Ribolovna priča

9. Oktobar 2010

Najzad se neko sjetio Modraca!

Javna deponija na obali Modraca u MZ Kiseljak

Svaka čast mladima. Sjetili su se makar preko Facebook-a da animiraju ljude na ovoj hvale vrijednoj ekološkoj prozivci jer ipak je ovo daleko od akcije. Nekad je Facebook bio jak kad su u pitanju bile velike ekološke i političke aktivnosti. Sad su i domaći moćnici (čitajte političari ako vam više odgovara) oguglali na to.

Nas ekologe ili bar koji se se smatramo ljubiteljima prirode i zagovornicima njene čistoće, “lokalci” ne hebu ni za suhu šljivu!

I ova deponija je locirana u MZ Kiseljak

Nek’ mi ne zamjere na oštrim riječima ali dok se u glavama mnogih ne promjeni “ono nešto” ili još popularnije “dok ne dođu tobe”, ništa se u vezi Modraca neće promjeniti. Ja ga već godinama ne pohodim pogotovo od kako sam napustila takmičarski ribolov!

Zašto ne pohodim?

Dojadilo mi da prvo moram očistiti tuđe smeće na obali pa tek onda namjestiti kamp na nekoj povoljnoj ribolovnoj destinaciji!

A šta tek vadim iz vode to je posebna priča. O tome sam pisala u svojim prethodnim postovima!

Nema se šta za reći! Turisti se "pale" na ovo!

Kopiram tekst u potpunosti bez ikakvih ispravki! Momcima koji su ovo postavili na Fejs bih samo preporučila da manje kopiraju i da daju više “osobnosti! svojim člancima! Pogotovo ako se radi o autohtonim napisima sa nekadašnjih blogova i web-portala te fotografija skinutih sa istih!

Ne zaboravite! Ja još surfam internetom i ne pecam samo virtualno kako to misli jedan LJUTI banovićanin sa Ramićkog jezera! Pogodio ga moj ekološki osvrt i na to “obešćašćeno” jezero!

A da bih se i ja, makar virtualno priključila vašoj akciji, koristim se prilikom da i ja postavim nekoliko slika sa vaše Fejs-grupe! Ne zamjerite!

Ja ovakvu brodicu ne bih ostavila na nemilost zubu vremena! Bar toliko cijenim svoj novac. Hmm...

 

Kad ne znaš šta ćeš sa krntijom, "krhni" je u Modrac!

Zar je potreban komentar?

Ako ti zatreba građe za novu kuću slobodno uzmi sa starog hotela na Kiseljaku! Džabalama je…

 

Zar nije tuzno gledati ovakvu ljepotu,ovakvo bogatstvo koju mnogi nemaju,a za koje mnogi nemaju razumjevanja i pameti.Zastitimo ovo makar od vece stete kada je jedna vec ucinjena!!!Kakvi su to ljudi pa unistavaju ovakvu ljepotu?

POSTANAK

Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964.godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbjevala vodom. Na njega se može doći sa svih strana. Iz pravca Doboja I Gračanice magistralnim putem Doboj –Tuzla.U Lukavcu se skrene desno na regionalni put prema Banovićima, uzvodno uz rijeku Spreču, prolaskom kroz mjesta Modrac i Prokosoviće, stižete do jezera. Nastavljajući tim putem prolazite kroz mjesta Lukavačke opštine: Bikodze, Turija, Babice, Poljice. Pristup jezeru moguć je duž cijele obale. Ako se krećete iz pravca Hrvatske i preko graničnog prelaza Orašje te iz pravca Gradačca i Srebrenika, do jezera ce te doći putem Orašje – Tuzla.U mjestu Šićki Brod (raskrsnica – petlja pred Tuzlu) možete skrenuti desno prema Lukavcu i izaći na jezero več navedenim putem Doboj – Tuzla, ili produžiti, pa preko Kiseljaka i eto vas na jezeru.Ako dolazite iz pravca Sarajeva magistralnim putem prema Tuzli, do jezera možete stići prolazeći kroz Živinicku opstinu, Šerici priluk, ili produžiti do Husina ili Šićkog Broda. I da hoćete, jezero ne možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, u koju se ulijevaju rijeke Spreča i Turija. Prostire se na oko 17 kvadratnih kilometara, maksimalna dubina je oko 20 m., najveća širina oko 1600 m., a dužina 11 km..
Jezero Modrac je izuzetno veliki potencijal, ne samo za snadbjevanje idustrijskih postrojenja vodom, već i za navodnjavanje, zatim kao moguća fabrika pitke vode, idealno mjesto za razvoj turizma, i za najvazniju stvar na svjetu – ribolov. Cijelom dužinom obala je pristupačna i za vrijeme niskog vodostaja, automobilom se može stići skoro do svakog dobrog mjesta za pecanje na jezeru. Za vrjeme visokog vodostaja, potrebno je kratku dionicu preći pjesice.
Najveće dubine prostiru se sredinom jezera, gdje su i stara korita rijeke Spreče i Turije, te u neposrednoj blizini brane. Dno se sastoji od zemlje i kamena, na jednom djelu Tuzlanske obale ispod Kiseljaka i dobar dio obale ispod sela Bokavici u Lukavačkom dijelu, kao i prema brani. Dno jezera prepuno je panjeva, krupnog kamenja i ostataka drveća, kuća i drugih potopljeni objekata.

