Ribolovna priča

26. Juni 2010

Zajednički osvrt na Zvornik, zvorničko jezero i Divič

Radna sedmica mi je bila veoma teška ali je TABKO* vidno umoran ipak odlučio da krenemo zajedno ka Diviču ne bi li nekako sklepali zajedniču reportažu sa ovog predivnog jezera koje baš i nije pokazalo sve svoje čari po ovakvom kišovitom vremenu!

UMORNI TABKO*

Iskreno, Zvornik me razočarao.  A i tabka! Rat se ovdje vidi tako kao da je tek sad prestao. Ništa se od industrije, ugostiteljstva, nije mrdnulo od prijeratne Jugoslavije!
Užas živi!

Grad sa dvije-tri raskrsnice pa opet ima poteškoća u saobraćaju!

Kad ne slupasmo automobil zbog “nepismenog” vozača”!

 

Svuda se nešto gradi ali samoinicijativno. Ni traga napretku koji je najavljivao Dodik!

Hmm…

Procvata nema kao što je slučaj, recimo u tuzlanskom kantonu. RS je definitifno umrla samo što to vladajuća “klika” neće da prizna!

Malo živosti se tek osjetilo dolaskom na branu i u mjesto Divič. Ljubazni i vrijedni domaćini su nas uputili na nekoliko lokacija pogodnih za ribolov iako smo i mi a i oni znali da danas nema ribolova na Drini!

Kad kažem vrijedni domaćini to se veoma lijepo vidjelo iz uređenih kuća i avlija kao i priobalnog pojasa uz svaku kuću posebno. Kaže mi jedan mještanin da ovdje nema posla za mlade. Snalaze se kako znau i umiju. Pomažu im i donacije iz dijaspore. Čak i naši iz Federacije su iz zaboravili. Ponosni su to ljudi. Ne kukaju. Ne traže milostinju. Žive skromno ali uzdignute glave. Čak su se domaći pobrinuli da me informišu da možemo (tabko i ja) iznajmiti sobu na dan, par dana ili čitavu heftu ili mjesec. Čak i cijelu kuću. Mještani skontali da imaju šansu sa tzv. seoskim turizmom kad već nema dobre ponude od strane ugostitelja sa ovog regiona.

Hajde mi sad recite ima li ko a da ne voli domaću atmosferu?!

Ganula me njihova gostoprimljivost. Obećala sam sebi da ću makar još jednom, tokom ovog ljeta obići ovo mjestašce. Naravno ako bude lijepih i sunčanih dana. Ne žalim para za čistoću, neusiljeno gostoprimstvo i skoro netaknutu prirodu.

NEŠTO MI SE KRUPNO ZAKAČILO NA BOLONJEZ ALI OVAJ PUT NISAM IMALA SREĆE

OVAJ MALIŠA JE BIO TAMAN KAO MAMAC ZA KRUPNIJU RIBU

TABKO SE SMRZAO ALI JE ISTRAJAO SAMNOM!

ZVORNIČKU KULU NISMO IMALI VREMENA DA SNIMIMO IZ BLIZINE

Kiša nas nije otjerala ali dovoljno je bilo da nam pokvari ćejf.

Sa Drine smo otišli zadovoljni i s obećanjem da ćemo ponovo posjetiti ovaj raj na zemlji!

Ovo smo tabko i ja pronašli sa jednog ribolovnog foruma.

Citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

p.s.

Ja, baš i ne primjetih toliko bogatstvo ribljeg fonda a i jezero mi je bilo nešto pusto za vikend s obzirom na razvikanost njegove ljepote i ponude.

Nadam se da ćemo idući put imati više sreće s vremenom i naravno, s ulovima!  :D

25. Juni 2010

Osnovano Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod

Objavio Rusko na  bistrobih.ba   dana 23. juna 2010. god.

Objavljujem post s malim jezičkim preinakama (pravopis) jer je Rusko žurio sa objavljivanjem!  :D

Poštovani,

Želimo da Vas obavijestimo da je sa radom počelo Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod  sa lokacijom na Jezeru Kop te smo tako kao takvi,  prvo i jedino ekološko društvo na području mjesnih zajednica koje se nalaze u industrijskoj zoni grada Tuzle.

