Ribolovna priča

9. Oktobar 2010

Najzad se neko sjetio Modraca!

Javna deponija na obali Modraca u MZ Kiseljak

Svaka čast mladima. Sjetili su se makar preko Facebook-a da animiraju ljude na ovoj hvale vrijednoj ekološkoj prozivci jer ipak je ovo daleko od akcije. Nekad je Facebook bio jak kad su u pitanju bile velike ekološke i političke aktivnosti. Sad su i domaći moćnici (čitajte političari ako vam više odgovara) oguglali na to.

Nas ekologe ili bar koji se se smatramo ljubiteljima prirode i zagovornicima njene čistoće, “lokalci” ne hebu ni za suhu šljivu!

I ova deponija je locirana u MZ Kiseljak

Nek’ mi ne zamjere na oštrim riječima ali dok se u glavama mnogih ne promjeni “ono nešto” ili još popularnije “dok ne dođu tobe”, ništa se u vezi Modraca neće promjeniti. Ja ga već godinama ne pohodim pogotovo od kako sam napustila takmičarski ribolov!

Zašto ne pohodim?

Dojadilo mi da prvo moram očistiti tuđe smeće na obali pa tek onda namjestiti kamp na nekoj povoljnoj ribolovnoj destinaciji!

A šta tek vadim iz vode to je posebna priča. O tome sam pisala u svojim prethodnim postovima!

Nema se šta za reći! Turisti se "pale" na ovo!

Kopiram tekst u potpunosti bez ikakvih ispravki! Momcima koji su ovo postavili na Fejs bih samo preporučila da manje kopiraju i da daju više “osobnosti! svojim člancima! Pogotovo ako se radi o autohtonim napisima sa nekadašnjih blogova i web-portala te fotografija skinutih sa istih!

Ne zaboravite! Ja još surfam internetom i ne pecam samo virtualno kako to misli jedan LJUTI banovićanin sa Ramićkog jezera! Pogodio ga moj ekološki osvrt i na to “obešćašćeno” jezero!

A da bih se i ja, makar virtualno priključila vašoj akciji, koristim se prilikom da i ja postavim nekoliko slika sa vaše Fejs-grupe! Ne zamjerite!

Ja ovakvu brodicu ne bih ostavila na nemilost zubu vremena! Bar toliko cijenim svoj novac. Hmm...

 

Kad ne znaš šta ćeš sa krntijom, "krhni" je u Modrac!

Zar je potreban komentar?

Ako ti zatreba građe za novu kuću slobodno uzmi sa starog hotela na Kiseljaku! Džabalama je…

 

Zar nije tuzno gledati ovakvu ljepotu,ovakvo bogatstvo koju mnogi nemaju,a za koje mnogi nemaju razumjevanja i pameti.Zastitimo ovo makar od vece stete kada je jedna vec ucinjena!!!Kakvi su to ljudi pa unistavaju ovakvu ljepotu?

POSTANAK

Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964.godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbjevala vodom. Na njega se može doći sa svih strana. Iz pravca Doboja I Gračanice magistralnim putem Doboj –Tuzla.U Lukavcu se skrene desno na regionalni put prema Banovićima, uzvodno uz rijeku Spreču, prolaskom kroz mjesta Modrac i Prokosoviće, stižete do jezera. Nastavljajući tim putem prolazite kroz mjesta Lukavačke opštine: Bikodze, Turija, Babice, Poljice. Pristup jezeru moguć je duž cijele obale. Ako se krećete iz pravca Hrvatske i preko graničnog prelaza Orašje te iz pravca Gradačca i Srebrenika, do jezera ce te doći putem Orašje – Tuzla.U mjestu Šićki Brod (raskrsnica – petlja pred Tuzlu) možete skrenuti desno prema Lukavcu i izaći na jezero več navedenim putem Doboj – Tuzla, ili produžiti, pa preko Kiseljaka i eto vas na jezeru.Ako dolazite iz pravca Sarajeva magistralnim putem prema Tuzli, do jezera možete stići prolazeći kroz Živinicku opstinu, Šerici priluk, ili produžiti do Husina ili Šićkog Broda. I da hoćete, jezero ne možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, u koju se ulijevaju rijeke Spreča i Turija. Prostire se na oko 17 kvadratnih kilometara, maksimalna dubina je oko 20 m., najveća širina oko 1600 m., a dužina 11 km..
Jezero Modrac je izuzetno veliki potencijal, ne samo za snadbjevanje idustrijskih postrojenja vodom, već i za navodnjavanje, zatim kao moguća fabrika pitke vode, idealno mjesto za razvoj turizma, i za najvazniju stvar na svjetu – ribolov. Cijelom dužinom obala je pristupačna i za vrijeme niskog vodostaja, automobilom se može stići skoro do svakog dobrog mjesta za pecanje na jezeru. Za vrjeme visokog vodostaja, potrebno je kratku dionicu preći pjesice.
Najveće dubine prostiru se sredinom jezera, gdje su i stara korita rijeke Spreče i Turije, te u neposrednoj blizini brane. Dno se sastoji od zemlje i kamena, na jednom djelu Tuzlanske obale ispod Kiseljaka i dobar dio obale ispod sela Bokavici u Lukavačkom dijelu, kao i prema brani. Dno jezera prepuno je panjeva, krupnog kamenja i ostataka drveća, kuća i drugih potopljeni objekata.

