Ribolovna priča

13. Maj 2010

A kako zaobići jezero Brešticu u povratku?

Nemam internet pristup svaki dan za razliku od većine ovdje prisutnih ali nadam se da to nekima ne smeta pa evo nakon desetak dana donosim još malo “prvomajskih” utisaka sa jezera Breštica (Banovići).

Koristim se prilikom da postavim par slika sa izletišta koje je, bar po meni, bezrazložno malo posjećeno od lokalnog stanovništva!

Poslije “podijeljenih” utisaka sa Krivaje (ljepota prirode + smeće – tamo sam ulovila par klijenova – pročitati posljednji post) dobro mi je došlo malo odmora uz kafu na ovom prelijepom jezeru nadomak Banovića.

Jest da je bio 2. maj ali baš toliko slabu posjećenost nisam očekivala.

Znam, narod se ispucao s parama ako mu je već i bilo do slavlja u ovo recesijsko vrijeme.

Naravno! Nije ni meni bilo baš previše do slavljenja. Jednostavno sam uživala u prirodi poslije dugih zimskih mjeseci zatočeništva u kući.

Manje upućenima rekla bih samo da se ovdje može doći veoma lako pješice ili biciklom.

Ribolovaca nije bilo iako bi se sa table postavljene kraj jezera dalo zaključiti da ovdje stvarno ima podobrih somova i šarana!

Moguće je da su se somdžije i šarandžije strogo pridržavale zabrane izlova do kraja maja! Čisto sumnjam! :mrgreen:

Ovaj preliv sa predivnim jezerskim raslinjem i patkama koje tu obitavaju često koriste nesavjesni perači automobila. Neka im je na sramotu.

Pokušala sam čak nešto i upecati, dole u odlivu jezera ali ništa bitno se nije zakačilo na udicu a da bih to ovjekovječila slikom.

Umorno zadovoljna, vratila sam se rano kući zabrinuta našim nemarom i nebrigom za životni okoliš!

A priroda tako mnogo daje. Samo se treba osvrnuti oko sebe i čuvati ono što nam je bogom dano!

Planiram na Drinu ovog mjeseca. Držite mi fige…

3. Maj 2010

Krivaja – neistražena ljepotica (2. maja 2010. god.)

U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.

Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…

Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!

Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik,  gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!

Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog  gosp. Uzeira.

Kako sam kaže, ovdje mu redovno  na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće.  Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga  je teško danas naći friško samljeveno,  ispod kamenog žrvnja!

Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!

Na prste jedne ruke,  danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.

 Čak smo i  nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije  da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!

23. April 2010

Patuljci pojma nemaju

Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!

Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.

Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.

Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!

U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.

Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!

Hmm….

Baš čudno, zar ne?

Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje”  i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.

Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.

To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.

Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.

Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!

Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.

Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!

Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!

Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!

Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.

I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!

Hmm…

+++

+++

(post u doradi…)

Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku:

7. Decembar 2009

Bajkalsko jezero

(Mali prilog mom blogu od Dragana s druge strane Drine!)

Hvala!

Bajkalsko jezero (rus. Озеро Байкал) nalazi se u istočnom delu azijske Rusije. Ono je najdublje jezero na svetu i drugo po površini u Aziji (odmah posle Kaspijskog mora). Administrativno se nalazi u dve oblasti, u Irkutskoj oblasti i u Burjatskoj. Ime dolazi od tatarskog “bai-kul”, “bogato jezero”. Poznato je i pod nazivom “plavo sibirsko oko”. S obzirom na svoju dubinu od 1620 m i veliku površinu (31.500 km²) u jezeru se nalazi preko 20% svetskih zaliha slatke vode. U jezeru se nalazi 27 ostrva od kojih je najveće Olhon (742 km²). Pretpostavlja se da je starost Bajkalskog jezera između 20 i 30 miliona godina. U jezero se uliva preko 300 reka od kojih su najvažnije Selenga i Barguzin. Ušća reka su delte. Međutim iz jezera ističe samo jedna reka – Angara, desna pritoka Jeniseja. Površina sliva jezera iznosi 557 000 km² Voda Bajkalskog jezera se koristi za piće. Zimi se ledi do dubine od 1 metra i ostaje zaleđena od januara do maja. Tokom zime, kada je cela površina jezera prekrivena debelom ledenom korom, režu se kocke leda i raznose na prodaju po okolnim naseljima. U jezeru i oko njega nalazi se mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta kao što je bajkalska foka. To je jedina vrsta slatkovodne foke na svetu. Godine 1996. stavljeno je na listu svetske baštine.