Osnovni principi Udruženja su:
1. Djelovanje i rad u pravcu sportske i ekološke revitalizacije Bosne i Hercegovine i izgradnje kapaciteta domaćih institucija, udruženja i privrednih subjekata u procesu europskih integracija i očuvanja prirode u skladu s međunarodnim ekološkim standardima.
2. Zalaganje za podizanje i razvijanje ekološke svijesti i zaštite životne okoline.
3. Razvijanje sportova koji su direktno vezani za prirodu, boravak u njoj i njeno očuvanje.
4. Djelovanje u mnogo sekcija  koje su direktno vezane za prirodu, njen razvitak, očuvanje i zaštitu.
5. Borba protiv svih vidova diskriminacije u kontekstu ostvarivanja sportskih i ekoloških prava.
6. Edukacija građana, prvenstveno djece.
7. Tolerancija, demokracija i društveni razvoj.

U okviru Udruženja na Jezeru Kop raditi će i eko-čuvarska služba koja će se pobrinuti da jezero uvijek bude čisto i uredno te da izgrednici koji budu uhvaćeni u bacanju smeća i uništavanju prirode budu javno opomenuti i prijavljeni nadležnim organima.

Eko-čuvari će biti opremljeni opremom za daljinsko fotografisanje te će fotografije blagovremeno predavati nadležnim institucijama.

Svim dobrim ljudima i ljubiteljima prirode biti ćemo drag domaćin u obilascima našeg naselja, jezera i ostalih mjesta u našoj okolini.

Bistro!

3. Maj 2010

Krivaja – neistražena ljepotica (2. maja 2010. god.)

U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.

Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…

Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!

Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik,  gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!

Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog  gosp. Uzeira.

Kako sam kaže, ovdje mu redovno  na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće.  Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga  je teško danas naći friško samljeveno,  ispod kamenog žrvnja!

Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!

Na prste jedne ruke,  danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.

 Čak smo i  nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije  da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!

20. Mart 2010

Izbor sportiste godine Tuzle za 2001. godinu

 

 Prebirem po arhivi i starim albumima sa fotografijama

Moja je greška što sam odabrala sport koji nema odlike popularnosti kao npr.  fudbal, košarka, karate, tenis i tome sl. ali vjerujte da sam ove godine bila na vrhuncu svoje sportske karijere. Kad kažem vrhunac, mislim na sve moguće što se do tad moglo osvojiti i nagraditi u sportu kojim se bavim. Mjerili su se trenutni uspjesi. Zato i nisam među prvonabrojanim! Znate dobro na šta mislim. Toliko sam bila u ekspanziji da sportki moćnici nisu mogli te godine zanematiri moje uspjehe na lokalnom, federacijskom (+ majstorice sa Republikom Srpskom) te na svjetskom nivou.

Pa, ne mogu baš osvojiti zlato ili srebro pored savršeno pripremljenih ribolovnih nacija i njihovih ženskih ekipa! Nikad neću oprostiti našim sportskim “neradnicima” iz Tuzle, kantona, federalnog te krovnog bosanskohercegovačkog ribolovnog saveza što nam nisu pružili bolje uslove kod odlaska na svjetska ribolovna prvenstva.

Nikad!

Zar sam morala da dižem pozajmice i kratkoročne kredite te “ganjam” sponzore samo da bi se bolje pripremila za svjetsko prvenstvo?!

Napomena!

Te, već daleke 2002. godine, gradski i kantonalni moćnici su gledali da spoje oba izbora. I Tuzle i tuzlanskog kantona. Opravdanje – materijalni troškovi!   Tako da je Merima briljirala u obje konkurencije. Nas, ostalih desetak smo joj naravno, iskreno čestitali! Sportisti smo, zar ne?

Jedino je Merimi Softić ovdje bilo dosadno!  Tako se bar meni učinilo. Jedina osoba sa prekrštenim rukama na proglašenju! Ko biva, mi ostali smo nula za nju.