ŽIVOT U JEZERU

Jezero je bilo najbogatije u periodu njegovog nastanka pa negdje do 1985. godine. Tada je tek počinjao razvoj industrije, ribolovaca je bilo znatno manje nego danas, a nihov pribor, znanje i vještina skromni.Što je najvažnije, krivolovaca je bilo sasvim malo.U tom periodu, rijetki ribari jednostavno se nisu mogli iz ribolova vratiti kući praznih čuvarica. Deverike i ostale bijele ribe moglo se naloviti vrećama, šaran se vrlo lako havtao i na obićan ukuvani hljeb, bez dugotrajnog prihranjivanja. Za štuku je bilo dovoljno samo zabaciti kedera ili varalicu – leptira. Smuđ je jednako dobro uzimao živog i mrtvog kedera ili parće ribice. Som, ulovljen na dubinku, bio je nešto najnormalnije, a bucova (bolena) bilo gotovo kao i vode.
Od 1980. do 1995. godine svi smo se udružili da jezero desetkujemo. Industrijske otpadne vode, separacije rudnika i prekomjerni izlov ribe, bilo od strane ribolovaca sa neskromnim prohtjevima, bilo od strane krivolovaca koji su u tome vidjeli dobar biznis i ribilji fond je skoro uništen. Klijen, škobalj, šljivar i linjak su jednostavno nestali iz jezera, a deverika “lopatarka” (lokalni naziv za krupne deverike) bucov –bolen, šaran, som i smuđ ostali su u jezeru samo u tragovima.
Za vrijeme ovog posljednjeg domovinskog rata, jezero su bukvalno ubili! Jedni su se pravdali da to čine kako bi prehranili porodice, a na drugoj strani su bili oni koji su se tako bogatili! Konačno, završetkom rata i obnovljenim radom organa i instiucija države, nastupila je treća faza života jezera Modrac. Modrac počinje da se rađa po treći put!

IZ POČETKA

Nakon 1995. godine, većina predratnih udruženja ribolovaca obnavlja svoj rad, među njima i Sporsko ribolovno društvo “Smuđ” iz Lukavca. Ovo Udruženje gazduje sa 2/3 površine jezera i riječ je o najaktivnijem i najbolje organizovanom Udruženju na području Tuzlanskog Kantona. 350 članova (aktivnih) “Smuđa” imaju i dobro organizovanu komisiju za zaštitu ribijeg fonda i jednog profesionalnog čuvara – Husniju Mrdžića. Ovo Udruženje ima i jedan dio jezera obilježen kao riblje plodište – mrjestilište, gdje je zabrana ribolova tokom cijele godine .
U 1999. godini, jezero je poribljeno sa po jednom tonom amura, šarana i soma,te nešto tostolobika iz ribnjaka “Prnjavor”. Članovi “Smuđa” vode pravi rat sa krivolovcima pošto su druge “ubice” života u jezeru odstupile.Taj rat bi bio već davno završen u korist Društva da jezero i Drustvo imaju Zakon i Vladu na svojoj strain, kao što je to slučaj u svim civilizovanim zemljama. Industrija mahom ne radi, rudnici su instalisali filtere, a prošle godine, najniži vodostaj od kada jezero postoji, iskorišten je za čišćenje priobalnog područja od nagomilanog otpada. Koliko su krivolovci i dalje aktivni, najbolje ilustruje podatak, da je samo u toku prethodne dvije godine zaplijenjeno i unisteno 1360 mreža. Ovo je rezultat akcija članova “Smuđa” uz saradnju policijske uprave Lukavac. Kada se tome dodaju i aktivnosti druga dva Udruženja koja gazduju jezerom, “Rudar” iz Tuzle i “Mrena” iz Živinica, a nadamo se i budući rad novoosnovanog Udruženja “Sloboda” iz Tuzle, današnju situaciju smatramo ipak podnošljivom. Ipak će trebati još mnogo mukotrpnog rada da bi se stekao zadovoljavajući nivo. Jezero je veliko i u njemu ribe imaju skoro idealne uslove za mrijest, tako da bi bilo dovoljno nekoliko godina odgovornog ponašanja prema životu u vodi da se ono oporavi.