ŽIVOT U JEZERU

Jezero je bilo najbogatije u periodu njegovog nastanka pa negdje do 1985. godine. Tada je tek počinjao razvoj industrije, ribolovaca je bilo znatno manje nego danas, a nihov pribor, znanje i vještina skromni.Što je najvažnije, krivolovaca je bilo sasvim malo.U tom periodu, rijetki ribari jednostavno se nisu mogli iz ribolova vratiti kući praznih čuvarica. Deverike i ostale bijele ribe moglo se naloviti vrećama, šaran se vrlo lako havtao i na obićan ukuvani hljeb, bez dugotrajnog prihranjivanja. Za štuku je bilo dovoljno samo zabaciti kedera ili varalicu – leptira. Smuđ je jednako dobro uzimao živog i mrtvog kedera ili parće ribice. Som, ulovljen na dubinku, bio je nešto najnormalnije, a bucova (bolena) bilo gotovo kao i vode.
Od 1980. do 1995. godine svi smo se udružili da jezero desetkujemo. Industrijske otpadne vode, separacije rudnika i prekomjerni izlov ribe, bilo od strane ribolovaca sa neskromnim prohtjevima, bilo od strane krivolovaca koji su u tome vidjeli dobar biznis i ribilji fond je skoro uništen. Klijen, škobalj, šljivar i linjak su jednostavno nestali iz jezera, a deverika “lopatarka” (lokalni naziv za krupne deverike) bucov –bolen, šaran, som i smuđ ostali su u jezeru samo u tragovima.
Za vrijeme ovog posljednjeg domovinskog rata, jezero su bukvalno ubili! Jedni su se pravdali da to čine kako bi prehranili porodice, a na drugoj strani su bili oni koji su se tako bogatili! Konačno, završetkom rata i obnovljenim radom organa i instiucija države, nastupila je treća faza života jezera Modrac. Modrac počinje da se rađa po treći put!

IZ POČETKA

Nakon 1995. godine, većina predratnih udruženja ribolovaca obnavlja svoj rad, među njima i Sporsko ribolovno društvo “Smuđ” iz Lukavca. Ovo Udruženje gazduje sa 2/3 površine jezera i riječ je o najaktivnijem i najbolje organizovanom Udruženju na području Tuzlanskog Kantona. 350 članova (aktivnih) “Smuđa” imaju i dobro organizovanu komisiju za zaštitu ribijeg fonda i jednog profesionalnog čuvara – Husniju Mrdžića. Ovo Udruženje ima i jedan dio jezera obilježen kao riblje plodište – mrjestilište, gdje je zabrana ribolova tokom cijele godine .
U 1999. godini, jezero je poribljeno sa po jednom tonom amura, šarana i soma,te nešto tostolobika iz ribnjaka “Prnjavor”. Članovi “Smuđa” vode pravi rat sa krivolovcima pošto su druge “ubice” života u jezeru odstupile.Taj rat bi bio već davno završen u korist Društva da jezero i Drustvo imaju Zakon i Vladu na svojoj strain, kao što je to slučaj u svim civilizovanim zemljama. Industrija mahom ne radi, rudnici su instalisali filtere, a prošle godine, najniži vodostaj od kada jezero postoji, iskorišten je za čišćenje priobalnog područja od nagomilanog otpada. Koliko su krivolovci i dalje aktivni, najbolje ilustruje podatak, da je samo u toku prethodne dvije godine zaplijenjeno i unisteno 1360 mreža. Ovo je rezultat akcija članova “Smuđa” uz saradnju policijske uprave Lukavac. Kada se tome dodaju i aktivnosti druga dva Udruženja koja gazduju jezerom, “Rudar” iz Tuzle i “Mrena” iz Živinica, a nadamo se i budući rad novoosnovanog Udruženja “Sloboda” iz Tuzle, današnju situaciju smatramo ipak podnošljivom. Ipak će trebati još mnogo mukotrpnog rada da bi se stekao zadovoljavajući nivo. Jezero je veliko i u njemu ribe imaju skoro idealne uslove za mrijest, tako da bi bilo dovoljno nekoliko godina odgovornog ponašanja prema životu u vodi da se ono oporavi.

Nema više redova na Kiseljaku! A i ko bi pio sa ovako zapuštenog izvorišta?!



15. Januar 2010

Novogodišnja štuka

Ne mogu se sad sjetiti koje je ovo godine bilo ali znam da sam drugog  januara zbog izrazito toplog vremena, izašla na vodu. Nisam išla predaleko i nisam birala posebnu lokaciju! Samo znam da te zime Modrac nije bio okovan ledom. Modračka brana mi se učinila idealnom iako me je taj dan lokalni krivo-ribolovac Mrdža, kako ga već zovu, pošteno “osramotio”  jer je došao samo sa par namotaja najlona, namontiranim plovcima i bez ikakvih kedera! Ja mu,  jadna,  poklonila nekoliko!

Hmm…

Bez ikakvih štapova i mašinica i klepio dvije štuke preko dva kilograma!

Ja, jadna, sa onolikom mašinerijom  jedva se “upisah” sa 1,5 kg! Ipak sam zadovoljna otišla kući taj dan!

Evo slike…

Ko bi rekao da je ovo drugi januar, ennnte godine, aaa?

BISTRO*

8. Januar 2010

Modrac zimi…

Modrac!

Osporavan, kuđen, hvaljen, prehvaljen, ignoriran od ribolovaca i turističkih radnika (kako kad im se ćejfne), ekološka destinacija koja je riknula pod teretom industrijalizacije, mjesto mojih prvih ribolovnih koraka, naravno uz nekadašnju čistu rijeku Jalu što protiče kroz Tuzlu a sada gradsku kanalizaciju!

Modrac… mjesto prvih biciklističkih destinacija i ljubavnih susreta, mjesto (jezero) sa okolnim kafanama, kafančugama a boga mi i danas poznatim hotelima sa relativno atraktivnom ponudom za dnevni i noćni provod…

Ali ipak moj Modrac.

Rodila se s njim, umrijet’ ću s njim. Volim ga iako mi često dođe da zaplačem nad njegovom sudbinom! 