5. Decembar 2009

Šta sve treba da znate o ribama?

Voda je gušća od vazduha tako da smanjuje uticaj gravitacije na ribu. Ribama peraja ne služe da bi riba “stojala” na njima, već za potiskivanje i “veslanje”!

Tijelo ribe je veće gustine pa teži da potone. Većina ribljih vrsta može da reguliše gustinu svog tijela ribljim mjehurom. Riblji mjehur je rezervoar pun vazduha koji riba može da puni i prazni po svojoj volji. Na taj način bez ikakvog napora može da se zadrži na željenoj dubini.

INTELIGENCIJA

Ribe imaju izuzetno mali mozak i njihovo ponašanje se zasniva na nizu urođenih refleksa i reakcija prema predmetima u okolini čak i prema hrani, svjetlu i vibracijama.

Reći da je šaran BISTAR  je veoma teško održivo ali ukoliko se nekoliko puta uhvati na isti mamac, poćeće da ga zaobilazi!
To je razlog što velike i stare ribe koje su više puta bile vraćane u vodu ili su se otkačile ribolovcima, treba loviti neuobičajenim mamcima.

OBLIK TIJELA

Ako dvije ribe žive u istoj zoni vode i hrane se na istom mjestu, sigurno je da će jedna istisnuti drugu. Bodorka(žutooka) i crvenperka recimo, žive u istim vodama i hrane se istom hranom ali su se prilagodile tako da se ne ugrožavaju međusobno  jer se crvenperka hrani sa površine a bodorka na dnu. Bodorkama kao i drugim ribama koje se hrane sa dna gornja usna prelazi preko donje što njihova usta čini blago povijenim na dole dok je kod riba POVRŠINE  to obrnuto. Ribe DNA često imaju mogućnost da izduže usne u obliku trube koje im tad služe kao sisaljka.

Ribe iz brzih voda kao što su mrena i klenić (klijenić) imaju vitko tijelo koje im olašava plivanje u jakim strujama. Ribe sporih voda kao što su linjak i deverika imaju debela tijela jer vitkost u njihovom svijetu ne predstavlja nikakvu prednost dok je u debljim tijelima više mjesta za akumulaciju masnih naslaga u toku zime.

Grabljivice imaju različite oblike tijela u zavisnosti o0d načina života. Štuka i smuđ koji vrebaju iz zasjede imaju dobro razvijena prednja peraja koja im daju veliko ubrzanje pri prvom napadu. Bandar progoni svoj plijen i tijelo mu je bolje za dugotrajno plivanje. Sve grabljivice imaju velika usta sa oštrim zubima kao i veoma fleksibilne čeljusti koje im omogućavaju da lako proganjaju plijen. Naravno, svi predatori su dobro maskirani kako bi uspjeli neprimjetno da se primaknu plijenu.

KAKO RIBE VIDE

Voda upija i rasipa svjetlost mnogo brže od vazduha posebno kad je mutna. Iz tog razloga dobar vid nije presudno bitan za ribe kao za kopnene životinje. Većina riba je kratkovidna.

Oči su kod riba postavljene sa strane glave tako da one vide skoro u svih 360°. Da bi se odredila udaljenost objekta, potrebno je sa oba oka fiksirati predmet. Ovo nam kaže da samo objektu sa prednje strane, riba može da odredi udaljenost. U ovom uskom pojasu riba vidi jasno i svaki i najmanji pokret, precizno detektuje. Međutim, sa strane, bočno, riba vidi samo konture i pokrete. Iz tog razloga, mnogo ćete lakše uplašiti ribu ako se pomjerate nego ako mirujete.

Grabljivice kao što je štuka, plijen progone uz pomoć čula vida. Kod ove ribe, oči su više približene i pomjerene ka prednjoj strani glave. Na ovaj način, povećana je oblast u kojoj štuka odlično vidi i gdje oba oka mogu da učestvuju u stvaranju slike!