Žalim što naši sportski uposlenici i oni “meritorni” zaduženi za promociju ali i nagrađivanje po učinku, nisu dobro sagledali moj “radni učinak” na terenu! Ispalo je da smo mi “ostali” FACE ali samo u svom sportu. Favorizacija sportova je bila i ostati će. Ja nemam uticaja na to!

Tada se gledalo da li je neka karatašica iz SINALCO-a osvojila prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu a iste te ili iduće godine poslije osvajanja ove “laskave” titule se udala i napustila sport!     :mrgreen:

Ovo je neprovjerena informacija i ne može mi se stopostotno vjerovati!

Sve ove godine iza 2001. sam ostala dosljedna principima koji i krase ovu divnu sportsku disciplinu. Spram favoriziranih sportova kao što su recimo, karate ili tenis (mislim na ovu sportsku godinu u Tuzli, našem kantonu ali i u Federaciji BiH) kod kojih samo stignete da upoznate hotelsku sobu i dvoranu u kojoj se takmičite,  ja sam upoznala divne ljude, prirodu, kulturne znamenitosti (pisati ću o njima nekom drugom prilikom) i upravo je to ono nemjerljivo kod drugih sportova!

p.s

Tješi me činjenica da se, od kad je oformljen ovaj izbor (ente godine), ni jedan moj kolega ili kolegica nisu uspjeli kandidovati!

Odlazim u “ribarsku penziju” prezadovoljna! :D

I muškarci su ove 2002. godine krenuli po medalje u Belgiju ali nisu ništa bolje prošli nego mi, žene!  :mrgreen:

Hohohohohohoohohohoh…. :D

Napominjem da su ovdje sve elitna tz i bosanskohercegovačka sportska imena. Izdvajam Murisa Đuga i Aliju Filipovića!

Evo kratkog članka o tome.

31. Januar 2010

Fanatici, zanesenjaci, čudaci, luđaci ili sasvim obični ljudi?

Sve češće sam na relaciji posao-kuća bez skretanja u lijevo ili u desno. Pod skretanjem podrazumijevam sve rijeđe posjete modernim buticima sa brand-name garderobom, šminkom, shoping-ture jer ima se šta kupiti i to od igle do lokomotive. Samo da je para  i vremena dovoljno. A toga nikad dosta!

Sve rijeđe odem na piće ili večeru nakon posla sa prijateljicama (naravno i sa prijateljima  :mrgreen: ) pravdajući se da žurim i da imam neodložnih obaveza! Sve češće sam preumorna, razdražljiva, okupirana svojim planovima, malim i velikim brigama i problemima i sve manje imam vremena da slušam tuđe žalopojke!

Motivi ”trulog zapada”  bar po riječima naših gastarbajtera i dijasporaca, vjerno se preslikavaju i na domaćem terenu. Ona “famoznu” o dvije vrste odjeće, radnom odijelu i pidžami tek sad ozbiljnije shvatam.

Slušam i čitam  o različitim interpretacijama hobija, značenju, smislu te riječi, njegovom nastanku i vezivanju sa savremenim životnim tokovima. Čitam i surfam Internetom i čudom se čudim pojašnjavanju pojma rekreacija i razbibriga te dokolica i tome sl. Najviše mi digne živac kad se raspravlja o pasivnim i aktivnim posmatračima. Pogotovo u sportu pa i u ovome kojim se ja bavim!

Rekreacija, opuštanje, dokolica, hobi su postojali i u praistorijsko vrijeme. Možda se tad nisu tako zvali ali sve se svodi na isto!

To nije sporno ali ribolov je vezan uz iskonsku potrebu ljudi da love i da jedu. Glad i nagon za opstankom tjerao ih je  na razvijanje (ribo) lovačkih vještina. To vam ne moram pojašnjavati. Svi ste to učili do četvrtog razreda osnovne škole! Zar ne?

Ima i “pasivnih” posmatrača svega. Uz TV, Internet, radio, sve je danas moguće!

Zar i toga ima? Ima. Jašta!

Nije fora sjesti kraj TV-a i gledati fudbalsku ili košarkašku utakmicu! Fora je otići i uživo je odgledati naročito ako se odigrava u vašem mjestu stanovanja.

