Ribolovna priča

4. Septembar 2010

Mini-istraživanje na jezerima nastalim na banovićkim kopovima

Moram reći da sam pravo zaribala smišljajući naziv za ovaj post. Obuzeta ljutnjom zbog nemara za ljudsku sredinu i tzv. ekološke norme, zbog pejzaža (panorama) koje podjećaju na mjesečevu površinu ili na stanje poslije kakve atomske kataklizme.

Vođena idejom da provedem još jedan dan u suncem okupanoj prirodi, vratila sam se u Tuzlu podijeljenih utisaka! Zato i moje muke sa postavljanjem naslova za ovaj post. Posebno u koju kategoriju svrstati ovaj post pa sam se nekako sa stidom odlučila na apele, ekologiju, ribolovne destinacije i naravno reportaže zbog čega i pišem o svemu ovome.

O Breštici sam već pisala na jednom od prethodnih postova. Danas sam mislila da napišem koju riječ i o Ramićkom jezeru kojeg, nazovi, najbolje čuvaju na ovom regionu! Hmm…

Osim ovih dole par navedenih redaka i komentarima u slikama ne bih više imala šta dodati za Ramićko jezero.

Po danu gladac, po noći jadac. Načuh, doduše neslužbeno, da su i ovdje mrežaroši našli svoju “meku”! Ako su općinski dušebrižnici mislili nešto postići sa uređenjem prilaza jezeru ja bih to predstavila i označila  ”jedinom brigom o jezeru.” Ni grama više.

Gore gdje vidite kamion je asfaltiran put (nadam se sve do sela Seona) a dole je užas živi ako padne kiša (teren je samo zaravnat sa premalo tucanika, šljunka i pijeska za kupače i kampere ako ih već žele privući općinski moćnici)! Nisam ovdje bila godinama a vala neću ni još u neko izgledno vrijeme dok sve ovo ne srede! Hmm...

Imam pravo na subjektivno mišljenje. Zar ne?

Po meni, najbolja briga za jezero je da se ništa ne dira na njemu. Sve što je bogom dato (priroda radi svoje) ne treba dirati a svoje smeće dok smo na kampovanju ili u ribolovu svakako smo dužni pokupiti i ponijeti kući kad ga već ionako nemamo gdje odložiti jer nema kanti ni kontejnera za smeće na jezeru.

Mogu zamisliti kako izgleda ovaj prilaz (tačnije dva) kad ‘ljuljne’ kiša ovdje!

Čova sa čamcem sa elektromotorom (haman ribočuvar) nije dao da se fotografiše. Svejedno mi. Ionako on, ma koliki bio zaljubljenik u ovo jezero, ne može 24 h dežurati na njemu.

A tad ribokradice nastupaju!

Došla, vidjela i otišla. Na jezeru se održavalo, neko, meni nepoznato ribolovno takmičenje. Samo pioniri i omladinci. Seniora nigdje.

Doduše seniori ni seniorke ovdje i ne bi došli jer lov ribe udicom na plovak ovdje ne pije vode. Ova voda (jezero) je stanište veoma krupnih šarana te se na ovo jezero dolazi iz sasvim drugačijih pobuda.

Hajde de. Makar sam srela staru raju čiji puleni (dječurlija) sad pokušavaju nešto (u ribolovu) što sam već odavno postavila u  albume zaborava. Albume koje prelistamo kad smo nemoćni i kad ostarimo! Sva sreća da sam još u dobroj “formi!”

Još kad sam vidjela da se roditelji sikiraju radi bezveznih prekršaja pravila mal’ nisam pukla od smijeha. Ionako se ovo ni u šta ne boduje. Mislim na federalna takmičenja!

Takmičarska staza je svakako bila mala, nekako skraćena, sužena na najmanju moguću mjeru samo da bi učešće bilo što masovnije. Organizatorima je kvalitet bio manje bitan.

Bitno je da su se sponzori oglasili!

Dopisano danas u nedjelju 05. 09. 2010. god. oko 15 h! Pronašla informaciju na bistrobih.ba ribolovnom portalu koju prenosim u cjelosti!

S.R.D. “Klen” Banovići: Pionirsko ljeto 2010.