Jatima riba kao što je bodorka nije bitno da odrede udaljenost do objekta već im  je mnogo bitnije da sagledaju što širu oblast oko sebe i u njoj primjete svaki pokret, posebno napad grabljivice ili pomjeranje cijelog jata. Iz tog razloga, oči su im postavljene bočno sa suprotne strane glave. Ovako postavljene oči, omogućavaju da se primjeti pokret ali ne i da se jasno vide predmeti i odredi daljina do njih.

OSTALA ČULA

Voda ne prenosi najbolje svijetlo ali je odličan medij za prijenos ukusa i mirisa. Većina riba ima izuzetno čulo mirisa koje se nalazi u dvije nozdrve a nalaze se na gornjoj strani njuške. Som recimo, skoro ne vidi ali mu je čulo mirisa dominantno i njegovom upotrebom, traži plijen.

Čulo ukusa kod riba nije locirano samo u usnoj duplji. Cverglani, recimo, mogu da osjete ukus i preko kože. Mnoge ribe imaju brkove kojima sem što pipkaju hranu ispitujući joj oblik, mogu i da osjete njen ukus.

Na oba boka ribe, nalazi se po jedna lateralna (bočna) senzitivna linija kojom ribe osjete i najmanje vibracije u vodi. Na taj način mogu osjetiti približavanje neprijatelja ili lakše pronaći plijen. Kako i zemlja i voda prenose vibracije izuzetno dobro, svaki vaš neoprezan korak ribe mogu da osjete i da se udalje.

TIPOVI GLAVE

Glava smuđa-tipično za grabljivicu. Oči su postavljene sa prednje strane, omogućavajući binokularan vid, usta su puna malih, oštrih zuba i mogu se široko otvoriti.

Glava crvenperke-tipična za ribu koja se hrani sa površine vode. Donja usna prekriva gornju, usne su blago povijene na gore, nema brčića.

Glava šarana-tipična za ribu koja se hrani sa dna. Gornja usna prekriva donju a obje usne mogu da se preobraze u sisaljku kojom ove ribe RIJU mulj. Brčići detektuju hranjive materiju u dnu.

PARENJE

Postoje dva osnovna oblika ponašanja pri razmnožavanju. Jedan broj riba polaže polaže veliki broj jajašaca koja onda ostavlja da se sama snalaze dok druga grupa polaže malu količinu ikre i brani svoj nasad sve dok se mlađ ne izliježe a onda i određeni period kasnije.

Štuka, šaran, linjak, deverika, polažu svoja jajašca na podvodno bilje. Mrena i smuđ, više vole kamenjar i pijesak, dok bandar lijepi jajašca na korijenje i stabljike biljaka.

Većina riba se mrijesti u proljeće čim voda malo otopli. To mlađi daje najbolju šansu da preživi slijedeću zimu jer ima dovoljno vremena da poraste i ojača. U zavisnosti od vode, štuke se pare, najranije u martu i aprilu, bandar u aprilu dok većina šaranskih riba to rade od maja do juna. Trenutak parenja je određen promjenom temperature i dužine dana.

p.s.

Većina riba iz familije ‘šarana’ se ne pari dok temperatura vode ne pređe 18°C. To se obično događa od maja do juna ali ako je proljeće hladno, taj period se pomjera od jula do avgusta!

Polagajući ikru među biljem, ribe štite svoju mlađ od predatora. Linjak se recimo, pari u toku nekoliko nedjelja dok neke vrste riba kao što su štuka i bandar,  polažu ikru za manje od nedjelju dana.

Nakon što ženka položi jajašca, mužjak ih oplođuje mliječom.

Jajašca imaju ljepljivu, tanku opnu koja im pomaže da se zakače za travu, kamenje i korijenje kako u mulju ne bi propala od infekcije i nedostatka kiseonika!

Mužjaci, po pravilu, ranije spolno sazrijevaju od ženski. Mužjaci štuke i bandara, sazrijevaju u svojoj drugoj godini dok su ženkama potrebne tri godine. Sa spolnim sazrijevanjem, kod ženki se pojavljuju ovariji (jajnici) i ribe dobijaju na težini između 15-20%.