Toliko toga nam dao, mi mu malo vratili. Ja sama, nemoćna. :cry:

Nadam se da će neko najzad doći sebi i sačuvati njegove dubine, njegovu obalu! Njegovu modrost! 

Živim za taj dan. Optimista sam…

Veliko ti hvala MODRAC*

Vječno tvoja!
Edina*

21. Decembar 2009

UHVATI I PUSTI – (CATCH & RELEASE FISHING)

Pohranjeno kao: Apeli,Crtice,Korisni savjeti — edinameskovic @ 5:00
Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Sjedim ti ja ljetos sa svojim odabranikom u improvizovanoj hladovini uz samu obalu jezera Modrac. Kiseljak. Tuzlanska strana jezera. Klepam ribe samo tako. Da čuvarku napuniš do vrha. Gledaju me okolni ribari ali i znatiželjnici (pa i njihove žene, djevojke, ljubavnice, ko će ga sad znat'?!) sa obale iz sigurne i duboke hladovine. Nemam vremena da i ja njih gledam. Svako svoja posla nek’ radi, kontam u sebi.

Moj dragi raspalio roštilj a pristavio i kotlić. I to raji čudno. Biva, žena mu peca a on kao kakva domaćica. Šta mu fali. Nek’ vidi kako je nama ženama. 

Prošlo sat, dva, možda i tri. Ja se zabavila vađenjem ribe, podne davno prošlo.

Dragi se uzmuhao oko vatre, spremio mali kamperski stolić, namješta tanjire, traži so, biber i drugezačine,  završio krompir salatu. Ama, ushodo se ko žena pred porod!

Pita me  jesam li gladna, da popečemo ribu a kaže i varivo je gotovo! Heh…

Vidim, zapustio je vatru pod kotlićem, haman je stvarno varivo gotovo. Samo se i dan danas pitam, zašto je spremio toliku količinu hrane! Heheheheheheheh :D … Poslije se ispostavilo da je … O tome ću kasnije!

Susjedni ribari, svako malo, krajičkom oka pogledavaju prema našem kamperskom mjestu, komentarišući nešto poluglasno u smislu što miriše, jest vjetar povoljan danas, grize riba pravo, biće puna čuvarka.

Proderem se ja iz sveg glasa: “Koga glad muči, neka se prikuči! Hahahahahaha :D

Da ih vidiš. Kao po komandi, svi napustiše svoje ribolovne pozicije. Nose flaše sa sokovima, lozom i domaćom rakijom, pivom, nose svoje tanjire i čaše a bezbeli i stolice. Jedan čak i deku ponio. Jedan, pun oval mezeta. Ja se prepala, stvarno! Kontam ja, nemamo mi hrane toliko da nahranimo njih petoricu, šestoricu. A ljudi idu i to žustrim korakom ka našem stolu!  Šta je tu je, kontam ja. Ugrizla se da bog da za jezik kad na neprovjereno zovem raju!

I oni onako pravo žureći ka našoj trpezi, komentarišu kakvu li to ribu pečemo a da ona tako mirisno šmeka!

Moj se dragi zakocijenio od smijeha. Cijepa se on a i dolazeći gosti se keslaju, onako po inerciji.  Još izdaleka se prepiru, ne može se deverika na roštilju spremit', ne valja riba ove godine, pomor ribe bio, hajde de da vidimo i to čudo, ponijeli smo i mi mezeta pa ako riba ne valja možemo s našim mezetom i sa ”ljutom”  nastavit'  i sve tako, ko nekakve babe!  Ne zatvaraju usta  i  ne gledaju u roštilj već u neki fluid iznad  žara. Zamirisalo im. Garant!

Odložih i ja štapove, konačno. Red je zbog gostiju. Sunce me svakako dobrano opalilo. Suha usta. Žeđ me uhvatila. Nagutah se prvog soka koji mi je dopro iz priručnog frižidera. Dođoh sebi malo.

Poče uobičajena tematika, ribarska. Koliko je ko, kad, kako, sa čime, s mukom ili bez muke. Zna se čega. Riba. Ja čega će bit'… :D

Podijelih ja one jednokratne tanjire i prvih desetak napečenih riba poturih im pod nos. Da im vidiš očiju, razrogačenih!

-Pa ovo nije deverika! Šta je ovo?

-Ovo jegulja, fakat?

-Nije jegulja konjo, vidiš da ima glavu i rep! A vid', boga ti, stvarno, šta je ovo, a, Dinče?!

-Ama riba, šta će bit', samo vi probajte! – sa zagonetnim smješkom ja njima.

Moj dragi se cijepao, kad ne upade sa one sklapajuće, kamperske stolice!

-Ma ja ovo ne jeo, reci koja je riba, možda i probam koji zalogaj?!

-Đe ono, meze što ga ponesosmo ovamo? – javi se treći. Što je sigurno, sigurno je! Jednom su meni podvalili žablje batake kao rakove. Niko me više ne može prevarit'! (Hmm… Žablji bataci i rakovi. Nigdje veze! Mora da je bio tad pijan!)

-Vidiš da  je riba, ćoro ćorafi! Haman ti treba dioptrija? – na to će četvrti komentator.

-Jest da je čudna. Prugasta ko zmija. Ja još vake nijesam viđo u Modracu! Hmm… Isto štuka naša! – javio se peti. (Woow :D )

-Ama , Dinče, jel’ to ona riba što je cijeli dan “cijepaš” iz Modraca, hajd’ priznaj, svega ti ? (A jesam se bila naklepala deverike samo tako dok su u njih čuvarke zvrjale poluprazne!) :D

Gledam ja ove “ribarske profesionalce” i pitam se jel’ to piće iz njih govori ili neznanje. Kontam sve, opalila ih ljuta loza il’ rakija pa ili se šegače il’ stvarno ne znaju ali gledajući kako se onaj moj slatko smije, najzad i ja prasnuh u smijeh!