Nije fora gledati Travel-channel i maštati o dalekim azijskim ili američkim prostranstvima i njihovim ljepotama. Fora je otići tamo. Naravno, u granicama svojih platežnih mogućnosti!

U tome je i fora pisanja ovog mog bloga! Aktivno prisustvo i ućešće na mjestima dostupnim mojim mogućnostima. Materijalnim, poslovnim, sportskim  i vremenskim ograničenjima itd.

Iako sam pisala o mnogim temama iznosim argumente u svoju i korist sportskih ribolovaca kao i aktivnih ekologa!

Idemo redom…

MOJI ARGUMENTI!

-Nisam otišla u ribarnicu i kupila te pojela kilogram ili dva ribe (pogotovo morske) a da nemam pojma šta jedem. Uvijek sam znala što jedem i na koji je način to ulovljeno. Smrznuto, tačnije! :D (O  iskustvima sa mora ću nekad posebno da pišem… sad nemam vremena!)

-Znate za plodove mora. Gastronomske specijalitete! O.K. To je super. Znate li za autohtone vrste riba u BiH? Makar neke? Čisto sumnjam. Sumnjam i da znate kako se spremaju za jelo ako vam ih neko slučajno donese na poklon kad se vrati iz ribolova!

Nisu me jednom kolegice s posla pitale: “Dino, imam njakvu ribu, vabi se sa smuđ, kako se ona sprema? Kako da se riješim kostiju? Ima ih mnogo?!”

Ovo samo navodim kao primjer! Kad ste zadnji put jeli pastrmke makar one iz ribogojilišta. Da ne spominjem potočarku!

-Bolje ovo nego skupljanje servijeta ili poštanskih markica (filatelija) :lol:

-Broj pasivaca uz TV se povećava ali je u značajnom porastu i broj onih koji žele aktivno da upoznaju prirodne ljepote, npr. u akcijama “pješačenjem do zdravlja” te foto-safarijem a velik broj je i penjača-alpinista!

-Ribolov zahtjeva posjetu raznim vodama po različitim vremenskim ne-prilikama. To ne možete osjetiti dok ne isprobate na vlastitoj koži!

-Sticanje kondicije je neupitno a toliko poželjno kako bi izdržali napore tokom radne sedmice.

-Mišljenja oko toga da li je ribolov antistresna terapija su podijeljena. Ja se u svakom slučaju lakše nosim sa životnim problemima od kako sam više u prirodi pa i u ribolovu!

-Iako se neki čude “žensku” u ribolovu, ovaj sport ne pita za spol, rasu, starosnu dob. Na pecanje idete sve dok ste motorički spremni. Ja pamtim ribolovce sa reumatskim problemima koji i dan danas pohode vode TK, povedene svojom strasnom željom!

-Ribolov vas uvijek tjera na bolje, jače, kapitalnije! Rijetko kad sam naletjela na ljude koji su se odrekli ribolova radi nekih viših ciljeva!

-O  “čitanju vode” sam pisala u nekim prethodnim postovima. Da ne bih samo čitala, posmatrala vodu, nosim i savremene štapove i ribolovni pribor sa sobom! Naravno i moje foto aparate i mobitele!  Cilj je da ovjekovječim mjesta na kojima sam bila a ne da laprdam o nečemu o čemu pojma nemam!

(Opaska blogerašima koji kopiraju tuđe sadržaje iz raznih životnih tema. Nikad ne kopirajte, dodajte uvijek nešto svoje, osobeno, lično na blog!)

Raja ubrzo skonta da kopirate i posjeta blogu rapidno opada. Zar ne?

-Ribolov je zdrav sport! Rijetko je ko obolio baveći se ribolovom!

-Ribolov je aktivan sport! Nema kalkulisanja u ovome sportu! Nije ovo fudbalska utakmica pa da idete na neriješen rezultat. Ovdje nema toga! Ili si ulovio ili nisi! Tačka!!!

Da zaključim!

Bolje jedan pa i najgori dan u prirodi nego dan proveden pored televizora!

Do vas je sad! Vi odlučite!

p.s.

