Ribolovna priča

21. Novembar 2010

9. Septembar 2010

Vidara-Gradačac

Poslije obavezujućih čestitki uz ovogodišnji Bajram, često suhoparnih i tek reda radi (blentave SMS porukice i sl.) odlučih da izađem negdje vani u prirodu. Na čist i svjež zrak. Ionako bi me djeca uznemiravala na vratima i tražila bajramluka. Nije da ne dam ali dosadna su preko svake mjere. Hajde de da imam svoju privatnu kuću pa da znam svu djecu iz komšiluka ali živjeti u zgradi sa pedesetak i više stanova druga je priča! Nije baš ugodno kad ti svaki minut kucaju na vrata i remete tvoj bajramski rahatluk!

Auto me već čekao ispred zgrade

Jedan poziv mobaćem i ribolovna destinacija je dogovorena.

Žabu ne treba puno moliti da skoči u vodu. Zar ne?

Tako i krenuh negdje iza 11 h. Na Vidari (Gradačac za one koji ne znaju) sam bila već u 12 h.

Pogled lijevo, pogled desno. Prelijepo. Obećavajući dan.

I bio je…

Prilaz ribočuvarskoj kućici dobrim makadamskim putićem

Određivanje mjesta za bivakovanje! Tu sam ekspert...

Prelijep pogled iz borovine na Vidaru

Pravo sam se bila razbacala sa štapovima i priborom ali se vrijeme naglo pogoršalo. Prijetila je kiša ali ispalo je mnogo gore. Pravo nevrijeme (oluja) se stuštila nad Vidarom. Dva sata sam sjedila u automobilu koji se strašno ljuljao od vjetra a toliko je grmilo i sijevalo da se čak nisam usudila ni da slikam.

U stvari, ne bojim se ja baš grmljavine ali za svaki slučaj bolje je ne koristiti se mobaćem, foto-aparatom i sl. za olujnog nevremena!

Pred oluju

Poslije skoro dva sata tutnjave, kiše, vjetra, leda, isto kao miš iz rupe izašla sam ponovo na sunce.

Oluje kao da i nije bilo ali ja zato riba počela opasno da radi!

Deverike je bilo na pretek

Deverika sa Vidare

Krenula je deverika ali je previše bio dosadan američki patuljasti somić od kojeg ni ciljanim ribolovom nisam uspjela da pobjegnem. Šta god bih bacila na udicu on je nasrtao (mjesto nisam krmila jer nisam imala vremena za bacanje adekvatne primame – ipak je ovo jednodnevni izlet).

Najmanje tridesetak komada sam upecala. Prosjek  je bio od prilike ovakav…desetak somića pa dvije-tri deverike. Uzdajući se da neće biti sljedećih ulova, prve deverike sam vraćala u vodu. Nikad nisam vidjela u životu da riba ovoliko “radi” poslije nevremena tako da sam se ipak odlučila (što inače rijetko činim) da nekoliko primjeraka ponesem kući tek toliko da se ne kaže da sam došla praznih ruku iz ribolova!

Poklonik sam pokreta UHVATI I PUSTI pa sam nekako sa stidom ponijela kući onih desetak zadnje ulovljenih deverika a i njih sam popola podijelila s komšilukom.

Šarana nije bilo ili se meni nije javljao. A gdje će mi se i javiti kad sam došla na jedan dan bez adekvatne pripreme.

Ribočuvar, zaboravih mu ime, mi reče da su se javljali ovih dana krupni komadi šarana i amura. Čak  je vidio napuhanog, crknutog amura od oko 25 kg. Ribolovci bacaju svašta. Čak i nekuhani kukuruz samo da se što prije domognu nekakvog kapitalnog primjerka! Eto ti naše ribolovne etike! Užas jedan…

Dosadni američki patuljasti somić

Od njih tridesetak jedino me ovaj “mali” pravo bocnuo iako znam pravilno prihvatati ribu ovakvog profila. Naravno, bilo je i krupnijih primjeraka.