Tek šesti potrefio. Hahahahahahahaha :D

-Aaaaa, ovo je morska riba, bog vas ne ubio! – on će ti “značajno” ostalima! Kao biva najpametniji! Usput je napravio grimasu kao da jede lubenicu. :D

Tek je tad nastala ludnica.

Neki u nevjerici, neki ozbiljno podbodeni rakijom i pivom (naši ribari uvijek vole cugnut’ pokoju!) počeše psovke, galama neviđena. Mislim da smo se na kilometar čuli i lijevo i desno uz obalu, koliko su neki vrištali od smijeha! Mislim da je okolna raja mislila da smo uhvatili kapitalnu ribu (šarana ili soma) jer je jedan od onih strastvenih komentatora uzeo svoj štap i mlatio vodu. Ko biva, on mu kriv (štap) što nije pogodio!

Šta pogodio?

SKUŠU!

Pem’ ga ja plentafa!

Riba (pecanje) svakako više nije išla po najvećoj žegi. Vrijeme je i bilo za odmor i traženje hlada i predaha od buljenja u kvisko-e (indikatore trzaja ribe), tako da sam se i ja opustila uz njihov opasno zarazan smijeh. Pojedoše oni nama svu skušu pa i upohovani oslić te dva zubatca koje je moj dragi krišom od mene ponio za ne daj bože. Da ne zafali!

Sjelo se do kasno navečer. Ponapijali se oni ko daske i što je nevjerovatno, svo vrijeme su se smijali. Ućute se na neko vrijeme. U međuvremenu jedan prasne u smijeh i zapali ostale. I tako do u kasnu noć.

Sad više nije bilo teorije od povratka nazad kući, u Tuzlu!

E, tek sam sad skontala da ih je moj dragi krišom pozvao dok sam se ja okupirala pecanjem. Mom izbraniku taj dan nije bilo do ribolova ali jeste bilo do sijela. Zato i onaj kotlić sa krompir-paprikašem! Ahaaaa…. Hahahahahahahhaa :D ! Ah, ti muškarci! Grrrrrrrrrrrrr…

Ama, muškarci su smislili repertoar bez nas žena. Interesantno, nisam bila ljuta. Možda malkice zabrinuta. Zarekla sam se. niko od njih to veče, neće voziti auto pa ni moj dragi. Nema šanse. Sva  sreća pojaviše se žene nekih od ovih pijanih komentatora  (skrivene tokom dana, gore u dobokoj hladovini i šatorima) pa sam i ja imala kolegice za “ženske priče” a i ugodnu večernju kafu.

Generalni zaključak i komentari:

-Šta će vam morska riba kad ste kraj Modraca? (pa što ste je onda jeli kad vam se ne sviđa… vraga im se nije svidjelo… ne bi je oni svu pojeli!)

-Idete u ribolov a nosite ribu, biva ja i dragi ( u prethodnim postovima sam naglasila da bez obzira na sve moguće vremenske uvjete nosim skoro sav ribolovni i kamperski pribor, obaveznu hranu kao i rezerve hrane i vode, rezervoar od goriva mora biti makar do pola pun, ne daj bože zime da se ne bih smrzavala kao što sam nekad znala!)

-Slučajno smo taj dan ponijeli morsku ribu na jezero. Stvarno! Uopšte nismo znali da ćemo na Modrac. Planirali smo vikend u prirodi (ne uvijek obavezno kraj vode. Prema tome, skuša je slučajno zalutala na “slatkovodne obale”! Kao, uostalom i zubatac i pohovani oslić!

-A šta je sa onolikom ulovljenom ribom Dinče?  Nahvatala sam je dovoljno i kad vidim da se riba u čuvarki prevrće jer nema dovoljno kisika, puštala sam je kradom nazad u vodu jer znam kakvi su ovi naši. Tražili bi da im “turim” (poklonim ribu) u njihove čuvarke a taj dan to nikako nisam htjela! Imam svoje razloge… Rekli bi mi da sam luda ili zašto sam uopšte došla u ribolov?! Da vraćam ribu nazad? Šta ćeš? Naš je mentalitet takav!

p.s.

Drugi dan, pošto smo noćili, njihove žene su nas od ranog  jutra ‘dvorile’  kafom, pićem za popravljanje (i onaj moj se uroljo sam’ tako), doručkom, ručkom! Jednostavno, drugi dan (nedjelja) ništa nismo spremali od hrane. A da smo se još potajice smijali, jesmo vala! :D

Vraćam se na zadatu temu…

DA, UPRAVO TAKO… NAZAD!

Nazad sve vraćam. Jednom u godini ponesem pokoji primjerak kući tek da moji ukućani (otac, mati te brat i snaha ako su nam slučajno došli u goste) vide da i ja nešto “najzad” upecam! Hahahahahahahahaa :D

Zašto sam uošte i počela sa ovom istinitom ribarskom pričom?

Baš radi tog pokreta, svjetskog vapaja, akcije, radi nastale fondacije, udruženja. Nazovite ga kako god hoćete ali ako imate volje i snage pročitajte nastavak ovog mog posta. Nadam se da će vas zanimati!

UHVATI I PUSTI  (CATCH & RELEASE)

 

Dobar ribolovac će reći da je svaka pojedina riba isuviše vrijedna da bi se ulovila samo jednom. Ako se pravilno oslobodi, riba koju ste upecali danas će biti dostupna nekom drugom ribolovcu u budućnosti.

Smanjenjem broja riba i povećanjem broja ribolovaca,  puštanje riba je od vitalnog značaja za sve! I za ribe i za ribolovce.