Zovite me kako hoćete. Svim mogućim pogrdnim imenima ali riječi kao fanatik, zanesenjak ili čudak, mene ne vrijeđaju. Ako sam vam malo luckasta zato što svojim ekološkim i sportskim istupom zadirem u zonu gdje muškarci dominiraju, ne sikirajte se. Bosna i Hercegovina je takva zemlja. Puna predrasuda. Kao takva će i ostati!

Osim toga, ribolov je tradicija u mojoj porodici. Kad sam, nekad davno, išla s ocem i bratom na vodu, niko me nije smio ismijavati. Nebrojeno puta sam poštenski “nabila” ulovima i muške kolege. Očeve i bratovljeve! :mrgreen:

27. Januar 2010

Zašto nisam na Facebook-u?

Evo da nekima na brzinu odgovorim.

Kao prvo, hvala na primjedbama i sugestijama u vašim komentarima na blogu  i u e-mail porukama koje sam dobila u prethodnih godinu i kusur dana od kako je formiran ovaj blog!

Kao drugo,  ja sam se već javno  eksponirala na blogu. Slikama i prilozima! Svaki detalj sa slika ili iz teksta sa cijelog post-a ili istrgnutog iz konteksta, govori o meni i mojim pitešestvijima diljem Bosne i Hercegovine i susjednim nam zemljama pa čak i sa svjetskih prvenstava. Zadnji post odnosio se na  ”Italiji 2005”.

Zadržavam pravo na dio privatnosti koji bi mi Facebook svakako uzeo. Biti na FB-u a ne odati neke intimne podatke, bezveze je. No ja nisam spremna pod stare dane napominjati nekoga kad mi je rođendan, koliko i da li imam djece (njih ne mješam u ovaj moj blog što znači da držim lične podatke dovoljno nedostupnim za svakojaku internet-bagru!), s kim sam u vezi ili da li imam muža, ljubavnika, kavaljera i tome sl…

Meni je sve nekako bezze to!

Pošto sam se posavjetovala sa tabkom dozvolio mi je da u cijelosti prenesem njegov post napisan u oktobru prošle godine!

CITIRAM…

Ideja je jednostavna: registrirate se i zapisujete zanimljive trenutke iz svakodnevnog života, potkrijepljene fotkama i video isječcima  i povezujete se s prijateljima koji rade isto to. Zgodno, zar ne? U svakom trenutku možete vidjeti što vaši prijatelji i poznanici rade, čime se bave , kamo putuju i tome slično a možete s njima i zaigrati raznorazne igre. No Facebook sa sobom nosi i određene opasnosti koje vas mogu lišiti posla, zdravlja, slobodnog vremena i sličnih sitnica. Stoga, kad vas netko pozove na Facebook, prije no što se upustite u tu opasnu avanturu, pročitajte sljedeće retke. Možda ćete mi jednog dana biti zahvalni.

1. Pozdravite se sa slobodnim vremenom

Kao prvo, Facebook je nevjerojatan gutač vremena. Sve se na ovom servisu odvija u stvarnom vremenu, tako da informacije o vašim Facebook prijateljima ne prestaju dolaziti, a vi jednostavno ne možete prestati čitati što je Jakov danas pojeo za doručak. Nakon nekog vremena vaš će se život pretvoriti u bizarni voajerski ringišpil iz kojeg nema izlaza, u kojem prateći živote drugih u svom životu zapravo ne radite ništa pametno.

2. Pozdravite se s poslom

Naravno, sve se to mora odraziti i na posao. Osim što ćete naučiti brzo koristiti kombinaciju tipki Alt+Tab kojima možete sakriti prozor u kojem se nalazi Facebook, morat ćete šefovima objasniti manjak produktivnosti, tup pogled i opću bezvoljnost koja će vas snaći.

3. Vaši kolege vidjet će vaše pijane nepodopštine

Eh, da. Ovo je možda i najveći problem vezan uz Facebook i tu gotovo da se i ne šalimo: prije ili kasnije netko od vaših prijatelja će na Facebook postaviti fotke s jučerašnjeg tuluma, a ako vam je bilo tko s posla prijatelj, svi će sutradan vidjeti kako ste sinoć pokušali balansirati na krovu nečijeg Audija s bocom votke na glavi i flekom od crnog vina na košulji. Ako ne želite da vam se to dogodi, imate nekoliko opcija: kad vas netko tagira na inkriminirajućoj fotki, možete sami skinuti taj tag, također možete jednostavno odbijati prijateljstva s ekipom s posla. Na kraju, možete jednostavno ne izlaziti van i ne piti, ali gdje je tu zabava?