Nema više redova na Kiseljaku! A i ko bi pio sa ovako zapuštenog izvorišta?!



9. Septembar 2010

Vidara-Gradačac

Poslije obavezujućih čestitki uz ovogodišnji Bajram, često suhoparnih i tek reda radi (blentave SMS porukice i sl.) odlučih da izađem negdje vani u prirodu. Na čist i svjež zrak. Ionako bi me djeca uznemiravala na vratima i tražila bajramluka. Nije da ne dam ali dosadna su preko svake mjere. Hajde de da imam svoju privatnu kuću pa da znam svu djecu iz komšiluka ali živjeti u zgradi sa pedesetak i više stanova druga je priča! Nije baš ugodno kad ti svaki minut kucaju na vrata i remete tvoj bajramski rahatluk!

Auto me već čekao ispred zgrade

Jedan poziv mobaćem i ribolovna destinacija je dogovorena.

Žabu ne treba puno moliti da skoči u vodu. Zar ne?

Tako i krenuh negdje iza 11 h. Na Vidari (Gradačac za one koji ne znaju) sam bila već u 12 h.

Pogled lijevo, pogled desno. Prelijepo. Obećavajući dan.

I bio je…

Prilaz ribočuvarskoj kućici dobrim makadamskim putićem

Određivanje mjesta za bivakovanje! Tu sam ekspert...

Prelijep pogled iz borovine na Vidaru

Pravo sam se bila razbacala sa štapovima i priborom ali se vrijeme naglo pogoršalo. Prijetila je kiša ali ispalo je mnogo gore. Pravo nevrijeme (oluja) se stuštila nad Vidarom. Dva sata sam sjedila u automobilu koji se strašno ljuljao od vjetra a toliko je grmilo i sijevalo da se čak nisam usudila ni da slikam.

U stvari, ne bojim se ja baš grmljavine ali za svaki slučaj bolje je ne koristiti se mobaćem, foto-aparatom i sl. za olujnog nevremena!

Pred oluju

Poslije skoro dva sata tutnjave, kiše, vjetra, leda, isto kao miš iz rupe izašla sam ponovo na sunce.

Oluje kao da i nije bilo ali ja zato riba počela opasno da radi!

Deverike je bilo na pretek

Deverika sa Vidare

Krenula je deverika ali je previše bio dosadan američki patuljasti somić od kojeg ni ciljanim ribolovom nisam uspjela da pobjegnem. Šta god bih bacila na udicu on je nasrtao (mjesto nisam krmila jer nisam imala vremena za bacanje adekvatne primame – ipak je ovo jednodnevni izlet).

Najmanje tridesetak komada sam upecala. Prosjek  je bio od prilike ovakav…desetak somića pa dvije-tri deverike. Uzdajući se da neće biti sljedećih ulova, prve deverike sam vraćala u vodu. Nikad nisam vidjela u životu da riba ovoliko “radi” poslije nevremena tako da sam se ipak odlučila (što inače rijetko činim) da nekoliko primjeraka ponesem kući tek toliko da se ne kaže da sam došla praznih ruku iz ribolova!

Poklonik sam pokreta UHVATI I PUSTI pa sam nekako sa stidom ponijela kući onih desetak zadnje ulovljenih deverika a i njih sam popola podijelila s komšilukom.