Za naše vode, ovaj somić dođe kao kapitalni primjerak! Hahahahaha...

Najljepše je bilo u predvečerje. Šteta što sam se morala vratiti kući. Dani su sve kraći a valjalo se pripremiti i za posao narednog dana! Drugi dan Bajrama mi je ipak radni!

Riba je i dalje išla kao luda ali ostale primjerke sam vraćala u vodu. Odabrane prumjerke deverike sam već očistila na vodi i ni na pamet mi nije padalo da po mraku čistim ostale ulove. A bilo ih je…

Zalazak sunca na Vidari

Ostala bih još ali daleko je Tuzla. Ostala sam radi ribe koja je još trzala ali i radi predivnog zalaska sunca...

Još jedan predivan dan u prirodi. Bar za mene.

Odlučite i vi sami. Buljenje uz kompjuter ili priroda!

Do vas je.

Vaša EDINA.

(post dovršen 11. semptenbra 2010. god.)    :D

4. Juli 2010

Još jedan vikend na Drini!

Lokacija: Zvorničko jezero, mjesto Drinjača, zaseok zaboravih (Zelinja, čini mi se)…   :D

Redam usputne slike sa prelijepim krajolicima!

Uz kaficu i sokić, odmor u motelu VIDIKOVAC!

 

 

 

 

 

 

 

 

Ulazak u mjesto Drinjaču...

 

 

 

Ovaj put sam nešto bolje prošla što se tiče vremenskih uslova pa i ulova ali ni traga onim čuvenim trofejnim ribama.

Ispod automobila smo čuvali hladnim sokove i vodu

Ribolovci kao da su u štrajku.  Jedino što sam vidjela masu čamaca na sredini jezera. Mrežaroši garant!

Kontam, pogriješila sam vrijeme i mjesto ali me lokalni (Zelinja), ljubazni domaćin uvjerio da ne griješim.

Moje "radno mjesto"

Pogled iz blizine na ovog neumornog i lijepog grabljivca

Bila je i pokoja štukica…

 

 

3. Maj 2010

Krivaja – neistražena ljepotica (2. maja 2010. god.)

U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.

Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…

Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!

Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik,  gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!

Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog  gosp. Uzeira.

Kako sam kaže, ovdje mu redovno  na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće.  Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga  je teško danas naći friško samljeveno,  ispod kamenog žrvnja!

Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!

Na prste jedne ruke,  danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.

 Čak smo i  nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije  da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!

8. April 2010

Priprema i montiranje sistema za ribolov na plovak

Gledano s ove distance, sad mi je to veoma smiješno. Iskustvo čini čuda ali nije uvijek tako bilo.

Nekad je to bilo pravo mučenje. Učilo se na pogreškama. Pogrešno procijenim veličinu i oblik plovka te njegovo olovno otežanje pa ponovo iz početka.

I sve tako godinama dok nisam ušla u takmičarski sport. Sad mi je taj proces skoro pa rutinski!

Sad kad napuštam takmičarski sport, onim manje iskusnim ostavljam par smjernica za njihov potencijalni napredak u budućnosti.

Da ne bi ostali zbunjeni pročitavši oznaku na plovku 4 x 16 ili ako u nekim novinama ili na internetu naiđete na montažu sistema za ribolov a ono tamo poredana olova tipa 2 x No8, 3 x No10 itd. donosim vam jednu orijentacionu tabelu od renomirane ribolovne firme  ”BROWNING”.

Oznaka plovka Težina Oznaka olova Težina
3 x 10 0.10g No13 0.013g
4 x 10 0.15g No12 0.019g
4 x 12 0.2g No11 0.028g
4 x 14 0.4g No10 0.040g
4 x 16 0.5g No9 0.056g
4 x 18 0.75g No8 0.070g
4 x 20 1g No7 0.088g
5 x 20 1.25g No6 0.112g
6 x 20 1.5g No5 0.135g
    No4 0.177g
    No3 0.221g
    No2 0.271g
    No1 0.295g
    No0 0.390g
    No2/0 0.425g
    No3/0 0.470g
    No4/0 0.677g
    No5/0-AAA 0.690g
    No6/0-SG 1.180g
    No8/0-SSG 1.770g

Nadam se da sam nekima pomogla.