4. Dodavanje prijatelja vodi u neizlječivu ovisnost

Kad smo već kod Facebook prijatelja, ova društvena mreža napravljena je s namjerom da budete u kontaktu s ljudima koje stvarno poznajete. No nigdje ne piše da to mora biti tako, pa neki korisnici kao prijatelje počnu dodavati sve ljude koji im se svide, koji imaju dobru fotku, koji su suprotnog spola, sve dok to ne preraste u bezumnu utrku u nagomilavanju prijatelja čije aktivnosti jednostavno ne možete (a vjerojatno i ne želite) pratiti.

5. Pripremite se na čitanje gomile nebitnih gluposti o ljudima koje ne poznajete

Jednom kad se to dogodi, nema vam druge nego čitati o zahodskim avanturama malog Toma iz Albuquerquea ili o depresiji Marijine papige, jer svi znaju da je izrazito nepristojno maknuti nekoga s liste prijatelja. Ako ste pretrpali listu prijatelja, a ne želite nikoga izbaciti, otkrit ćemo vam mali trik koji možda niste znali: u News Feedu možete za svaku novost kliknuti na Options te podesiti koliko često želite da se pojavljuju vijesti tog tipa ili od tog korisnika.

6. Dosadni prijatelji kojih se ne možete riješiti

Još su veći problem stvarni prijatelji koji su inače sasvim normalni, ali na Facebooku se pretvore u opsjednute manijake koji moraju biti članovi svake grupe, riješiti svaki blentavi kviz i sve to, jasno, podijeliti s vama. Nema vam druge nego svakodnevno klikati na tipku Ignore par desetaka puta te proklinjati dan kad ste se uopće zakačili na taj vražji Facebook.

7. Igranje nevjerojatno zaraznih (glupavih) igara

Jedan od razloga zašto je Facebook toliko popularan i zarazan su dodatne aplikacije, koje su uglavnom posve blesave, ali zato se na njih vrlo brzo zakačite i onda ih se ne možete riješiti. Potpisnik ovog teksta tako zna sve zastave svijeta u mikrosekundi dodijeliti pravoj zemlji, na što je potrošio svega par mjeseci bjesomučnog klikanja po aplikaciji nazvanoj Geo Challenge. A još kad vidite da je vaša omiljena osoba nadmašila vaš rekord, tek tada nećete moći prestati s igranjem. Uglavnom, nema vam spasa.

8. Posvemašnji gubitak privatnosti

Vaše fotografije nekoć ste gledali samo vi, vaša obitelj i bliski prijatelji, a sada ih – putem Facebooka – vidi pola svemira. No Facebook nudi vrlo precizno podešavanje opcija za privatnost, tako da tu i ne vidimo neki veliki problem. Puno je veći problem zaštititi se od samog Facebooka, koji putem vaših aktivnosti zna gdje živite, kojim stranicama surfate, što volite jesti, kada spavate, koji su vam interesi, ukratko – sve. Kod nas to i nije toliko očito, ali na engleskom govornom području to je vrlo razvidno iz reklama na desnoj strani Facebooka koje često pogađaju točno vaše interese. Iako se ne sjećate da ste ikad negdje eksplicitno napisali da, primjerice, kupujete novi automobil, oglasi za rabljene automobile počet će se odjednom pojavljivati sumnjivom učestalošću, a vi ćete se pomalo početi osjećati kao da ste još jedan nesretni žitelj Big Brother kuće.

9. Veze na Facebooku.

Ovo je zamka u koju mnogi korisnici upadnu. U osobnim detaljima možete napisati jeste li u vezi i kakva je prirode ta veza: jeste li oženjeni, hodate li, ili su se stvari zakomplicirale. Većina korisnika veselo popuni ove podatke, no što kad veza stvarno ode k vragu? Želite li uistinu svima javno obznaniti da ste prekinuli? Ili pak želite da se stvari pročuju, pa da vas onda začuđeni poznanici neprestano pitaju: ‘Ali na Fejsu piše da je sve OK!?’ Vjerujte nam na riječ: ovaj korak vam je najbolje preskočiti, ili barem od početka stavite status na ‘It’s Complicated’ i ne mijenjajte ga dok se ne oženite ili ne udate.