Tradicionalno takmičenje malih ribolovaca
Takmičenje se održava dana 04.09.2010. godine u okviru manifestacije obilježavanja dana općine Banovići na takmičarskoj stazi jezera „Ramići“ u Ramićima kod Banovića.
PROPOZICIJE:
STARIJA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1995, 1996, 1997 i 1998 godine, pripremu vrše samostalno bez pomoći drugih lica, trener može samo pružiti verbalnu pomoć.
MLAĐA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1999, 2000, 2001, 2002, 2003. Godine. Ova skupina obavezno mora imati trenera pored sebe tokom cijelog takmičenja. Treneru je dozvoljeno stavljanje mamaca na udicu, skidanje ribe i bacanje primame. Treneru nije dozvoljeno držanje štapa dok je udica i plovak zabačeni u vodu, kao i zabacivanje i vađenje ulova.
Bodovanje se vrši zasebno kod obje skupine takmičara, odnosno boduje se samo
pojedinačni plasman:
1 . STARIJA SKUPINA
- Dječaci prva tri mjesta
- Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
2 . MLAĐA SKUPINA
- Dječaci prva tri mjesta
- Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
3 . MAJSTOR STAZE
- Takmičar bez obzira kojoj skupini pripada, sa najvećim ulovom na takmičenju dodjeliti će se prigodan poklon i diploma.

U cilju kvalitetnije organizacije takmičenja, pripreme startnih mjesta, obezbjeđenja sudija, doručka i ručka mole se učesnici takmičenja da svoj dolazak najave:
- Pismeno na adresu: Admir Kapić, 119. MBbr. Br 52 75290 Banovići
- Mailom: admirkapic01@gmail.com
- Telefonom: Admir Kapić 061/411-621 ; Ibrahim Rizvić 061/739-083 ; Zlatko Hirkić 061/193-216
Kod prijavljivanja potrebno je navesti:
- Ime i Prezime takmičara
- Godina rođenja
- Članstvo SRD-a
Nadamo se da će te izdvojiti vaše slobodno vrijeme i omogućiti djeci da uživaju u ljepotama i ambijentu jednog od najljepših jezera u BiH.
Ribe ima za sve.
PROGRAM TAKMIČENJA
Do 09,00 sati prijave takmičara
09,15 sati žrijebanje, izvlačenje startnih mjesta
09,30 svečano otvaranje
Od 10,00 d 10,55 izlazak na stazu i priprema za takmičenje
Od 10,55 do 11,00 bacanje primame
11,00 početak lova
13,00 završetak lova – vaganje ulova (poslije vaganja riba se vrača u vodu)
14,00 proglašenje rezultata, dodjela nagrada i svečano zatvaranje
14,30 zajednički ručak i druženje

BISTRO !

Evo i direktnog linka: http://www.bistrobih.ba/nova/?p=18669#more-18669

Dio takmičarske staze

Stari prijatelji Dragan i Jasmina Koler

Maja Koler u elementu

Pogled na takmičarsku stazu

Ovdje su sjedile budže, u hladu

Moja malenkost uz kotlić kao moralna podrška vrlom kuharu!

Generalno da zaključim:

-Dobar prilaz ali ništavan kad padne kiša (ide jesen) jer je još previše pila (stvrdnutog blata) ispod ovo malo tucanika!

-Možda je ovo dobro za kupače (mada sumnjam zbog gomile granja u vodi nastalog potapanjem njiva okolnih domaćina) ali ne vjerujem  da ogromna većina njih  želi da uđe odmah u duboku i hladnu vodu (nismo svi iskusni kupači)  kao ja, recimo!

-Sumnjam da se ovo šaranima i ostaloj krupnoj ribi u ovome jezeru sviđa! Dobar dio priobalnog pojasa je uništen te je po mom mišljenju ugroženo stanište, razmnožavanje i uopšte obitavanje ogromnoj ribljoj i ptičijoj populaciji!

-Kao da su vizionari promašili svoj cilj. Spojiti ugodno s korisnim! Šta su željeli postići sa ovim intervencijama, nije mi baš jasno?! Možda ih hebe nedostatak para u budžetskom proračunu!

-Jezero je bilo više na cijeni dok se nije “sređivalo”  ljudskom rukom! Tada su ga pohodili istinski i vrhunski ribolovci u koje i sebe ubrajam. Ja, vala, više ne dolazila ovdje!

-Pat je pozicija. Ne valja kamperima, nije dobro ni  kupačima  a ne valja vala ni opastanku flore i faune!

 

Do insana je, nije do hajvana.