Šarana nije bilo ili se meni nije javljao. A gdje će mi se i javiti kad sam došla na jedan dan bez adekvatne pripreme.

Ribočuvar, zaboravih mu ime, mi reče da su se javljali ovih dana krupni komadi šarana i amura. Čak  je vidio napuhanog, crknutog amura od oko 25 kg. Ribolovci bacaju svašta. Čak i nekuhani kukuruz samo da se što prije domognu nekakvog kapitalnog primjerka! Eto ti naše ribolovne etike! Užas jedan…

Dosadni američki patuljasti somić

Od njih tridesetak jedino me ovaj “mali” pravo bocnuo iako znam pravilno prihvatati ribu ovakvog profila. Naravno, bilo je i krupnijih primjeraka.

Za naše vode, ovaj somić dođe kao kapitalni primjerak! Hahahahaha...

Najljepše je bilo u predvečerje. Šteta što sam se morala vratiti kući. Dani su sve kraći a valjalo se pripremiti i za posao narednog dana! Drugi dan Bajrama mi je ipak radni!

Riba je i dalje išla kao luda ali ostale primjerke sam vraćala u vodu. Odabrane prumjerke deverike sam već očistila na vodi i ni na pamet mi nije padalo da po mraku čistim ostale ulove. A bilo ih je…

Zalazak sunca na Vidari

Ostala bih još ali daleko je Tuzla. Ostala sam radi ribe koja je još trzala ali i radi predivnog zalaska sunca...

Još jedan predivan dan u prirodi. Bar za mene.

Odlučite i vi sami. Buljenje uz kompjuter ili priroda!

Do vas je.

Vaša EDINA.

(post dovršen 11. semptenbra 2010. god.)    :D

25. Juni 2010

Osnovano Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod

Objavio Rusko na  bistrobih.ba   dana 23. juna 2010. god.

Objavljujem post s malim jezičkim preinakama (pravopis) jer je Rusko žurio sa objavljivanjem!  :D

Poštovani,

Želimo da Vas obavijestimo da je sa radom počelo Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod  sa lokacijom na Jezeru Kop te smo tako kao takvi,  prvo i jedino ekološko društvo na području mjesnih zajednica koje se nalaze u industrijskoj zoni grada Tuzle.

Osnovni principi Udruženja su:
1. Djelovanje i rad u pravcu sportske i ekološke revitalizacije Bosne i Hercegovine i izgradnje kapaciteta domaćih institucija, udruženja i privrednih subjekata u procesu europskih integracija i očuvanja prirode u skladu s međunarodnim ekološkim standardima.
2. Zalaganje za podizanje i razvijanje ekološke svijesti i zaštite životne okoline.
3. Razvijanje sportova koji su direktno vezani za prirodu, boravak u njoj i njeno očuvanje.
4. Djelovanje u mnogo sekcija  koje su direktno vezane za prirodu, njen razvitak, očuvanje i zaštitu.
5. Borba protiv svih vidova diskriminacije u kontekstu ostvarivanja sportskih i ekoloških prava.
6. Edukacija građana, prvenstveno djece.
7. Tolerancija, demokracija i društveni razvoj.

U okviru Udruženja na Jezeru Kop raditi će i eko-čuvarska služba koja će se pobrinuti da jezero uvijek bude čisto i uredno te da izgrednici koji budu uhvaćeni u bacanju smeća i uništavanju prirode budu javno opomenuti i prijavljeni nadležnim organima.

Eko-čuvari će biti opremljeni opremom za daljinsko fotografisanje te će fotografije blagovremeno predavati nadležnim institucijama.

Svim dobrim ljudima i ljubiteljima prirode biti ćemo drag domaćin u obilascima našeg naselja, jezera i ostalih mjesta u našoj okolini.

Bistro!

3. Juni 2010

I nebo je plakalo…

Obično nosim fotoaparat sa sobom. Juče nisam mogla. Snimila bih uz put bezbrojna klizišta na putu do Kosaca (Tuzla) ka mjestu sahrane našeg voljenog kolege Marka Breškića!

Ni nevrijeme nije uspjelo spriječiti nekoliko hiljada ljudi da isprate dostojanstveno našeg Marka!