10. Zbog Facebooka možete završiti i u zatvoru

Kao što ste nedavno mogli čitati u svim medijima sa ex-yugo područja, otvaranje ili pridruživanje nekoj grupi na Facebooku može rezultirati i ozbiljnim posljedicama. Iako se na svakom forumu pod suncem (a ima ih na milijune) svakodnevno pojavljuju razni trolovi koji polupismeno trabunjaju o Hitleru, ubojstvima, samoubojstvima, seksu sa životinjama i tome slično, odjednom je Facebook postao mjesto na kojem se tjera pravda kad su u pitanju inače rijetko primjenjivani zakoni o rasnoj mržnji i isticanju nacističkih simbola. No što je, tu je – dok je situacija takva kakva jest i dok odluke donose ljudi koji nemaju pojma o internetu, morat ćete se kloniti sumnjivih grupa na Facebooku, inače biste i vi mogli na kakav obavijesni razgovor u obližnju policijsku stanicu!

Direktan link imate ovdje: http://bosnarije.wordpress.com/2009/10/01/deset-razloga-zasto-je-facebook-zlo/

Pa sad, do vas je!

19. Januar 2010

Moj jubilarni stoti post

Ako ne brojim još nekih stotinjak i kusur napisanih pa obrisanih i ponovno dizanje ovog bloga poslije početnog razočarenja, sad s razlogom slavim svoj stoti post ovdje na WordPress-zajednici! Tačnije, ovaj sad koji pišem je stotinu i prvi (101)!

Izgleda da sam odabrala sretan naziv za blog  jer iza mene stoji kako već rekoh preko sto realiziranih postova (preko 150 obrisanih zbog meni samo poznatih razloga oko autorizacije istih + brisanja prvobitnog bloga)!

Odabrala sam jednostavnu i preglednu temu (Rubric). Lakše se  i meni i čitaocima snaći na jednostavnoj podlozi (predlošku) za blog. Nisam baš ljubitelj darkerskih (mračnjačkih) tema!

Sve sam to strpala na 34 stranice (osim naslovnice), svrstala u 29 kategorija (nadam se da će ih biti još) te sam sve to tagirala sa preko 1300 pojmova! E, sad, koji su mi najbolji tagovi osim riječi riba, ribolov, priča … Na vama je da otkrijete!

Ne vjerujete?!

Provjerite… :mrgreen:

POSLJEDNJIH MJESEC DANA

Šta je od toga doprinijelo dobroj posjeti ovog bloga za relativno kratko vrijeme (za manje od petnaestak mjeseci skoro 36.000 unikatnih posjeta) to je do čitalaca i komentatora bloga kojima sam neizmjerno zahvalna!

ZADNJIH SEDMICA…

Zašto?

VIŠEMJESEČNI STALNI PORAST

Dnevna posjeta nije padala ispod broja 50 a uzlazni trend se nastavio i u Novoj 2010. godini sa ne manje od 150-ak posjeta. Ja sam zadovoljna. Pogotovo što sam to postigla sa samo stotinjak postova. Za naše BiH razmjere, vjerujte, sasvim dovoljan razlog za osmijeh na mom licu! ((( :D )))

UZLAZNI TREND SE NASTAVLJA I U JANUARU 2010. GODINE!

Da rezimiram.

Pisala sam iskreno dodavajući ekološku notu svakom mom postu.

Svi napisi i fotografije su uglavnom moji (99 %) osim službenih dokumenata (pravilnici i satnice takmičenja)  Ribolovnog saveza Federacije BiH i dokumenata i linkova koji su ukazivali na narušavanje osnovnih sportskih i ekoloških normi. Od kako pišem na taj način, nemam više protestnih nota u e-mail sandučiću!