Ah, da. Još da dodam da se signal naših GSM operatera nešto popravio. Prošlih godina je bio toliko slab pa se moralo popeti na najveće brdo u okolini da bi se uhvatila pokoja crtica sigmala na vašem mobaću! Ne daj bože kvara automobila a ne možete nikome da se javite. Na to ne smijem ni da pomislim!

 

 

Dole imate sliku položaja Ramićkog jezera. Moje istraživanje se fokusiralo na tzv. donja jezera (krug ucrtan desno na karti) prema selu Tulovići gdje još rade rudnički kapaciteti!

Lijevo pristup Ramićkom jezeru a gore (više u sredini) je destinacija koja me interesovala sa stanovista stanja flore i faune!

I nisam se pokajala odlaskom sa Ramićkog jezera i pored ljubaznog poziva domaćina (organizatora, tačnije) da ostanemo na svečanom ručku i proglašenju pobjednika!

Ko to da ostane?

Govorim u množini?!

Pa, tabko* i ja!

Ako ste me već pozivali, poštovana gospodo, pozovite i mog pratioca s kojim zajedno i radim ovu mini-reportažu! Naravno da sam vas glatko odbila. Za prenemaganje pri proglašenju pobjednika i za porciju “vojničkog graha” ne bih se baš lako prodala! Hvala vam.

 

Ribolovci vole (a zašto bih ja bila izuuzetak) mirna mjesta na osami, bez buke, galame, vriske, skakanja u vodu i tome sl.

Evo slika sa mog odredišta. Mir, tišina!
Kratko i jasno.

Skoro pa raj na zemlji!

Predivna destinacija.

Bio je i pokoji ulov. Javljale su se premale štukice te nisu baš bile za nošenje kući i snimanje kamerom ali me zadivila pojava linjaka kojeg nisam vidjela godinama u našim jezerima i barama staračama!

Linjak ulovljen bolonjezom

Nije kapitalan ali je meni pouzdan znak da ne treba dirati u prirodu! Vratila sam ga u vodu sa željom da iduće godine još više poraste!

Naš kamp

Tabkov dio ribolovnog pribora kojim sam se i ja poslužila! Heheheheheh... Taj ništa ne prepušta slučaju!

Malena avlijanerka koja je pratila svaki moj pokret u ribolovu!

Iduće sezone ima da više pišem o ovome bezimenom  jezeru, ne manjem od Ramićkog ali nepravedno zapostavljenog!

Rudari ga zovu jednim imenom (Izvor), lokalno stanovništvo drugim (Bišur, Bišun, Bešin, tako nekako) što je inače znak naše slabe zainteresovanosti i ribolovne tradicije!

Narodu ovoga kraja pojam jezero, ribolov ili konzumiranje ribe  nikada nije bio dio tradicije. Možda pokoji potok ili rječica ali dalje od toga ne.

Otvaranjem rudnika u socrealističko doba, promjenila se i sudbina lokalnog stanovništva. Prvo nabolje (svi su imali posla ovdje) pa do poslije rata kad je svima ovaj teren postao teret  a podsjeća na postkataklizmično doba!

Uništen krajolik, eksproprisane njive, livade, putevi, cijela imanja, nečija djedovina!

Da bi nešto postalo tradicija treba da prođe, bar je kod nas tako, i po više stotina godina!

Ne zamjerim im. Mislim, lokalnom stanovništvu! Čak se i mi ribolovci često sporječkamo oko naziva vrsta riba. Ovdje lokalni mještani svojataju jezera. Neki kažu da pripadaju Banovići selu, neki Tulovićima. Ne priznaju putne table na kojma se jasno vidi npr. da smo iz Banovići sela odavno izašli pa iz Podgorja i skrenuli prije same table sa natpisom Tulovići na  ovo jezero! 

Naslušala sam se žalopojki da je ovdje nekad bila nečija njiva, cijela imanja, da se nekad bolje živjelo. Moguće je ali tad nije bilo automobila, mobitela, televizora i sl. stvarčica koje danas  ”život znače”!

I tako to…

Do nekog sljedećeg pisanja.

Vaša EDINA*

BISTRO!

26. Juni 2010

Zajednički osvrt na Zvornik, zvorničko jezero i Divič

Radna sedmica mi je bila veoma teška ali je TABKO* vidno umoran ipak odlučio da krenemo zajedno ka Diviču ne bi li nekako sklepali zajedniču reportažu sa ovog predivnog jezera koje baš i nije pokazalo sve svoje čari po ovakvom kišovitom vremenu!

