Ribolovna priča

28. Februar 2011

Prekinuta saradnja sa U.G. “Eko-Sport” Šićki Brod-Tuzla?!

Ne malo sam iznenađena aljkavošću i nezainteresovanošću idejnog tvorca ovog udruženja Senada Isakovića-Roka i njegovih istomišljenika u koje i ja spadam!

Da li je idejni tvorac odustao od svoje prvobitne nakane, ne znam. Čak mi ni na Facebook account-u ništa ne govori o tome!

Tresla se gora, rodio se miš! Tako ispada poslije mass-invite-a na mnoge linkove društvenih zajednica kao što su već pomenuti Facebook, Linkedin, mnogi BiH ekološki i ribolovni forumi.

Ja sad ispala budala i umjesto da se ja ljutim, dočekuje me ljuti ignore od gore pomenutog! Meni neshvatljivo.

Neshvatljivo mi je da sam sate i sate uložila u traženje rascjepkanih informacija vezanih uz kop ŠIĆKI a da mi se ni znameniti ROKO nije lično javio niti iko od simpatizera sa tog područja a svoj mail sam javno objavila u svim mogućim internetskim glasilima!

Nikad nisam svoj blog predpostavljala  blogu udruženja ali je evidentno da se posjeta ekološkom blogu drastično smanjila baš objavljivanjem akcije i plakata “Psi imaju srce da spašavaju ljude. Da li mi imamo srce d spašavamo pse”!
Nadam se da su  Roko i dužina shvatili moju poruku…

Nije do mene…

Svjedočim!

21. Novembar 2010

24. August 2010

Hefta na moru

Pohranjeno kao: Crtice — edinameskovic @ 1:54
Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Evo skoro prođe ta “veličanstvena” hefta na moru! Ako preostane para, ostajem par dana i duže!
Mir, rahat, nema mobbera s posla, nema…

Ama šta nema na Jadranu?!

Istu raju gledam u rodnom gradu i na moru!

Pih…

Od pojedinih ne možeš pobjeći ni na drugi kontinent. Tako su bar meni, rekli neki koji su ”hvalili”  Antaliju (Azija) ili recimo Tunis ili Maroko (Afrika).

Pošto nisam na moru da bih gledala svoje polunage sugrađane, pustila sam mozak na…

Haj šta vas briga!
Bitno je da je meni lijepo!

Razglednice nikome nisam slala.

A i što bih? Internet danas zakon ili SMS (+ pokoji MMS)!
Zar ne?

13. Maj 2010

A kako zaobići jezero Brešticu u povratku?

Nemam internet pristup svaki dan za razliku od većine ovdje prisutnih ali nadam se da to nekima ne smeta pa evo nakon desetak dana donosim još malo “prvomajskih” utisaka sa jezera Breštica (Banovići).

Koristim se prilikom da postavim par slika sa izletišta koje je, bar po meni, bezrazložno malo posjećeno od lokalnog stanovništva!

Poslije “podijeljenih” utisaka sa Krivaje (ljepota prirode + smeće – tamo sam ulovila par klijenova – pročitati posljednji post) dobro mi je došlo malo odmora uz kafu na ovom prelijepom jezeru nadomak Banovića.

Jest da je bio 2. maj ali baš toliko slabu posjećenost nisam očekivala.

Znam, narod se ispucao s parama ako mu je već i bilo do slavlja u ovo recesijsko vrijeme.

Naravno! Nije ni meni bilo baš previše do slavljenja. Jednostavno sam uživala u prirodi poslije dugih zimskih mjeseci zatočeništva u kući.

Manje upućenima rekla bih samo da se ovdje može doći veoma lako pješice ili biciklom.

Ribolovaca nije bilo iako bi se sa table postavljene kraj jezera dalo zaključiti da ovdje stvarno ima podobrih somova i šarana!

Moguće je da su se somdžije i šarandžije strogo pridržavale zabrane izlova do kraja maja! Čisto sumnjam! :mrgreen:

Ovaj preliv sa predivnim jezerskim raslinjem i patkama koje tu obitavaju često koriste nesavjesni perači automobila. Neka im je na sramotu.

Pokušala sam čak nešto i upecati, dole u odlivu jezera ali ništa bitno se nije zakačilo na udicu a da bih to ovjekovječila slikom.