Snimila bih masu automobila,  ljudi, rodbine, kolega sa radnog mjesta, poznanika, prijatelja.

Nebo se otvorilo. Danima. Kao da i ono plače za našim Markom. Pustila sam i ja pokoju suzu.

Nisam se mogla suzdržati!

Pokoj mu duši.

Nespokoj onima radi kojih se bezrazložno ugasio još jedan mladi, hvale vrijedan život!

Moje iskreno saučešće porodici Breškić, mnogobrojnoj rodbini, mještanima Kosaca kao  i svim radnim kolegama UKC-a Tuzla!

18. Maj 2010

Patuljci se ne daju lako!

Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!

Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.

Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili  hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…

Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!

U čemu je razlika? U čemu je poenta?

More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.

Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj  veoma važnoj činjenici.

Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!

Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH)  i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!

Kako do njega doći?

Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!

Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!

Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?

Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?

Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!

Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!

Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.

Dokažimo da se patuljci ne daju lako!

Sad je do vas!

p.s.

Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:

*Peticije za očuvanje jezera “Kop” Šićki Brod*

na linku:

http://www.facebook.com/group.php?gid=110010499036728

Nadam se da mi Roko i Rusmir neće zamjeriti na ovoj mojoj maloj krađi!

Unaprijed zahvalna!

Vaša EDINA*

*BISTRO NARODE*

 

13. Maj 2010

A kako zaobići jezero Brešticu u povratku?

Nemam internet pristup svaki dan za razliku od većine ovdje prisutnih ali nadam se da to nekima ne smeta pa evo nakon desetak dana donosim još malo “prvomajskih” utisaka sa jezera Breštica (Banovići).

Koristim se prilikom da postavim par slika sa izletišta koje je, bar po meni, bezrazložno malo posjećeno od lokalnog stanovništva!

Poslije “podijeljenih” utisaka sa Krivaje (ljepota prirode + smeće – tamo sam ulovila par klijenova – pročitati posljednji post) dobro mi je došlo malo odmora uz kafu na ovom prelijepom jezeru nadomak Banovića.

Jest da je bio 2. maj ali baš toliko slabu posjećenost nisam očekivala.

Znam, narod se ispucao s parama ako mu je već i bilo do slavlja u ovo recesijsko vrijeme.

Naravno! Nije ni meni bilo baš previše do slavljenja. Jednostavno sam uživala u prirodi poslije dugih zimskih mjeseci zatočeništva u kući.

Manje upućenima rekla bih samo da se ovdje može doći veoma lako pješice ili biciklom.

Ribolovaca nije bilo iako bi se sa table postavljene kraj jezera dalo zaključiti da ovdje stvarno ima podobrih somova i šarana!

Moguće je da su se somdžije i šarandžije strogo pridržavale zabrane izlova do kraja maja! Čisto sumnjam! :mrgreen:

Ovaj preliv sa predivnim jezerskim raslinjem i patkama koje tu obitavaju često koriste nesavjesni perači automobila. Neka im je na sramotu.

Pokušala sam čak nešto i upecati, dole u odlivu jezera ali ništa bitno se nije zakačilo na udicu a da bih to ovjekovječila slikom.

Umorno zadovoljna, vratila sam se rano kući zabrinuta našim nemarom i nebrigom za životni okoliš!

A priroda tako mnogo daje. Samo se treba osvrnuti oko sebe i čuvati ono što nam je bogom dano!

Planiram na Drinu ovog mjeseca. Držite mi fige…

27. Januar 2010

Zašto nisam na Facebook-u?

Evo da nekima na brzinu odgovorim.

Kao prvo, hvala na primjedbama i sugestijama u vašim komentarima na blogu  i u e-mail porukama koje sam dobila u prethodnih godinu i kusur dana od kako je formiran ovaj blog!

Kao drugo,  ja sam se već javno  eksponirala na blogu. Slikama i prilozima! Svaki detalj sa slika ili iz teksta sa cijelog post-a ili istrgnutog iz konteksta, govori o meni i mojim pitešestvijima diljem Bosne i Hercegovine i susjednim nam zemljama pa čak i sa svjetskih prvenstava. Zadnji post odnosio se na  ”Italiji 2005”.