UMORNI TABKO*

Iskreno, Zvornik me razočarao.  A i tabka! Rat se ovdje vidi tako kao da je tek sad prestao. Ništa se od industrije, ugostiteljstva, nije mrdnulo od prijeratne Jugoslavije!
Užas živi!

Grad sa dvije-tri raskrsnice pa opet ima poteškoća u saobraćaju!

Kad ne slupasmo automobil zbog “nepismenog” vozača”!

 

Svuda se nešto gradi ali samoinicijativno. Ni traga napretku koji je najavljivao Dodik!

Hmm…

Procvata nema kao što je slučaj, recimo u tuzlanskom kantonu. RS je definitifno umrla samo što to vladajuća “klika” neće da prizna!

Malo živosti se tek osjetilo dolaskom na branu i u mjesto Divič. Ljubazni i vrijedni domaćini su nas uputili na nekoliko lokacija pogodnih za ribolov iako smo i mi a i oni znali da danas nema ribolova na Drini!

Kad kažem vrijedni domaćini to se veoma lijepo vidjelo iz uređenih kuća i avlija kao i priobalnog pojasa uz svaku kuću posebno. Kaže mi jedan mještanin da ovdje nema posla za mlade. Snalaze se kako znau i umiju. Pomažu im i donacije iz dijaspore. Čak i naši iz Federacije su iz zaboravili. Ponosni su to ljudi. Ne kukaju. Ne traže milostinju. Žive skromno ali uzdignute glave. Čak su se domaći pobrinuli da me informišu da možemo (tabko i ja) iznajmiti sobu na dan, par dana ili čitavu heftu ili mjesec. Čak i cijelu kuću. Mještani skontali da imaju šansu sa tzv. seoskim turizmom kad već nema dobre ponude od strane ugostitelja sa ovog regiona.

Hajde mi sad recite ima li ko a da ne voli domaću atmosferu?!

Ganula me njihova gostoprimljivost. Obećala sam sebi da ću makar još jednom, tokom ovog ljeta obići ovo mjestašce. Naravno ako bude lijepih i sunčanih dana. Ne žalim para za čistoću, neusiljeno gostoprimstvo i skoro netaknutu prirodu.

NEŠTO MI SE KRUPNO ZAKAČILO NA BOLONJEZ ALI OVAJ PUT NISAM IMALA SREĆE

OVAJ MALIŠA JE BIO TAMAN KAO MAMAC ZA KRUPNIJU RIBU

TABKO SE SMRZAO ALI JE ISTRAJAO SAMNOM!

ZVORNIČKU KULU NISMO IMALI VREMENA DA SNIMIMO IZ BLIZINE

Kiša nas nije otjerala ali dovoljno je bilo da nam pokvari ćejf.

Sa Drine smo otišli zadovoljni i s obećanjem da ćemo ponovo posjetiti ovaj raj na zemlji!

Ovo smo tabko i ja pronašli sa jednog ribolovnog foruma.

Citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

p.s.

Ja, baš i ne primjetih toliko bogatstvo ribljeg fonda a i jezero mi je bilo nešto pusto za vikend s obzirom na razvikanost njegove ljepote i ponude.

Nadam se da ćemo idući put imati više sreće s vremenom i naravno, s ulovima!  :D

7. April 2010

Najava memorijalnog turnira “Simić-Salihspahić” (2010. god.)

Tragom opaske od tabko-a o promjeni mjesta takmičenja, posjetila sam bistrobih.ba portal i naišla na dijametralno suprotnu informaciju o ovom takmičenju, te sad, sa izvinjenjem čitaocima donosim, nadam se, kvalitetnu ispravku ovog posta!

To se dešavalo i prošlih godina i to iz najmanje dva razloga. Zbog turističke ponude Lukavca i promocije istog (ljubomorni lukavčani, šta ćeš!) a često je vjerujem, razlog bio i nizak vodostaj Modraca na stazi u Kiseljaku te samim tim i nejednaki uslovi za sve takmičare po sektorima.

A Đugu je vjerovati na riječ…

Evo pomenutog teksta objavljenog na ovom renomiranom ribolovno ekološkom portalu!

