novost kliknuti na Options te podesiti koliko često želite da se pojavljuju vijesti tog tipa ili od tog korisnika.

6. Dosadni prijatelji kojih se ne možete riješiti

Još su veći problem stvarni prijatelji koji su inače sasvim normalni, ali na Facebooku se pretvore u opsjednute manijake koji moraju biti članovi svake grupe, riješiti svaki blentavi kviz i sve to, jasno, podijeliti s vama. Nema vam druge nego svakodnevno klikati na tipku Ignore par desetaka puta te proklinjati dan kad ste se uopće zakačili na taj vražji Facebook.

7. Igranje nevjerojatno zaraznih (glupavih) igara

Jedan od razloga zašto je Facebook toliko popularan i zarazan su dodatne aplikacije, koje su uglavnom posve blesave, ali zato se na njih vrlo brzo zakačite i onda ih se ne možete riješiti. Potpisnik ovog teksta tako zna sve zastave svijeta u mikrosekundi dodijeliti pravoj zemlji, na što je potrošio svega par mjeseci bjesomučnog klikanja po aplikaciji nazvanoj Geo Challenge. A još kad vidite da je vaša omiljena osoba nadmašila vaš rekord, tek tada nećete moći prestati s igranjem. Uglavnom, nema vam spasa.

8. Posvemašnji gubitak privatnosti

Vaše fotografije nekoć ste gledali samo vi, vaša obitelj i bliski prijatelji, a sada ih – putem Facebooka – vidi pola svemira. No Facebook nudi vrlo precizno podešavanje opcija za privatnost, tako da tu i ne vidimo neki veliki problem. Puno je veći problem zaštititi se od samog Facebooka, koji putem vaših aktivnosti zna gdje živite, kojim stranicama surfate, što volite jesti, kada spavate, koji su vam interesi, ukratko – sve. Kod nas to i nije toliko očito, ali na engleskom govornom području to je vrlo razvidno iz reklama na desnoj strani Facebooka koje često pogađaju točno vaše interese. Iako se ne sjećate da ste ikad negdje eksplicitno napisali da, primjerice, kupujete novi automobil, oglasi za rabljene automobile počet će se odjednom pojavljivati sumnjivom učestalošću, a vi ćete se pomalo početi osjećati kao da ste još jedan nesretni žitelj Big Brother kuće.

9. Veze na Facebooku.

Ovo je zamka u koju mnogi korisnici upadnu. U osobnim detaljima možete napisati jeste li u vezi i kakva je prirode ta veza: jeste li oženjeni, hodate li, ili su se stvari zakomplicirale. Većina korisnika veselo popuni ove podatke, no što kad veza stvarno ode k vragu? Želite li uistinu svima javno obznaniti da ste prekinuli? Ili pak želite da se stvari pročuju, pa da vas onda začuđeni poznanici neprestano pitaju: ‘Ali na Fejsu piše da je sve OK!?’ Vjerujte nam na riječ: ovaj korak vam je najbolje preskočiti, ili barem od početka stavite status na ‘It’s Complicated’ i ne mijenjajte ga dok se ne oženite ili ne udate.

10. Zbog Facebooka možete završiti i u zatvoru

Kao što ste nedavno mogli čitati u svim medijima sa ex-yugo područja, otvaranje ili pridruživanje nekoj grupi na Facebooku može rezultirati i ozbiljnim posljedicama. Iako se na svakom forumu pod suncem (a ima ih na milijune) svakodnevno pojavljuju razni trolovi koji polupismeno trabunjaju o Hitleru, ubojstvima, samoubojstvima, seksu sa životinjama i tome slično, odjednom je Facebook postao mjesto na kojem se tjera pravda kad su u pitanju inače rijetko primjenjivani zakoni o rasnoj mržnji i isticanju nacističkih simbola. No što je, tu je – dok je situacija takva kakva jest i dok odluke donose ljudi koji nemaju pojma o internetu, morat ćete se kloniti sumnjivih grupa na Facebooku, inače biste i vi mogli na kakav obavijesni razgovor u obližnju policijsku stanicu!

Direktan link imate ovdje: http://bosnarije.wordpress.com/2009/10/01/deset-razloga-zasto-je-facebook-zlo/

Pa sad, do vas je!

19. Januar 2010

Moj jubilarni stoti post

Ako ne brojim još nekih stotinjak i kusur napisanih pa obrisanih i ponovno dizanje ovog bloga poslije početnog razočarenja, sad s razlogom slavim svoj stoti post ovdje na WordPress-zajednici! Tačnije, ovaj sad koji pišem je stotinu i prvi (101)!

Izgleda da sam odabrala sretan naziv za blog  jer iza mene stoji kako već rekoh preko sto realiziranih postova (preko 150 obrisanih zbog meni samo poznatih razloga oko autorizacije istih + brisanja prvobitnog bloga)!

Odabrala sam jednostavnu i preglednu temu (Rubric). Lakše se  i meni i čitaocima snaći na jednostavnoj podlozi (predlošku) za blog. Nisam baš ljubitelj darkerskih (mračnjačkih) tema!

Sve sam to strpala na 34 stranice (osim naslovnice), svrstala u 29 kategorija (nadam se da će ih biti još) te sam sve to tagirala sa preko 1300 pojmova! E, sad, koji su mi najbolji tagovi osim riječi riba, ribolov, priča … Na vama je da otkrijete!

Ne vjerujete?!