Da bi pravilno pustili ribu treba poštovati nekoliko pravila a to su:

1. Koristite udice bez kontra kuke (tzv. BARBLESS)

2. Nikad se ne igrajte sa ribom!

3. Pažljivo postupajte sa ribom. Izvadite udicu na “najbezbolniji” način.

4. Oživite i oslobodite ribu u mirnijoj vodi!

 

1. Koristite udice bez kontra kuke u svakoj situaciji. Pogotovo ako ste ribolovac-mušičar! Ponekad se mogu kupiti mušice napravljene na takvim udicama ali i obične udice lako možete pretvoriti u barbless. Za to su vam potrebna kliješta kojima jednostavno stisnete kontra kuku na dole.Ovaj jednostavan potez čini oslobađanje ribe sa udice mnogo lakšim.Vađenje udice sa kontra kukom je dosta složenije i izaziva veća oštećenja na ribi.

2. Ne igrajte se s ribom tj. ne zamarajte ribu bez potrebe. Premorenu ribu je teže vratiti u život. Izaberite pribor koji odgovara veličini ribe koju lovite ili očekujete. Recimo, teže je izvući veću ribu kratkim štapom. Koristite predveze srednjih prečnika. Ovo vam omogućava da manje ribe brže izvučete iz vode ne dovodeći u pitanje njenu živahnost. Ako je riba koju ste zakačili premala jednostavno opustite skroz strunu. Barbless udica će vjerovatno sama ispasti iz ribljih usta! :D

3. Pažljivo postupajte sa ribom. Ribe su vrlo osjetljiva stvorenja. Mnoge ribe imaju onu klizavu sluz koja je u stvari zaštita od parazita i veoma se lako ošteti dodirom. Škrge su slijedeće osjetljivo mjesto. Nikad nemojte hvatati ribe za škržne poklopce a isto tako nemojte je stezati. Odstraniti udicu možete prstima ili koristiti tzv.  heedle-nose klijesšta (špicange,špicangle) ili neki specijalno dizajniran odstranjivač udica. Udicu uhvatite što bliže mjestu gdje je ova ušla u riblje tijelo i izvadite je samo pokretom zgloba.

Ako pecate iz čamca koristite mrežu za prihvat ribe (meredov). Neki od njih (od meredova) su specijalno dizajnirani za “uhvati i pusti”.  Tipično su izrađeni od mekšeg materijala bez čvorova i dosta su plitki. Ako se pravilno koriste neće oštetiti riblju sluz. Prije dodira ribe rukama, pokvasite ruke opet zbog zaštite riblje sluzi. Neke ribe, kao recimo bass, mogu se uhvatiti za donju usnu i olakšati vađenje udice. Ne činite to i sa, recimo, štukom ili maskijem (američki pandan evropskoj!)  jer se možete ozbiljno povrijediti na oštre zube.

Uobičajeno je da se riba zakači za usta. Međutim, ponekad se desi da se udica zakači za škrge ili duboko u grlo ribe. U tom slučaju je veoma teško izvaditi udicu bez oštećenja. Tada jednostavno odrežite najlon što bliže udici i ostavite je unutra.Vremenom će sama ispasti. Doduše, moguće je udicu presjeći na pola nekim oštrim kliještima i onda je lako obje polovice izvaditi van. To bi bilo najmanje bolno i frustrirajuće za ribu! Ovo spada u domen hirurgije. Na vama je da se snađete kako najbolje znate i umijete!

4.  Ako lovite na rijeci, oslobodite ribu u mirnijoj vodi tako što joj glavu okrenete u vodenu struju. Ribu držite za korijen repa i ispod glave i lagano je gurajte uz vodu. Na ovaj način, riba će lakše doći do neophodnog  joj kisika!

Kad osjetite da riba ponovo ima dovoljno snage, jednostavno je pustite. Uspješno oživljena i neoštećeno vraćena riba je dio kulture svakog ribolovca (pogotovo mušičara!). Ako ste tek počeli da učite o mušičarenju,  zamolite nekog iskusnijeg kolegu da vam pokaže kako se to uspješno radi. Jednom kada naučite, biće vam zadovoljstvo da znate da će riba koju ste ulovili danas, živjeti i sutra.!

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

3. Oktobar 2009

“Kup Tuzle 2009”

POVODOM 2. OKTOBRA, DANA OPĆINE TUZLA

Copy of Tuzla_panorama

Danas je na stazi u Kiseljaku (jezero Modrac) kraj Tuzle održan 28. po redu međunarodni turnir u sportskom ribolovu – lov ribe udicom na plovak pod nazivom “Kup Tuzle 2009”. Turnir se održava povodom 2. oktobra, “Dana općine Tuzla”. Dana oslobođenja od fašizma.

 Modrac u sumrak

Učešće je uzelo osamnaest ekipa  iz Bosne i Hercegovine,  Srbije, Hrvatske…

Iz meni nepoznatih razloga ove godine nisu došli belgijanci (aktuelni svjetski prvaci-možda dođu na proljeće na Memorijalni kup “Simić-Salihspahić”) , zatim makedonci, slovenci.

Možda je do organizacije, možda do troška jer takmičarska sezona je preskupa nekako postala (+ recesija) a i njen je kraj. Možda ovaj naš kup pada na sam kraj sezone kad više nema dovoljno motivacije za dolazak u većem broju. I klupske i pojedinačne! Ja sam znala ići na turnire i kad me klub nije podržavao! Hmm…

Ni, tradicionalno veseli i srdačni mađari nisu došli u većem broju. Koliko znam, prethodnih godina, nisu propuštali da dođu masovno ovdje. I to sa više ekipa. Kod njih je vladao nekakav specijalni takmičarski duh koji je i nas ostale tjerao na još veću takmičarsku groznicu!

Ovaj put sam samo sudila (sektorski sudija) pa sve i da sam htjela, nije me uhvatila takmičarska groznica!

Kao da je mnogima nešto ohladilo. To se osjećalo u zraku! A i vrijeme je možda plašilo neke. Natuštilo se bilo pravo ali ipak nije pala kiša!