Većina riba se ne hrani za vrijeme parenja ali se nakon završenog mrijesta povećava njihova potreba za hranom. Recimo, 60 % ukupne godišnje hrane, štuka pojede odmah nakon mrijesta.

Kad se jajašca izlegu, mladi nemaju odmah izgled ribe. U tom prvom dijelu života, ove larve imaju na sebi veliku kesicu poteklu od jajašca u kojoj se nalaze hranjive materije. U prvim danima života, larve troše te zalihe. Kad ih potroše, kreću sa ishranom zooplanktonima.

Trudite se da od marta do juna smanjite odlazak u ribolov. Razlog tome je parenje riba koje u tom periodu traže mir.

STANIŠTA

Riba se obično zadržava tamo gdje se nešto događa, gdje se voda pjeni i kovitla (mlin, brana, prijevodnica,ušće male pritoke, vodopad). Dobra mjesta za ribolov su i zaklonjena staništa (panjevi, trava, potopljene grane, podlokana obala, ostrva na vodi, velike dubine). Ribe vole da se zadržavaju nizvodno od prepreke gdje im je lakše da dišu glavom uz struju nego niz. Ovdje se lako zaključuje da je nizvodna strana mosta recimo, bolja od one druge. Većina riba ne voli pretjerano brze struje i jaku maticu jer mora trošiti mnogo snage da bi se održala na mjestu.

Kad tražite ribu, uvijek razmislite gdje bi joj se mogla nalaziti hrana. Riba svo vrijeme prati izvor hrane, nekad i po cijenu da ih veće ribe napadnu i ubiju.

31. Maj 2009

Društveno takmičenje SRD “Rudar-Kreka” – Kiseljak – Tuzla 31.05.2009. god.

Pohranjeno kao: Takmičenja — edinameskovic @ 4:31
Tags: , , , , , , ,

Mlađe snage su na pomolu! Držala sam se koliko sam mogla a i baš me nije toliko intrigiralo da li će neko biti jači od mene…

Ovo društveno takmičenje mi je došlo kao uvertira za tekuću takmičarsku sezonu.

Svo znanje držim ispod nokta na malom prstu. Ne brinem se…

diploma_2_mjesto_drustveno

Polako…pravim reportažu o ovom događaju!

Više o ovom takmičenju desno na ostalim stranicama Ribolovne priče ili direktno klikanjem na link: http://edinameskovic.wordpress.com/drustveno-takmicenje-srd-%e2%80%9crudar-kreka%e2%80%9d-kiseljak-%e2%80%93-tuzla-31-05-2009-god/

10. Maj 2009

Još jedan vikend na Šićkom kopu (9. i 10. maj 2009. god.)

Pohranjeno kao: Reportaže — edinameskovic @ 7:16
Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

Vrijeme toplo, pravo “ljetnje”, do +28°C čak!  Nevjerovatno za ovo doba godine! Poslije onolikih padavina. Čak sam dobila i boje u licu. Sva sreća, ne mogu “izgorit” na suncu! Kažu, do pigmenata je. :D kop6

kop26

Iako sam ga poznavala od prije, sad sam uhvatila trenutak da nas slikaju zajedno. Samnom je jedan od velikih ekologa i boraca za spas jezera na Šićkom kopu! Glavom i bradom, Senad Isaković-ROKO! Pokretač peticije za spas ovog jezera! O njemu i njegovim istomišljenicima (kojima i ja pripadam) ima da napišem poseban post kao moj skroman doprinos ovim ljudima koji sve od sebe daju, da ovo jezero kao i okolina Tuzle bude na ekološki prihvatljivom nivou! O tom-potom!

u_drustvu_sa_ROKOM

Njegov sin i mi, njegovi obožavatelji! Baš mi je drago što sam uspjela da ovjekovječim ovaj trenutak!

ROKO_i_moja_malenkost

ROKO! Hvala za sve što ste ti i tvoji kompanjoni do sad učinili na očuvanju ove ljepote nadomak Tuzle!

ROKOV čamac pun ronilačke opreme!!!

ROKOV_camac_pun_ronilacke_opreme

Više  slika sa ove reportaže možete pogledati na linku:

http://edinameskovic.wordpress.com/jos-jedna-posjeta-sickom-kopu-9-maj-2009-god/

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.