Uživajte u prirodi, posebno na vodi. I cijenite je!

Vaša Edina*  

7. April 2010

Najava memorijalnog turnira “Simić-Salihspahić” (2010. god.)

Tragom opaske od tabko-a o promjeni mjesta takmičenja, posjetila sam bistrobih.ba portal i naišla na dijametralno suprotnu informaciju o ovom takmičenju, te sad, sa izvinjenjem čitaocima donosim, nadam se, kvalitetnu ispravku ovog posta!

To se dešavalo i prošlih godina i to iz najmanje dva razloga. Zbog turističke ponude Lukavca i promocije istog (ljubomorni lukavčani, šta ćeš!) a često je vjerujem, razlog bio i nizak vodostaj Modraca na stazi u Kiseljaku te samim tim i nejednaki uslovi za sve takmičare po sektorima.

A Đugu je vjerovati na riječ…

Evo pomenutog teksta objavljenog na ovom renomiranom ribolovno ekološkom portalu!

14. memorijalno takmičenje “Simić-Salihspahić”

April 2nd, 2010
Autor Senad

U subotu 17. aprila u organizaciji SRD „Rudar Kreka“ iz Tuzle održati će se 14. puta za redom, tradicionalno međunarodno takmičenje u disciplini lov ribe udicom na plovak pod nazivom “Memorijal Simić-Salihspahić”, u pomen na istaknute ribolovce i takmičare našeg udruženja Simić Brunu i Salihspahić Hasu.
Takmičenje će se održati na stazi na Plaži na Lukavcu-jezero Modrac.
Ove godine svoj dolazak su već potvrdile vrhunske ekipe iz:
* Belgije – “Team Milo” na čelu sa Jeanom Mainilom inače svjetskim prvakom,
* Italije “Longobardi Milo” sa Emiliom Colombom-Milom, (o njemu se valjda već sve zna)
* Srbije, na čelu sa „Čigrom“ iz Kruševca aktuelni svjetski prvaci i poslijednje 3 godine najbolja ekipa na svijetu
* Mađarske “Mosqito team”,
te najbolje ekipe i takmičari iz
Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije i Bosne i Hercegovine.
 

SATNICA TAKMIČENJA 

* Prijava ekipa………………………………………………………………..do 8,00 h
* Izvlačenje sektora,startnih brojeva i otvaranje………………….od 8,00-8,30 h
* Izlazak na stazu……………………………………………………………od 8,30-9,00h
* Priprema takmičara……………………………………………………..od 9,00-10,30 h
* Takmičenje………………………………………………………………..od 10,30-13,30h
* Vaganje ulova…………………………………………………………….od13,30-14,00h
* Proglašenje rezultata i zajednički ručak………………………………..od 15,00 h
 

Napominjemo da je zbog ograničenog kapaciteta staze Turnir pozivnog karaktera, te da je planirana struktura učesnika po državama slijedeća: Belgija 1 ekipa, Italija 1 ekipa, Francuska 1 ekipa, Mađarska 1 ekipa, Srbija 7 ekipa, Hrvatska 5 ekipa, Slovenija 2 ekipe, Bosna i Hercegovina 5 ekipa, Crna gora 1 ekipa i Makedonija 1 ekipa.
Obrada rezultata radit će se kao i do sada kompjuterski – Nastić Branislav Doboj
Vrhovni sudija Đug Hajrudin-Tuzla,
delegat takmičenja Kučinski Marcel-Novi Travnik
 