14. memorijalno takmičenje “Simić-Salihspahić”

April 2nd, 2010
Autor Senad

U subotu 17. aprila u organizaciji SRD „Rudar Kreka“ iz Tuzle održati će se 14. puta za redom, tradicionalno međunarodno takmičenje u disciplini lov ribe udicom na plovak pod nazivom “Memorijal Simić-Salihspahić”, u pomen na istaknute ribolovce i takmičare našeg udruženja Simić Brunu i Salihspahić Hasu.
Takmičenje će se održati na stazi na Plaži na Lukavcu-jezero Modrac.
Ove godine svoj dolazak su već potvrdile vrhunske ekipe iz:
* Belgije – “Team Milo” na čelu sa Jeanom Mainilom inače svjetskim prvakom,
* Italije “Longobardi Milo” sa Emiliom Colombom-Milom, (o njemu se valjda već sve zna)
* Srbije, na čelu sa „Čigrom“ iz Kruševca aktuelni svjetski prvaci i poslijednje 3 godine najbolja ekipa na svijetu
* Mađarske “Mosqito team”,
te najbolje ekipe i takmičari iz
Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije i Bosne i Hercegovine.
 

SATNICA TAKMIČENJA 

* Prijava ekipa………………………………………………………………..do 8,00 h
* Izvlačenje sektora,startnih brojeva i otvaranje………………….od 8,00-8,30 h
* Izlazak na stazu……………………………………………………………od 8,30-9,00h
* Priprema takmičara……………………………………………………..od 9,00-10,30 h
* Takmičenje………………………………………………………………..od 10,30-13,30h
* Vaganje ulova…………………………………………………………….od13,30-14,00h
* Proglašenje rezultata i zajednički ručak………………………………..od 15,00 h
 

Napominjemo da je zbog ograničenog kapaciteta staze Turnir pozivnog karaktera, te da je planirana struktura učesnika po državama slijedeća: Belgija 1 ekipa, Italija 1 ekipa, Francuska 1 ekipa, Mađarska 1 ekipa, Srbija 7 ekipa, Hrvatska 5 ekipa, Slovenija 2 ekipe, Bosna i Hercegovina 5 ekipa, Crna gora 1 ekipa i Makedonija 1 ekipa.
Obrada rezultata radit će se kao i do sada kompjuterski – Nastić Branislav Doboj
Vrhovni sudija Đug Hajrudin-Tuzla,
delegat takmičenja Kučinski Marcel-Novi Travnik
 

INFORMACIJE O STAZI I USLOVIMA RIBOLOVA 

VRSTA RIBE : Bjelica-keder (15-20 gr), žutooka (10-20 gr), crvenperka (20-100 gr), deverika (50-250 gr), grgeč (10-100 gr). U prosjeku se lovi između 8 i 15 kg ribe (uglavnom kedera) po takmičaru a za prvo mjesto u sektoru potrebno je uloviti više od 10 kg ribe. Na posljednjem takmičenju učestvovalo je 26 ekipa iz Belgije, BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Mađarske i Makedonije. Rekord staze drži Đug Muris, Srd Rudar-Kreka – Tuzla, BiH sa 23.270 gr. Najčešće se lovi na direktaše dužine 3-5 metara.
OPIS STAZE : Obala je betonirana, širine oko 10 m. Dubina vode na 6 m od obale je 3m a na 10m oko 5 m. Dno je šljunkovito, bez trave.
Tuzla, 01.04.2010. godine
dr.sc. Đg Muris, doc.
 

Evo mog prvobitnog posta od 01. aprila 2010. god.

Na jezeru Modrac, staza Kiseljak, održaće se 17.04.2010. god. tradicionalni memorijalni turnir “Simić-Salihpahić” u ulovu ribe udicom na plovak.

Očekuje se kao i prethodnih godina, dolazak brojnih ekipa iz naše zemlje ali i inostranstva jer ovaj turnir  s razlogom nosi epitet internacionalni!

Ove godine, iz zdravstvenih razloga, najvjerovatnije neću moći učestvovati kao takmičarka. Možda jedino ako mi ponude čast da budem linijski ili sektorski sudija.

Uostalom, volim boravak na vodi i čistom zraku na bilo koji način i u bilo kojem svojstvu. To mi je najbitnije!