 Rekord staze drži i dalje, naš Dr Muris Đug sa fantastičnih 23.270 gr. (U samo tri sata takmičenja :D )

djug_5789

 

 

 

 

 

Pogled na Modrac iznad Kiseljačke staze!

 Jezero_Modrac

Nekoliko fragmenata sa takmičarske staze

 

DSC00001

DSC00002

DSC00003

DSC00004

DSC00005

DSC00006

DSC00007

Čika Bane i Vojin… legende!

DSC00008

Uzajamno slikanje i to je to. Hmm… Još mi nisu poslali sliku. Do sad bi i redovnom poštom stigla a ne običnim e-mail-om!

Hahahahahahah… :D

Toliko od mene za ovaj put!

BISTRO

3. Juli 2009

Turija umire

Pohranjeno kao: Apeli,Ekologija — edinameskovic @ 4:00
Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

Užas i katastrofa – upravo tim riječima bi se moglo opisati stanje koje je zabilježeno na rijeci Turiji (opština Lukavac).

 Turija_umire

Slika koja se u posljednje vrijeme često ponavlja zbog ispuštanja otpadnih voda Rudnika Banovići (vjerovatno separacija) dovela je do velikog zagađenja rijeke Turije i jezera Modrac te pomora ribe.

Nadležni organi na kantonalnom nivou, inspekcija i druge institucije ne poduzimaju ništa da se ova situacija zaustavi. Uzalud su apeli ekologa, stanovnika MZ uz rijeku Turiju i jezero Modrac, sportsko-ribolovnih društava i drugih zabrinutih građana.

Konkretne mjere su prijeko potrebne! U protivnom i u Rudniku Banovići i drugim zagađivačima rijeke Turije i jezera Modrac će biti nastavljena ista praksa koja će dovesti do velike ekološke katastrofe.

20. Juni 2009

Modrac u agoniji

Pohranjeno kao: Apeli,Ekologija,Ribolovne destinacije — edinameskovic @ 12:39
Tags: , , , , ,

Evo, rano je jutro. Ne mogu da spavam od velikih vrućina. Sva sreća za naredna tri dana najavljuju malo oblačnosti. Daj bože! Vidim sijeva negdje iznad stare Majevice. Ni lipe ne mogu da zamirišu kako treba dok ih ne poškropi koja kap kiše.

Modrac.

Razmišljam o njemu skoro svaki dan. Sve i da ne mislim o njemu, dnevne vijesti sa lokalnih medija mi nanovo zaokupljaju pažnju! Na Modracu sam nekad i počela. S ribolovom, naravno. Da ne spominjem tuzlansku riječicu Jalu u kojoj je nekad bilo krupnih klijenova i u kojoj se moglo komotno kupati. Jalu su betonirali sve do ušća u Spreču iza lukavačke brane, riješili se njenih iznenadnih plavljenja grada Tuzle ali i uništili floru i faunu! Riječica Jala nije plavila zato što joj se “plavilo” već što su nesavjesni u njeno korito bacali auto-krntije, stare auto-gume, frižidere, stare TV-aparate, zamrzivače, kamione, autobuse, komade namještaja itd.

Nekad. Eh, nekad. Da. Baš to. Nekad!

Eto. Sad Jala ne zahebava više nikog ali sad nema one stare Jale! Piši propalo. Nema ribe  ni travke u njoj!!! Sad je Jala gradska kanalizacija. Čak namjeravaju da je cijelu popločaju tako da se ne širi neugodan miris za ljetnjih vrućina. Na popločanim dijelovima gradili bi se parkinzi, trgovinski objekti. Tako nešto već postoji. Riječicu već ne vidimo u nekim dijelovima grada. Auto-dileri su među prvima “pokrili” riječicu, pardon … kanalizaciju! Zatim trgovinski lanac MERCATOR! Još neki slijede njihov primjer!

Da se vratim na Modrac.

Imam godina, polijepih! Osjećam se dovoljno kompetentnom da kažem pokoji žal za ovom divnom vodom. U zadnjih, hajde de, recimo, dvadesetak godina petina jezera je nestala. Spreča odradila svoje plus rudničke separacije uzvodno od jezera! Spreča ko Spreča, nanosila mulj, plavila je naselja kroz koja je prolazila. Mora se priznati. I u nju su bacali svašta i uvijek za poplave krivili rijeku a ne ljudski nemar! Spreča do ulijevanja u akumulaciju Modrac, podsjeća na sve samo ne na rijeku! I ona postala nešto kao deponija dviju uzvodnih opština. Banovići i Živinice! Nizvodno su to opštine Tuzla i Lukavac kao najveći zagađivači rijeke Spreče i nemaju direktne veze sa jezerom Modrac tako da ne bi brkali kruške i jabuke.

Iz izvještaja vlade TK o stanju vodotoka za 1999. god. argumentovano se vidi  ko su glavni krivci za ondašnje “stanje voda” na kantonu. Stanje se do sad, do 2009. godine nije bitno promjenilo tako da se ovaj citirani dio izvještaja  može komotno uzeti kao izvještaj i za ovu tekuću godinu!

Molim obratiti pažnju na samo neke od dole navedenih opština jer neke nemaju dodirnih tačaka sa sprečanskim slivom a ovo je izvještaj o stanju voda za cijeli kanton!

citiram:

Prema podacima istraživanja na površinskim vodama na području Kantona, koja su obavljena do početka rata, ovo područje imalo je najzagađenije površinske vode u BiH. Osnovni izvori zagađenja bili su prije svega kanalizacija većih naselja, veći i manji industrijski kapaciteti, energetska postrojenja i rudnici locirani na ovom području, 

Treba konstatirati da je naprijed navedeno posljedica što su se, i pored pozitivnih zakonskih propisa koji su se odnosili na očuvanje kvaliteta površinskih voda, sve otpadne vode iz kanalizacije gradova i naselja kao i otpadne vode iz industrijskih pogona i od ostalih zagađivača, direktno bez prečišćavanja upuštale u otvorene vodotoke. Izuzetak od ove konstatacije je to da je općina Gradačac imala izgrađeno postrojenje za prečišćavanje komunalnih i industrijskih otpadnih voda kao i da su neki industrijski pogoni imali predtretmanska prečišćavanja otpadnih voda ali u većini slučajeva nisu korištena.