INFORMACIJE O STAZI I USLOVIMA RIBOLOVA 

VRSTA RIBE : Bjelica-keder (15-20 gr), žutooka (10-20 gr), crvenperka (20-100 gr), deverika (50-250 gr), grgeč (10-100 gr). U prosjeku se lovi između 8 i 15 kg ribe (uglavnom kedera) po takmičaru a za prvo mjesto u sektoru potrebno je uloviti više od 10 kg ribe. Na posljednjem takmičenju učestvovalo je 26 ekipa iz Belgije, BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Mađarske i Makedonije. Rekord staze drži Đug Muris, Srd Rudar-Kreka – Tuzla, BiH sa 23.270 gr. Najčešće se lovi na direktaše dužine 3-5 metara.
OPIS STAZE : Obala je betonirana, širine oko 10 m. Dubina vode na 6 m od obale je 3m a na 10m oko 5 m. Dno je šljunkovito, bez trave.
Tuzla, 01.04.2010. godine
dr.sc. Đg Muris, doc.
 

Evo mog prvobitnog posta od 01. aprila 2010. god.

Na jezeru Modrac, staza Kiseljak, održaće se 17.04.2010. god. tradicionalni memorijalni turnir “Simić-Salihpahić” u ulovu ribe udicom na plovak.

Očekuje se kao i prethodnih godina, dolazak brojnih ekipa iz naše zemlje ali i inostranstva jer ovaj turnir  s razlogom nosi epitet internacionalni!

Ove godine, iz zdravstvenih razloga, najvjerovatnije neću moći učestvovati kao takmičarka. Možda jedino ako mi ponude čast da budem linijski ili sektorski sudija.

Uostalom, volim boravak na vodi i čistom zraku na bilo koji način i u bilo kojem svojstvu. To mi je najbitnije!

Prijave za turnir su fleksibilne i do samog početka takmičenja neće se znati tačan broj takmičara i ekipa ali to i nije najbitnije. Bitno je, kao i svih ovih prethodnih godina, da se dobro družimo uz šalu, razmjenjujemo iskustava, zajednički ručamo, podjelimo diplome, zahvalnice, pehare i medalje…

Još samo da nas posluži lijepo vrijeme.

Do tada BISTRO  rajo!

10. Mart 2010

Ah, ta dobra, stara vremena!

Mlađa bila, u usponu snage i sportskog dokazivanja i karijere.

Šteta! Tad nisam imala blog. I da jesam neki mediji su u BiH tek bili u povoju tj. tek su počinjali biti aktuelni. Konkretno mislim na Internet i elektronsku poštu kao savremeni način komunikacije.

Ovaj članak sam izrezala nekad davno, odmah iza rata, iz naših lokalnih novina Front slobode – Tuzla, koji se “voljom” lokalnih moćnika ugasio iz njima samo znanih razloga!

Tačnog datuma ovog članka se ne sjećam ali zar je to sad važno?! Važno je da je ovjekovječeno, zabilježeno, zapisano. Lijepo je zaviriti u stvari koje ostavljam kao uspomene sa mojih putovanja po BiH i svijetu kao što su novinski članci, požutjele fotografije, brošure, CD i DVD + papirnati turistički vodiči iz zemlje i van nje, suveniri u vidu školjki, privjesaka, nacionalnih maskota pojedinih zemalja u kojma sam bila i tako to…

Nema više Fronta slobode ali ima nas koji čuvamo divne uspomene na jedne lokalne novine i na vrijedne novinare koji su s nama, običnim smrtnicima izdržali sve ratne strahote a kasnije zaboravljeni. Na sramotu nekih!

MOJA VELIKA HVALA SVIM TADAŠNJIM NOVINARIMA FRONTA SLOBODE OD KOJIH SU SE NEKI POPRILIČNO DOBRO SNAŠLI NA DRUGIM ELEKTRONSKIM MEDIJIMA  A ONIMA KOJI VIŠE NISU MEĐU NAMA NEKA JE RAHMET I VJEČNA SLAVA!

S poštovanjem… Vaša Edina*

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.