Prijave za turnir su fleksibilne i do samog početka takmičenja neće se znati tačan broj takmičara i ekipa ali to i nije najbitnije. Bitno je, kao i svih ovih prethodnih godina, da se dobro družimo uz šalu, razmjenjujemo iskustava, zajednički ručamo, podjelimo diplome, zahvalnice, pehare i medalje…

Još samo da nas posluži lijepo vrijeme.

Do tada BISTRO  rajo!

27. Januar 2010

Zašto nisam na Facebook-u?

Evo da nekima na brzinu odgovorim.

Kao prvo, hvala na primjedbama i sugestijama u vašim komentarima na blogu  i u e-mail porukama koje sam dobila u prethodnih godinu i kusur dana od kako je formiran ovaj blog!

Kao drugo,  ja sam se već javno  eksponirala na blogu. Slikama i prilozima! Svaki detalj sa slika ili iz teksta sa cijelog post-a ili istrgnutog iz konteksta, govori o meni i mojim pitešestvijima diljem Bosne i Hercegovine i susjednim nam zemljama pa čak i sa svjetskih prvenstava. Zadnji post odnosio se na  ”Italiji 2005”.

Zadržavam pravo na dio privatnosti koji bi mi Facebook svakako uzeo. Biti na FB-u a ne odati neke intimne podatke, bezveze je. No ja nisam spremna pod stare dane napominjati nekoga kad mi je rođendan, koliko i da li imam djece (njih ne mješam u ovaj moj blog što znači da držim lične podatke dovoljno nedostupnim za svakojaku internet-bagru!), s kim sam u vezi ili da li imam muža, ljubavnika, kavaljera i tome sl…

Meni je sve nekako bezze to!

Pošto sam se posavjetovala sa tabkom dozvolio mi je da u cijelosti prenesem njegov post napisan u oktobru prošle godine!

CITIRAM…

Ideja je jednostavna: registrirate se i zapisujete zanimljive trenutke iz svakodnevnog života, potkrijepljene fotkama i video isječcima  i povezujete se s prijateljima koji rade isto to. Zgodno, zar ne? U svakom trenutku možete vidjeti što vaši prijatelji i poznanici rade, čime se bave , kamo putuju i tome slično a možete s njima i zaigrati raznorazne igre. No Facebook sa sobom nosi i određene opasnosti koje vas mogu lišiti posla, zdravlja, slobodnog vremena i sličnih sitnica. Stoga, kad vas netko pozove na Facebook, prije no što se upustite u tu opasnu avanturu, pročitajte sljedeće retke. Možda ćete mi jednog dana biti zahvalni.

1. Pozdravite se sa slobodnim vremenom

Kao prvo, Facebook je nevjerojatan gutač vremena. Sve se na ovom servisu odvija u stvarnom vremenu, tako da informacije o vašim Facebook prijateljima ne prestaju dolaziti, a vi jednostavno ne možete prestati čitati što je Jakov danas pojeo za doručak. Nakon nekog vremena vaš će se život pretvoriti u bizarni voajerski ringišpil iz kojeg nema izlaza, u kojem prateći živote drugih u svom životu zapravo ne radite ništa pametno.

2. Pozdravite se s poslom

Naravno, sve se to mora odraziti i na posao. Osim što ćete naučiti brzo koristiti kombinaciju tipki Alt+Tab kojima možete sakriti prozor u kojem se nalazi Facebook, morat ćete šefovima objasniti manjak produktivnosti, tup pogled i opću bezvoljnost koja će vas snaći.

3. Vaši kolege vidjet će vaše pijane nepodopštine

Eh, da. Ovo je možda i najveći problem vezan uz Facebook i tu gotovo da se i ne šalimo: prije ili kasnije netko od vaših prijatelja će na Facebook postaviti fotke s jučerašnjeg tuluma, a ako vam je bilo tko s posla prijatelj, svi će sutradan vidjeti kako ste sinoć pokušali balansirati na krovu nečijeg Audija s bocom votke na glavi i flekom od crnog vina na košulji. Ako ne želite da vam se to dogodi, imate nekoliko opcija: kad vas netko tagira na inkriminirajućoj fotki, možete sami skinuti taj tag, također možete jednostavno odbijati prijateljstva s ekipom s posla. Na kraju, možete jednostavno ne izlaziti van i ne piti, ali gdje je tu zabava?