Zadržavam pravo na dio privatnosti koji bi mi Facebook svakako uzeo. Biti na FB-u a ne odati neke intimne podatke, bezveze je. No ja nisam spremna pod stare dane napominjati nekoga kad mi je rođendan, koliko i da li imam djece (njih ne mješam u ovaj moj blog što znači da držim lične podatke dovoljno nedostupnim za svakojaku internet-bagru!), s kim sam u vezi ili da li imam muža, ljubavnika, kavaljera i tome sl…

Meni je sve nekako bezze to!

Pošto sam se posavjetovala sa tabkom dozvolio mi je da u cijelosti prenesem njegov post napisan u oktobru prošle godine!

CITIRAM…

Ideja je jednostavna: registrirate se i zapisujete zanimljive trenutke iz svakodnevnog života, potkrijepljene fotkama i video isječcima  i povezujete se s prijateljima koji rade isto to. Zgodno, zar ne? U svakom trenutku možete vidjeti što vaši prijatelji i poznanici rade, čime se bave , kamo putuju i tome slično a možete s njima i zaigrati raznorazne igre. No Facebook sa sobom nosi i određene opasnosti koje vas mogu lišiti posla, zdravlja, slobodnog vremena i sličnih sitnica. Stoga, kad vas netko pozove na Facebook, prije no što se upustite u tu opasnu avanturu, pročitajte sljedeće retke. Možda ćete mi jednog dana biti zahvalni.

1. Pozdravite se sa slobodnim vremenom

Kao prvo, Facebook je nevjerojatan gutač vremena. Sve se na ovom servisu odvija u stvarnom vremenu, tako da informacije o vašim Facebook prijateljima ne prestaju dolaziti, a vi jednostavno ne možete prestati čitati što je Jakov danas pojeo za doručak. Nakon nekog vremena vaš će se život pretvoriti u bizarni voajerski ringišpil iz kojeg nema izlaza, u kojem prateći živote drugih u svom životu zapravo ne radite ništa pametno.

2. Pozdravite se s poslom

Naravno, sve se to mora odraziti i na posao. Osim što ćete naučiti brzo koristiti kombinaciju tipki Alt+Tab kojima možete sakriti prozor u kojem se nalazi Facebook, morat ćete šefovima objasniti manjak produktivnosti, tup pogled i opću bezvoljnost koja će vas snaći.

3. Vaši kolege vidjet će vaše pijane nepodopštine

Eh, da. Ovo je možda i najveći problem vezan uz Facebook i tu gotovo da se i ne šalimo: prije ili kasnije netko od vaših prijatelja će na Facebook postaviti fotke s jučerašnjeg tuluma, a ako vam je bilo tko s posla prijatelj, svi će sutradan vidjeti kako ste sinoć pokušali balansirati na krovu nečijeg Audija s bocom votke na glavi i flekom od crnog vina na košulji. Ako ne želite da vam se to dogodi, imate nekoliko opcija: kad vas netko tagira na inkriminirajućoj fotki, možete sami skinuti taj tag, također možete jednostavno odbijati prijateljstva s ekipom s posla. Na kraju, možete jednostavno ne izlaziti van i ne piti, ali gdje je tu zabava?

4. Dodavanje prijatelja vodi u neizlječivu ovisnost

Kad smo već kod Facebook prijatelja, ova društvena mreža napravljena je s namjerom da budete u kontaktu s ljudima koje stvarno poznajete. No nigdje ne piše da to mora biti tako, pa neki korisnici kao prijatelje počnu dodavati sve ljude koji im se svide, koji imaju dobru fotku, koji su suprotnog spola, sve dok to ne preraste u bezumnu utrku u nagomilavanju prijatelja čije aktivnosti jednostavno ne možete (a vjerojatno i ne želite) pratiti.

5. Pripremite se na čitanje gomile nebitnih gluposti o ljudima koje ne poznajete

Jednom kad se to dogodi, nema vam druge nego čitati o zahodskim avanturama malog Toma iz Albuquerquea ili o depresiji Marijine papige, jer svi znaju da je izrazito nepristojno maknuti nekoga s liste prijatelja. Ako ste pretrpali listu prijatelja, a ne želite nikoga izbaciti, otkrit ćemo vam mali trik koji možda niste znali: u News Feedu možete za svaku novost kliknuti na Options te podesiti koliko često želite da se pojavljuju vijesti tog tipa ili od tog korisnika.