Umorno zadovoljna, vratila sam se rano kući zabrinuta našim nemarom i nebrigom za životni okoliš!

A priroda tako mnogo daje. Samo se treba osvrnuti oko sebe i čuvati ono što nam je bogom dano!

Planiram na Drinu ovog mjeseca. Držite mi fige…

23. April 2010

Patuljci pojma nemaju

Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!

Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.

Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.

Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!

U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.

Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!

Hmm….

Baš čudno, zar ne?

Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje”  i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.

Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.

To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.

Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.

Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!

Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.

Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!

Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!

Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!

Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.

I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!

Hmm…

+++

+++

(post u doradi…)

Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku:

8. April 2010

Priprema i montiranje sistema za ribolov na plovak

Gledano s ove distance, sad mi je to veoma smiješno. Iskustvo čini čuda ali nije uvijek tako bilo.

Nekad je to bilo pravo mučenje. Učilo se na pogreškama. Pogrešno procijenim veličinu i oblik plovka te njegovo olovno otežanje pa ponovo iz početka.

I sve tako godinama dok nisam ušla u takmičarski sport. Sad mi je taj proces skoro pa rutinski!

Sad kad napuštam takmičarski sport, onim manje iskusnim ostavljam par smjernica za njihov potencijalni napredak u budućnosti.

Da ne bi ostali zbunjeni pročitavši oznaku na plovku 4 x 16 ili ako u nekim novinama ili na internetu naiđete na montažu sistema za ribolov a ono tamo poredana olova tipa 2 x No8, 3 x No10 itd. donosim vam jednu orijentacionu tabelu od renomirane ribolovne firme  ”BROWNING”.

Oznaka plovka Težina Oznaka olova Težina
3 x 10 0.10g No13 0.013g
4 x 10 0.15g No12 0.019g
4 x 12 0.2g No11 0.028g
4 x 14 0.4g No10 0.040g
4 x 16 0.5g No9 0.056g
4 x 18 0.75g No8 0.070g
4 x 20 1g No7 0.088g
5 x 20 1.25g No6 0.112g
6 x 20 1.5g No5 0.135g
    No4 0.177g
    No3 0.221g
    No2 0.271g
    No1 0.295g
    No0 0.390g
    No2/0 0.425g
    No3/0 0.470g
    No4/0 0.677g
    No5/0-AAA 0.690g
    No6/0-SG 1.180g
    No8/0-SSG 1.770g

Nadam se da sam nekima pomogla.

Uživajte u prirodi, posebno na vodi. I cijenite je!

Vaša Edina*  

10. Mart 2010

Ah, ta dobra, stara vremena!

Mlađa bila, u usponu snage i sportskog dokazivanja i karijere.

Šteta! Tad nisam imala blog. I da jesam neki mediji su u BiH tek bili u povoju tj. tek su počinjali biti aktuelni. Konkretno mislim na Internet i elektronsku poštu kao savremeni način komunikacije.

Ovaj članak sam izrezala nekad davno, odmah iza rata, iz naših lokalnih novina Front slobode – Tuzla, koji se “voljom” lokalnih moćnika ugasio iz njima samo znanih razloga!

Tačnog datuma ovog članka se ne sjećam ali zar je to sad važno?! Važno je da je ovjekovječeno, zabilježeno, zapisano. Lijepo je zaviriti u stvari koje ostavljam kao uspomene sa mojih putovanja po BiH i svijetu kao što su novinski članci, požutjele fotografije, brošure, CD i DVD + papirnati turistički vodiči iz zemlje i van nje, suveniri u vidu školjki, privjesaka, nacionalnih maskota pojedinih zemalja u kojma sam bila i tako to…

Nema više Fronta slobode ali ima nas koji čuvamo divne uspomene na jedne lokalne novine i na vrijedne novinare koji su s nama, običnim smrtnicima izdržali sve ratne strahote a kasnije zaboravljeni. Na sramotu nekih!

MOJA VELIKA HVALA SVIM TADAŠNJIM NOVINARIMA FRONTA SLOBODE OD KOJIH SU SE NEKI POPRILIČNO DOBRO SNAŠLI NA DRUGIM ELEKTRONSKIM MEDIJIMA  A ONIMA KOJI VIŠE NISU MEĐU NAMA NEKA JE RAHMET I VJEČNA SLAVA!

S poštovanjem… Vaša Edina*

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.