4. Dodavanje prijatelja vodi u neizlječivu ovisnost

Kad smo već kod Facebook prijatelja, ova društvena mreža napravljena je s namjerom da budete u kontaktu s ljudima koje stvarno poznajete. No nigdje ne piše da to mora biti tako, pa neki korisnici kao prijatelje počnu dodavati sve ljude koji im se svide, koji imaju dobru fotku, koji su suprotnog spola, sve dok to ne preraste u bezumnu utrku u nagomilavanju prijatelja čije aktivnosti jednostavno ne možete (a vjerojatno i ne želite) pratiti.

5. Pripremite se na čitanje gomile nebitnih gluposti o ljudima koje ne poznajete

Jednom kad se to dogodi, nema vam druge nego čitati o zahodskim avanturama malog Toma iz Albuquerquea ili o depresiji Marijine papige, jer svi znaju da je izrazito nepristojno maknuti nekoga s liste prijatelja. Ako ste pretrpali listu prijatelja, a ne želite nikoga izbaciti, otkrit ćemo vam mali trik koji možda niste znali: u News Feedu možete za svaku novost kliknuti na Options te podesiti koliko često želite da se pojavljuju vijesti tog tipa ili od tog korisnika.

6. Dosadni prijatelji kojih se ne možete riješiti

Još su veći problem stvarni prijatelji koji su inače sasvim normalni, ali na Facebooku se pretvore u opsjednute manijake koji moraju biti članovi svake grupe, riješiti svaki blentavi kviz i sve to, jasno, podijeliti s vama. Nema vam druge nego svakodnevno klikati na tipku Ignore par desetaka puta te proklinjati dan kad ste se uopće zakačili na taj vražji Facebook.

7. Igranje nevjerojatno zaraznih (glupavih) igara

Jedan od razloga zašto je Facebook toliko popularan i zarazan su dodatne aplikacije, koje su uglavnom posve blesave, ali zato se na njih vrlo brzo zakačite i onda ih se ne možete riješiti. Potpisnik ovog teksta tako zna sve zastave svijeta u mikrosekundi dodijeliti pravoj zemlji, na što je potrošio svega par mjeseci bjesomučnog klikanja po aplikaciji nazvanoj Geo Challenge. A još kad vidite da je vaša omiljena osoba nadmašila vaš rekord, tek tada nećete moći prestati s igranjem. Uglavnom, nema vam spasa.

8. Posvemašnji gubitak privatnosti

Vaše fotografije nekoć ste gledali samo vi, vaša obitelj i bliski prijatelji, a sada ih – putem Facebooka – vidi pola svemira. No Facebook nudi vrlo precizno podešavanje opcija za privatnost, tako da tu i ne vidimo neki veliki problem. Puno je veći problem zaštititi se od samog Facebooka, koji putem vaših aktivnosti zna gdje živite, kojim stranicama surfate, što volite jesti, kada spavate, koji su vam interesi, ukratko – sve. Kod nas to i nije toliko očito, ali na engleskom govornom području to je vrlo razvidno iz reklama na desnoj strani Facebooka koje često pogađaju točno vaše interese. Iako se ne sjećate da ste ikad negdje eksplicitno napisali da, primjerice, kupujete novi automobil, oglasi za rabljene automobile počet će se odjednom pojavljivati sumnjivom učestalošću, a vi ćete se pomalo početi osjećati kao da ste još jedan nesretni žitelj Big Brother kuće.

9. Veze na Facebooku.

Ovo je zamka u koju mnogi korisnici upadnu. U osobnim detaljima možete napisati jeste li u vezi i kakva je prirode ta veza: jeste li oženjeni, hodate li, ili su se stvari zakomplicirale. Većina korisnika veselo popuni ove podatke, no što kad veza stvarno ode k vragu? Želite li uistinu svima javno obznaniti da ste prekinuli? Ili pak želite da se stvari pročuju, pa da vas onda začuđeni poznanici neprestano pitaju: ‘Ali na Fejsu piše da je sve OK!?’ Vjerujte nam na riječ: ovaj korak vam je najbolje preskočiti, ili barem od početka stavite status na ‘It’s Complicated’ i ne mijenjajte ga dok se ne oženite ili ne udate.