Od oktobra 2008. god. (od ponovnog dizanja bloga) uvela sam ono što sam trebala i na prvobitnom blogu a to je opcija komentarisanja mojih postova samo od strane registrovanih korisnika WordPress zajednice.

Rezultat?

Nula spam poruka a nije bilo ni nedoličnih komentara na moju osobnost, nacionalnih i sl. ispada! Što bi se reklo, bila sam rahat!

Za ovu godinu i kusur dana, pisala sam narodskim, uobičajenim jezikom iako sam mogla mnogo više da koristim stručnu terminologiju iz ove oblasti. Nadam se da sam tim zaslužila mnogo više pažnje (posjeta) na ovoj blogerskoj zajednici a ne da ljudi bježe od nerazumljivih im pojmova i fraza kao što je to slučaj na nekim drugim blogovima ili web-portalima sa tačno određenom tematikom!

Odabrala sam WordPress za razliku od domaćih blog davača usluga (provajdera)!

Ovdje nemam bezvezne cenzure samo zato što se nekome ćejfne pa obriše moj blog ili mi pošalje preteću notu! Ne želim da “živim u strahu” da će mi neki nadobudni (sarajlija) drkator obrisati blog  jer mu nisam poslala gole cice i guzu ili nisam pristala na njegove neutažive pozive (pozivi putem e-mail-a) na promiskuitetno ponašanje!

Sad je do vas. Razmislite da li da pišete redimo na blogger ba (ne volim da ih reklamiram!) i imate preko 300.000 posjeta ili ovdje 10.000 pošteno zarađenih ali bez ružnih komentara.

Naši ljudi (bosanci i hercegovci, uopšte balkanci) su ti takvi. Ako ništa drugo onda iz obijesti šaraju (surfaju) Internetom i gledaju kako će kome pošteno uvaliti. Nauditi s pokušajem rušenja nečijeg kredibiliteta!

Naravno, moji takmičarski uspjesi nisu baš svjetski iako sam iako sam se izborila za učešće i učestvovala na nekoliko svjetskih prvenstava. Bosna je mala zemlja pa joj je i “sportski budžet” mnogo manji a i malo je sluha od “glavonja odozgo” za ovaj plemeniti sport. Kad su tu još u pitanju i naše žene, moje kolegice, diskriminacija je tim gora! Malo mi je teško priznati ali skoro zavidno sam gledala na lijepo i prikladno obučene i dobro opremljene takmičarke iz Italije, Njemačke, Francuske, Španije, Portugala, Belgije, Engleske…  :cry:

Nadam se da vam baš i ne moram sve pojašnjavati. Nešto skontajte i između redova!

Zbog svega gore navedenog, ove godine se vjerovatno, povlačim iz takmičarskog ribolova. Nisam baš definitivno odlučila. Možda ostanem u sudijskoj organizaciji. O tom, potom!

Zašto?

Pa, previše sam svoga novca utrošila na ovaj sport. Ne, ne žalim. Ne znam gdje se odlivaju pare za vrhunske takmičare niti hoću da znam. Nije sad moje da polemišem ovdje na blogu. Imaju specijalizovani forumi za to!

Sama sebe da hranim, brinem se za prenoćišta (često sam se osim na takmičarskoj stazi smrzavala i u kolektivnim smještajima), sama da se snalazim za mamce, krmu, osnovni i dodatni ribolovni pribor te ogromni izdaci za gorivo.

Neću više. Nema šanse!

Sva sreća, matičnom klubu ništa ne dugujem. Imam stalni posao pa u skladu s tim sam sve što mi je bilo potrebno svih ovih godina, sama sam sebi kupila i dovijala se na razne načine kako da odem na pojedina ribolovna takmičenja! Na sramotu mom matičnom ribolovnom klubu i SRSBIH tačnije Federacije BIH!

Ne.

Dosta je toga više!

Ako bude zdravlja i dovoljno novaca u ovo nadolazeće recesijsko vrijeme (glavni val recesije nije još dobrano udario po BiH!) biti će još divnih reportaža sa rijeka,  jezera te turističko-ekoloških destinacija u BiH.

To je i svrha ovog bloga. Zar ne?

BISTRO*

Vaša Edina.

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.