Provjerite… :mrgreen:

POSLJEDNJIH MJESEC DANA

Šta je od toga doprinijelo dobroj posjeti ovog bloga za relativno kratko vrijeme (za manje od petnaestak mjeseci skoro 36.000 unikatnih posjeta) to je do čitalaca i komentatora bloga kojima sam neizmjerno zahvalna!

ZADNJIH SEDMICA…

Zašto?

VIŠEMJESEČNI STALNI PORAST

Dnevna posjeta nije padala ispod broja 50 a uzlazni trend se nastavio i u Novoj 2010. godini sa ne manje od 150-ak posjeta. Ja sam zadovoljna. Pogotovo što sam to postigla sa samo stotinjak postova. Za naše BiH razmjere, vjerujte, sasvim dovoljan razlog za osmijeh na mom licu! ((( :D )))

UZLAZNI TREND SE NASTAVLJA I U JANUARU 2010. GODINE!

Da rezimiram.

Pisala sam iskreno dodavajući ekološku notu svakom mom postu.

Svi napisi i fotografije su uglavnom moji (99 %) osim službenih dokumenata (pravilnici i satnice takmičenja)  Ribolovnog saveza Federacije BiH i dokumenata i linkova koji su ukazivali na narušavanje osnovnih sportskih i ekoloških normi. Od kako pišem na taj način, nemam više protestnih nota u e-mail sandučiću!

Od oktobra 2008. god. (od ponovnog dizanja bloga) uvela sam ono što sam trebala i na prvobitnom blogu a to je opcija komentarisanja mojih postova samo od strane registrovanih korisnika WordPress zajednice.

Rezultat?

Nula spam poruka a nije bilo ni nedoličnih komentara na moju osobnost, nacionalnih i sl. ispada! Što bi se reklo, bila sam rahat!

Za ovu godinu i kusur dana, pisala sam narodskim, uobičajenim jezikom iako sam mogla mnogo više da koristim stručnu terminologiju iz ove oblasti. Nadam se da sam tim zaslužila mnogo više pažnje (posjeta) na ovoj blogerskoj zajednici a ne da ljudi bježe od nerazumljivih im pojmova i fraza kao što je to slučaj na nekim drugim blogovima ili web-portalima sa tačno određenom tematikom!

Odabrala sam WordPress za razliku od domaćih blog davača usluga (provajdera)!

Ovdje nemam bezvezne cenzure samo zato što se nekome ćejfne pa obriše moj blog ili mi pošalje preteću notu! Ne želim da “živim u strahu” da će mi neki nadobudni (sarajlija) drkator obrisati blog  jer mu nisam poslala gole cice i guzu ili nisam pristala na njegove neutažive pozive (pozivi putem e-mail-a) na promiskuitetno ponašanje!

Sad je do vas. Razmislite da li da pišete redimo na blogger ba (ne volim da ih reklamiram!) i imate preko 300.000 posjeta ili ovdje 10.000 pošteno zarađenih ali bez ružnih komentara.

Naši ljudi (bosanci i hercegovci, uopšte balkanci) su ti takvi. Ako ništa drugo onda iz obijesti šaraju (surfaju) Internetom i gledaju kako će kome pošteno uvaliti. Nauditi s pokušajem rušenja nečijeg kredibiliteta!

Naravno, moji takmičarski uspjesi nisu baš svjetski iako sam iako sam se izborila za učešće i učestvovala na nekoliko svjetskih prvenstava. Bosna je mala zemlja pa joj je i “sportski budžet” mnogo manji a i malo je sluha od “glavonja odozgo” za ovaj plemeniti sport. Kad su tu još u pitanju i naše žene, moje kolegice, diskriminacija je tim gora! Malo mi je teško priznati ali skoro zavidno sam gledala na lijepo i prikladno obučene i dobro opremljene takmičarke iz Italije, Njemačke, Francuske, Španije, Portugala, Belgije, Engleske…  :cry:

Nadam se da vam baš i ne moram sve pojašnjavati. Nešto skontajte i između redova!

Zbog svega gore navedenog, ove godine se vjerovatno, povlačim iz takmičarskog ribolova. Nisam baš definitivno odlučila. Možda ostanem u sudijskoj organizaciji. O tom, potom!

Zašto?

Pa, previše sam svoga novca utrošila na ovaj sport. Ne, ne žalim. Ne znam gdje se odlivaju pare za vrhunske takmičare niti hoću da znam. Nije sad moje da polemišem ovdje na blogu. Imaju specijalizovani forumi za to!

Sama sebe da hranim, brinem se za prenoćišta (često sam se osim na takmičarskoj stazi smrzavala i u kolektivnim smještajima), sama da se snalazim za mamce, krmu, osnovni i dodatni ribolovni pribor te ogromni izdaci za gorivo.

Neću više. Nema šanse!

Sva sreća, matičnom klubu ništa ne dugujem. Imam stalni posao pa u skladu s tim sam sve što mi je bilo potrebno svih ovih godina, sama sam sebi kupila i dovijala se na razne načine kako da odem na pojedina ribolovna takmičenja! Na sramotu mom matičnom ribolovnom klubu i SRSBIH tačnije Federacije BIH!

Ne.

Dosta je toga više!

Ako bude zdravlja i dovoljno novaca u ovo nadolazeće recesijsko vrijeme (glavni val recesije nije još dobrano udario po BiH!) biti će još divnih reportaža sa rijeka,  jezera te turističko-ekoloških destinacija u BiH.

To je i svrha ovog bloga. Zar ne?

BISTRO*

Vaša Edina.

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.