10. Zbog Facebooka možete završiti i u zatvoru

Kao što ste nedavno mogli čitati u svim medijima sa ex-yugo područja, otvaranje ili pridruživanje nekoj grupi na Facebooku može rezultirati i ozbiljnim posljedicama. Iako se na svakom forumu pod suncem (a ima ih na milijune) svakodnevno pojavljuju razni trolovi koji polupismeno trabunjaju o Hitleru, ubojstvima, samoubojstvima, seksu sa životinjama i tome slično, odjednom je Facebook postao mjesto na kojem se tjera pravda kad su u pitanju inače rijetko primjenjivani zakoni o rasnoj mržnji i isticanju nacističkih simbola. No što je, tu je – dok je situacija takva kakva jest i dok odluke donose ljudi koji nemaju pojma o internetu, morat ćete se kloniti sumnjivih grupa na Facebooku, inače biste i vi mogli na kakav obavijesni razgovor u obližnju policijsku stanicu!

Direktan link imate ovdje: http://bosnarije.wordpress.com/2009/10/01/deset-razloga-zasto-je-facebook-zlo/

Pa sad, do vas je!

6. Januar 2010

Jibe, jibe, jibice! Odmorite se od nas!

Baš tako! :mrgreen:

O vama pričam, pišem, spominjem vas u svojim postovima! Poneku od vas i pojedem ali ne zamjerite mi! :roll:

I ja kao insan, kao božije stvorenje, dio sam prirodnog lanca ishrane na ovoj našoj zemaljskoj kugli ali kad vas jedem i tad uživam s dužnim poštovanjem  i često zamišljam vaš život sve do dolaska na moju, obično, vikend-sofru jer radnim danima spremam nešto drugo za jelo!

Nije ovo pauza u pisanju! Ne, ne…

Posao me zeza a i pristup Internetu mi je često ograničen. To naravno nije razlog mom rijeđem pisanju već jednostavno, dođu dani kad nemam inspiracije, vremena ili sl. da pišem o meni najdražim temama… Ekološkim, ribolovnim, kulinarskim…

Nekad mi nije do smijeha pa ni ribarski vic ne mogu da prepričam! :lol:

Stalni čitaoci, nadam se, neće mi zamjeriti!

Pišemo se mi još.

Do tada BISTRO od vaše Edine*

17. Decembar 2009

Moral i etika sportskog ribolovca

Bez sumnje, sportski ribolov veoma korisno utiče na psihofizičke i motoričke osobine čovjeka ali on ga istovremeno i oplemenjuje, budi u njemu humana osjećanja i uči ga da voli prirodu i zemlju po kojoj korača.

Boravak u prirodi i njena ljepota pobuđuju u čovjeku plemenitost i razvijaju i razvijaju ljubav prema ljepotama i bogatstvima svoje zemlje, budi uzvišena osjećanja patriotizma, razvija njegove estetske vrijednosti, uči da ga bude istrajan, sistematičan, pošten i dobar.

Razvijajući te osobine, čovjek izgrađuje i svoj lični moralni profil te postaje čvrst i stabilan oslonac društvene zajednice.

Sportski ribolovac stiče navike da poštuje prirodu i njene zakonitosti, da ne narušava njen sklad, da je čuva i pomaže joj da se odbrani od svih nasrtaja na njen integritet.

Tim ciljevima pravi sportski ribolovac podređuje svoje ponašanje i izgrađuje svoj stav prema okolini u kojoj živi.

Ljudi koji su propisivali norme ponašanja čovjeka prema prirodi, prvenstveno su imali na umu potrebu da se sačuvaju prirodni resursi i da svi steknu naviku da strogo paze na svoju životnu sredinu, da je čuvaju i podižu njen kvalitet jer tako poboljšavaju uslove svog vlastitog življenja.

U svemu tome, sportski ribolovci posebno treba da prednjače, da budu uzor drugima i da ličnim primjerom pokazuju kako se treba ponašati u prirodi!

Sačuvajmo prirodu!

BISTRO*

Vaša Edina*

25. Novembar 2009

Čestitka povodom Dana državnosti BiH – 25. novembra

Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježava se danas u Federaciji BiH u spomen osnivačkoj skupštini ZAVNOBiH-a koja je postavila temelje savremene državnosti naše zemlje.

Spomen na osnivačku skupštinu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, održanu 25. novembra 1943. god. u Mrkonjić Gradu, slavi se samo u Federaciji BiH.

Vlasti u republici Srpskoj ne priznaju obilježavanje Dana državnosti uz izgovor da BiH nema zakona o državnim praznicima.

Hmmm…

Za sve one koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom jedinom domovinom, iskrene čestitke!

Vaša EDINA!

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.