Upoređujuči utvrđeni kvalitet voda u vodotocima, na osnovu objavljenih istraživanja, sa propisanim kategorijama, proizilazi da su skoro svi vodotoci bili u daleko lošijem stanju od zakonom propisanog. Večina površinskih voda-vodotoka bila je potpuno degradirana i smatrala se “mrtvim” vodotocima. Kritični vodotoci po svim pokazateljima kvaliteta voda bili su:

- vodotok Jala nizvodno od grada Tuzle,

- vodotoci Litva, Oskova i Gostelja po prijemu otpadnih voda separacija uglja u Banovićima i Đurđeviku,

- vodotok Spreča nizvodno od ušća vodotoka Gostelje i

- vodotok Spreča po prijemu vodotoka Jale i otpadnih voda industrije u Lukavcu.

Prema planu zaštite kvaliteta voda, koji je urađen za slivno područje rijeke Spreče i katastru zagađivača koji je vođen pri JP”Vodoprivreda BiH”, zagađivači voda u području Kantona su:

općina Tuzla

- kanalizacija grada (otpadne vode domaćinstava, Pivare, Klaonice, Industrije kvasca, Industrije mlijeka, Kliničkog centra, Servisa i remonta putničkih automobila, Servisa i remonta autobusa i teretnih vozila i dr.),

- fabrika za preradu voća i povrća “Majevičanka” G. Tuzla,

- rudnik kamene soli “Tušanj”,

- Fabrika soli,

- “Siporex”,

- “Izohem” izocijanatna hemija,

- “Dita” industrija detrdženata,

- termoelektrana “Tuzla”,

općina Lukavac

- kanalizacija grada,

- Fabrika cementa,

- Fabrika sode,

- “Tehnogas”,

- Koksno hemijski kombinat,

općina Banovići

- kanalizacija grada,

-”Helios”,

- kopovi rudnika “Banovići”,

-separacija rudnika “Banovići”,

općina Živinice

- kanalizacija grada,

- “Energopetrol”,

- rudnik “Đurđevik”,

- drvna industrija “Konjuh”,

- “Mlin i pekare” Ljubače

općina Kalesija

- kanalizacija grada,

- poljoprivredno dobro “Spreča”,

- farma krava, Vukovije,

općina Kladanj

- kanalizacija grada,

- industrija drveta “Sokolina”

općina Srebrenik

- kanalizacija grada,

- fabrika namještaja “Majevica”,

općina Gradačac

- kanalizacija grada,

- fabrika “Bosnaprodukt”,

-fabrika “Hempro”,

- fabrika “Ris”,

- “TMD” tvornica motornih dijelova,

- fabrika namještaja,

općina Gračanica

- kanalizacija grada (otpadne vode: domaćinstava i industrijskih pogona),

općina Čelić

- kanalizacija grada,

- fabrika “Frigos”,

Za općine Brčko (G. Rahić) i Doboj-Istok nema podataka o registriranim zagađivačima voda.

Ovako…

Nekad se kupalo (i pecalo) kod starog hotela na Kiseljaku! Danas je tu močvara. Niko da obnovi stari hotel. Što bi ga i obnavljao kad je obala pored njega sad leglo žaba. Puno mulja. Ko bi se sad tu kupao? Iznajmio sobu nekoliko dana? Stari hotel propada. Što se s njega dalo skinuti, opljačkati, odnešeno je. Kad se krene prema ribarskoj kućici ima jos jedan novi hotel ili motel, šta li je?! I on tavori. Kuburi s gostima. Privatnik koji se dobrano zahebo. Kad ga je počinjao graditi bio je na samoj obali jezera. Ljudi su tu vezivali čamce nekad! Danas je hotel preko 150 metara od obale jezera i kad je jezero sa najvećim vodostajem. Lol. Jezero oplićalo, totales…

Slušam vijesti na RTV-Slon-u…

… Iako je pristigao nalaz, uzrok uginuća američkog patuljastog somića iz jezera Modrac još uvijek je nepoznat. Pretpostavke su brojne no to ukazuje samo na jedno – nemoguće je tvrditi da je voda koju koristimo za piće ispravna. Stručnjaci Veterinarskog fakulteta iz Sarajeva dostavili su danas Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona nalaz uginulog somića iz jezera Modrac. Nalaz je konfuzan, te nerazumljiv običnim građanima, budući da se tvrdi da riba nije oboljela od bakterioloških i parazitološih oboljenja ali da isti mogu biti uzrok uginuća. Pored toga ističe se čitav niz obavljenih pretraga čiji rezultati govore o tome od čega riba nije oboljela umjesto da ukazuju na podatak šta je uzrok uginuća. Zbog nedostatka kisika u vodi moglo je doći do nekontrolisanog razvoja algi odnosno do pojave ugljene prašine koja je mogla biti uzrok uginuća ribe. Budući da je riječ o pretpostavkama te da se prvi puta zvanično spominje moguće postojanje ugljene prašine dovode se u pitanje svi nalazi koji svjedoče o ispravnosti vode za piće …

E, vidite, sada taj Modrac piju građani pojedinih naselja Tuzle! Ostali su priključeni na vodu sa Stupara-Kladanj!