6. Dosadni prijatelji kojih se ne možete riješiti

Još su veći problem stvarni prijatelji koji su inače sasvim normalni, ali na Facebooku se pretvore u opsjednute manijake koji moraju biti članovi svake grupe, riješiti svaki blentavi kviz i sve to, jasno, podijeliti s vama. Nema vam druge nego svakodnevno klikati na tipku Ignore par desetaka puta te proklinjati dan kad ste se uopće zakačili na taj vražji Facebook.

7. Igranje nevjerojatno zaraznih (glupavih) igara

Jedan od razloga zašto je Facebook toliko popularan i zarazan su dodatne aplikacije, koje su uglavnom posve blesave, ali zato se na njih vrlo brzo zakačite i onda ih se ne možete riješiti. Potpisnik ovog teksta tako zna sve zastave svijeta u mikrosekundi dodijeliti pravoj zemlji, na što je potrošio svega par mjeseci bjesomučnog klikanja po aplikaciji nazvanoj Geo Challenge. A još kad vidite da je vaša omiljena osoba nadmašila vaš rekord, tek tada nećete moći prestati s igranjem. Uglavnom, nema vam spasa.

8. Posvemašnji gubitak privatnosti

Vaše fotografije nekoć ste gledali samo vi, vaša obitelj i bliski prijatelji, a sada ih – putem Facebooka – vidi pola svemira. No Facebook nudi vrlo precizno podešavanje opcija za privatnost, tako da tu i ne vidimo neki veliki problem. Puno je veći problem zaštititi se od samog Facebooka, koji putem vaših aktivnosti zna gdje živite, kojim stranicama surfate, što volite jesti, kada spavate, koji su vam interesi, ukratko – sve. Kod nas to i nije toliko očito, ali na engleskom govornom području to je vrlo razvidno iz reklama na desnoj strani Facebooka koje često pogađaju točno vaše interese. Iako se ne sjećate da ste ikad negdje eksplicitno napisali da, primjerice, kupujete novi automobil, oglasi za rabljene automobile počet će se odjednom pojavljivati sumnjivom učestalošću, a vi ćete se pomalo početi osjećati kao da ste još jedan nesretni žitelj Big Brother kuće.

9. Veze na Facebooku.

Ovo je zamka u koju mnogi korisnici upadnu. U osobnim detaljima možete napisati jeste li u vezi i kakva je prirode ta veza: jeste li oženjeni, hodate li, ili su se stvari zakomplicirale. Većina korisnika veselo popuni ove podatke, no što kad veza stvarno ode k vragu? Želite li uistinu svima javno obznaniti da ste prekinuli? Ili pak želite da se stvari pročuju, pa da vas onda začuđeni poznanici neprestano pitaju: ‘Ali na Fejsu piše da je sve OK!?’ Vjerujte nam na riječ: ovaj korak vam je najbolje preskočiti, ili barem od početka stavite status na ‘It’s Complicated’ i ne mijenjajte ga dok se ne oženite ili ne udate.

10. Zbog Facebooka možete završiti i u zatvoru

Kao što ste nedavno mogli čitati u svim medijima sa ex-yugo područja, otvaranje ili pridruživanje nekoj grupi na Facebooku može rezultirati i ozbiljnim posljedicama. Iako se na svakom forumu pod suncem (a ima ih na milijune) svakodnevno pojavljuju razni trolovi koji polupismeno trabunjaju o Hitleru, ubojstvima, samoubojstvima, seksu sa životinjama i tome slično, odjednom je Facebook postao mjesto na kojem se tjera pravda kad su u pitanju inače rijetko primjenjivani zakoni o rasnoj mržnji i isticanju nacističkih simbola. No što je, tu je – dok je situacija takva kakva jest i dok odluke donose ljudi koji nemaju pojma o internetu, morat ćete se kloniti sumnjivih grupa na Facebooku, inače biste i vi mogli na kakav obavijesni razgovor u obližnju policijsku stanicu!

Direktan link imate ovdje: http://bosnarije.wordpress.com/2009/10/01/deset-razloga-zasto-je-facebook-zlo/

Pa sad, do vas je!

Sljedeća stranica «

Tema: Rubric. Blog na WordPress.com.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.