Fabrika vode…

To je posebna priča. Poslije prvih “porođajnih muka” evo fabrika nekako fercera već nepune tri godine.

Prestale četrdesetogodišnje redukcije u snabdijevanju pitkom vodom

(citirano sa sarajevo-x-portala … vijest od  18.12.2006.god.)


 U Tuzli će ostati upamćen 18. decembar 2006. godine kao dan kada su prestale svakodnevne redukcije u snabdijevanju grada pitkom vodom.
Načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović i tehnički direktor Vodovoda Sead Džambić večeras su puštanjem prvih 200 litara vode iz Fabrike u Ceriku označili kraj redukcijama sa kojma su građani Tuzle, dva puta u toku jednog dana, živjeli već 40 godina.
“Puštanjem prvih 200 litara pitke vode redukcije su od večeras prošlost za zapadni dio grada. Tokom noći i u ranim jutarnjim satima redukcije će biti zaustavljene i u preostalim naseljima u gradu”, kazao je Sead Džambić, tehnički direktor Vodovoda u Tuzli.
Načelnik Tuzle je u večerašnjem živom javljanju u programu tuzlanske nezavisne “RTV Slon” kazao da je najsretniji od svih koji večeras prisustvuju historijskom trenutku za građane Tuzle.
“Došao je momenat da se naš san ostvario i ja se zapravo osjećam kao da me neko iznenada probudio. Osjećam se jako neobično jer je ostvaren jedan veliki cilj od kojeg moji saradnici i ja ali i građani Tuzle nismo htjeli odustati”, kazao je načelnik Tuzle Jasmin Imamović.
Najavio je večaras da se na ovom projektu neće stati te da će u 2007. godini biti urađeno puno više nego ove godine. Prioritet za načelnika je zaustavljanje stogodišnjeg problema tonjenja grada, zbog nekontrolirane eksploatacije slane vode.

U međuvremenu spekulisalo se na političkom planu (nabijali politički poeni), govorilo se o tehničkoj ispravnosti te iste vode za piće koja je danima znala biti mutna i koju niko nije htio piti a ni kupati se s njom! U krajnjem slučaju mogla je poslužiti za puštanje vode u WC šolje. :D

Slušam sljedeću vijest na radiju: curi_voda

… Iz tuzlanskog vodovoda najavljuju da zbog toga fabrika vode nije u funkciji, te da je od jutros u potpunosti prekinuto snabdijevanje vodom zapadnog dijela grada, Građani bi vodu, prema najavama iz vodovoda, mogli očekivati večeras oko 20.00 sati. 

 Iz tuzlanskog Vodovoda navode da je situacija sa izvorištima teška zbog suša te da imaju veliki broj kvarova na vodovodnoj mreži da ih neće stići popraviti do kraja ove godine. 

 „Manji kvarovi čekaju po mjesec dana na popravku a o većim da se i ne govori“- rekao taj i taj v.d. direktora… nebitno sad. Zaboravih mu ime!…

Modračko jezero je u stvari Spreča sa svojim pritokama. Poslije modračke brane opet se nastavlja Spreča. Ovo govorim za one manje upućene ili za one koji ne poznaju dovoljno ovaj kraj. A Spreča puna smeća! Puna mulja, fekalija, rudničkog, hemijskog i ko još zna kakvog sve otpada! Pa dobro, reći ćete. To je karakteristično za sve rijeke u našoj zemlji i u svijetu. Tačno ali za kraj koji kuburi s vodom skoro jedan cijeli vijek (onih gore 40-tak godina misli se na nedostatak vode u samoj Tuzli za vrijeme onog i dijelom ovog “režima”) ovakvo ponašanje stanovnika uz obale Spreče pa i Modraca je blago rečeno, krajnje bezobrazno!

Izrazi kao što su nemar, javašluk, ekološka neosviještenost samo nadopunjuju sliku gore rečenog. Ima ona stara poslovica. PUNO BABA, KILAVA DJECA!

Čim nije jedan gazda u kući, stvari ne funkcionišu kako treba. Obalnim pojasom, po dužini i kvadraturi upravljaju, gledano po veličini zona, kao prva opština Lukavac, Živinice a tek onda Tuzla.

Lukavčani su prepoznali svoj interes u tzv. turističkoj ponudi izgradnjom skalamerije od ugostiteljskih objekata, kafana, bircuza i nazovi hotela! Imitiranjem Jadrana i primorske arhitekture mođda su i dobili pokoji poen ali pjeskovitu plažu su totalno saprale kiše. Niko se ovdje više ne kupa.

Živiničani, brižno čuvaju svoju obalu jer su sa one strane njihove njive. Sva iole veća sela su udaljena od obale ali zato zemljišni posjedi nisu. Ne možeš od pojedinih ni prići obali. Kao da sam došla tamo krasti pšenicu ili kukuruz(pečenci)! Još jedan dobar razlog za čuvanje svog. Živiničani su majstori za mrežarenje. To je nebrojeno puta dokazano. Čak puškama, pištoljima ili fizičkom silom brane svoj nekontrolissani izlov ribe na njihovom komadu modračke obale!

Tuzlaci su pokušali sa vikend-naseljima. Mnoge bespravne kućice su morale biti uklonjene. Narod je napustio entuzijazam i biraju nove ribolovne destinacije. Obala kod Kiseljaka sa tuzlanske strane je najplića, puna mulja. Tuzlaci pokušavaju čamcima ili ponton-kućicama da dođu do dublje vode i pokojeg kapitalnog ulova! Jedino svjetlo je ribarska kućica gdje se okupljaju istinski zaljubljenici u sportsko-rekreativni ribolov i poneki putnik-namjernik!

Ali i ribarska kućica polako gubi na kredibilitetu. Jedimo malo živne kad su kakva društvena takmičenja ili pozivni te međunarodni turniri…

 

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.